MODESTI BLEJZ

Dva olimpijska srebra Ivice Kostelića! Bravo majstore!

Oni su kao ćorave koke koje s vremena na vrijeme ubadaju u pravo zrno, ćorave koke ili po nekima les enfants terribles svjetske scene, nimalo slučajno na čelu zemalja bogatih naftom i plinom, prirodnih bogatstava koja im daju vjetar u krila. Njihov kut gledanja je toliko izoliran i odvojen (svojevoljno ili češće silom prilika) od ustaljenih tokova svjetske politike da im to pruža osebujnu perspektivu i slobodu, čak i osvježavajuću drskost govora koju si drugi državnici ne smiju dopustiti (iako možda potajice priželjkuju, ta tko ne bi volio s vremena na vrijeme terapeutski poslati protivnika u rodno mjesto, kao što je to recimo iživcirani španjolski kralj Juan Carlos učinio samozaljubljenom Chavezu; usputno rečeno, u eri sotone Busha drski je Hugo njušeći smrad sumpora u UN-u imao svoju svrhu, no odlaskom najljućeg neprijatelja potpuno se izgubio i sada baulja militarističkim bespućima svoga ega; još jedan dokaz da Kikaš nije potpun bez svoga Škilje iz Zagvozda)
Zašto ih zovem poludiktatorčićima i uskraćujem im pravo na puni diktatorski identitet? Pa sam Bog zna da to nije stoga jer u svojoj raboti nisu dovoljno revni, njihovi iscijeđeni i izluđeni narodi najbolje znaju da jesu, već zato jer mi se nekako poslije druga Staljina svi oni čine kao blijede kopije, nedorasli potrčci, nedoučena mladunčad iliti što bi Crnogorci rekli - mlado od lopate. Nisu oni tatici Džugašviliju ni do koljena, iako se ruku na srce - objeručke trse (a likovi kao što su Mugabe ili svi sjevernokorejski Kim-ovi, vjerojatno bi postali Staljini veći od Staljina da im države kojom nesrećom dosežu veličinu bivšeg SSSRa, ovako su nažalost ´samo` staljiniščici što je dovoljno grozno samo po sebi).
A način na koji se ´trse` na štetu vlastitih naroda sprečava svakoga iole upućenijeg u svjetsku politiku da u ovim likovima vidi uzore.
No u svakom slučaju, iako drugu Kobi nisu ni do koljena u teroriziranju vlastitog naroda, u smislu za humor višestruko ga nadmašuju jer je opće poznato da Staljin uopće nije imao smisla za humor, bio je doslovno – smrtno ozbiljan (za pre-mnoge).
Pogledajte na primjer pukovnika Gadafija, ta koji je to lik ljudi moji. Vječno napušen, vječno urokan. Čudnovati spoj Borata i Gomeza Adamsa Na prvu bi se reklo kao iz crtića. Pogotovo kada na svekolikim svjetskim tratinama razvlači svoje šatore i oko njih postrojava svoju tjelohraniteljsku četu sastavljenu isključivo od zgodnih ženskih komada. No curke se u zaštiti svog voljenog pukovnika ne koriste toliko svojim borilačkim vještinama koliko mnogobrojnošću svojih mladih jedrih tijela kojima oko njega tvore neprobojan krug. Ne vjerujete?
To je samo na prvu, jer u stvari ovo zadnje pobija sve ostalo i dokazuje da tip uopće nije lud, ma što drugi mislili o tome. A misle svašta, jer je Gadafi recimo za govornicom UNa znao isparati Povelju naroda (ne znam je li pritom izuvao i cipele), pa je raspustio vlastitu vladu jer navodno nisu svome narodu (ili njemu?) osigurali onoliko zarade od nafte koliko su obećali, pa je recimo u nedavnom posjetu Italiji na prsa prikačio fotografiju iz prošlog stoljeća na kojoj okupatorski talijanski fašisti hapse nedužnog Libijca a da ne spominjemo kako je nogirao hrvatskog veleposlanika iz Libije jer ga je uhvatio u švercu alkohola Uviđate li određenu dosljednost u njegovoj ´ludosti` ? On je po meni bliži definiciji egoističnog premazanka svim mastima, preneseno i doslovno, nego luđaka, što se vrlo očito vidi na njegovom liku i (ne)djelu. Tip je uistinu jedinstven lik.
Zadnji u nisci njegovih bisera je pozivanje na džihad protiv… protiv… sad si vi mislite ma protiv koje moćne svjetske super-sile, protiv kojeg vojnog giganta, protiv kojeg svjetskog super-bloka… ma jok, ćorak, on poziva na džihad protiv - Švicarske. I još uz to poručuje da je svim pravim muslimanima dužnost pohitati na aerodrome i spriječiti slijetanje švicarskih zrakoplova Da-da, zaustavite Reuters, zaustavite Švicarsku! Već zamišljam prave muslimane po Gadafijevoj mjeri kako lijegaju na avionske piste i svojim tijelima blokiraju švicarski avio-promet No valjda je i to napredak u odnosu na obaranje aviona na civilna naselja (Lockerbie). Iako nisam sigurna da će mu isto upaliti i sa čokoladom, nekako sam sklona vjerovati da slatko ne priznaje zabrane niti granice.

Što ti veliš barba, onako insiderski?

...iš iš iš iš iš iš iš iš zle sile i duhovi iš iš iš iš iš iš iš...

I onda me još pitaju zašto pratim sport, sapunice, komade, Olimpijadu, curling... liječim živce majkumu!

Dakle ljudi ovo me oduševljava!
Perpetuum Jazzile - ´Africa´ (Toto), sveopći hit Interneta, bravo Slovenci, svaka čast!

p.s. baba dobacuje: Martine operi se!

Hvala vam barba Stipe što ste mi uljepšali dan!

Update: Ivica Kostelić osvojio drugo mjesto i srebrnu olimpijsku medalju u superkombinaciji! Bravo majstore!

!osvojio zlato!

!osvojio zlato!

!osvojio zlato!

!Švicarski skijaš-trkač Dario Cologna (23) osvojio je zlatnu medalju u utrci na 15 kilometara slobodnim načinom u Vancouveru u svom debitantskom nastupu na Zimskim olimpijskim igrama!

!osvojio zlato u superkombinaciji!

!osvojili zlato!

Update: Bruce je našao svoju Rositu, a baba je od sriće zaplakala

Spoiler: A kakva je to serija ljudi moji bila, sad tek vidim da je taj scenarij postao klasik telenovela, praktički neiskorjenjiv, kao ambrozija. Prvo imate lijepu i poštenu ali naravno -kao što bi Gibo pjevao- sirotu djevojku (jer bez lijepe sirotice to naprosto ne bi funkcioniralo), koju na prevaru oženi zločesti brat pod lažnim identitetom dobrog brata, kojega neuspješno pokuša ubiti zbog bogatstva, no ovaj dobri brat bogataš preživi ali kao posljedicu ima privremenu amneziju pa mu ovaj zločesti brat podvali lijepu siroticu za ženu i sad tu kreće zaplet jer kako bi to bilo da se dobri bogataš i lijepa sirotica međusobno ne zaljube, ma majko moja što da vam govorim, scenarij za Oscara

-A bidna moja Marićuj, oli ju je opet privarija?
Na to sam malo stala dok mi se nije upalila lampica o čemu ona priča, a onda sam krenula u razjašnjavanje situacije mada je, kad sada pogledam, bilo bolje da nisam rekla ništa:
-Ali baba nije ti ovo Marićuj iz Anđela, ovo je sad druga, razumiš me?
-Pa vidin ja da je on sadrugon ´misto sa Marićuj - opet ju je bidnu privarija!
-Ali baba nije on nju privarija, to nije Juan, on je drugi lik u drugoj seriji, razumiš me?
-Ma kako nije Ju-an, kad je on! Ka´ da ja ne znan pripoznat Ju-ana! Vidiš da je visok plav i lip, on je nju privarija i gotovo, a bidna moja Marićuj!
-Ma baba to ti je isti glumac, ali nije ista serija! U onoj je doktor, a u ovoj je odvjetnik, jel´ me razumiš?
-A mere mu i bit sve ča naumi kad je lip i bogat, a ona bidna sirota, jadna moja Marićuj opet ju je privarija!

-A jadni moj Bru-ce, oće li on naći svoju Rositu?
-Baba to si isto pitala i kad je Cruz tražija Eden pa je li je na kraju naša?
-A je boguvala i svim sveciman kako se bidan za njon napatija, ali ča misliš oće li i Bru-ce naći svoju Rositu? Ona bidna sada ima rodit njegovo dite znaš? Oće li je Bru-ce navrime nać?
-Baba to ti se inače kaže - Brus, a ne Bru-ce razumiš me, njemu je ime Brus, ka Brus-Li ali nije Li nego Remington.
-A zašto unda ne piše tako nego piše Bru-ce?
-Ma baba to se samo tako piše, ali se drugačije izgovara, razumiš, to ti je španjolski.
-Ma vidi molin te pametnalisi, a kako se unda kaže Rosita i piše Rosita? Kako unda to?! I nije španjolski neg´ mesički, eto ti sad na!

No u redu, idemo dalje, kako znate priznadoh već odavno da imam tu jednu slabost (samo jednu, hm?) i da su ta slabost - one kvalitetne brazilske telenovele, no kako njih u zadnje vrime baš i nema, onda dobro dođu i nešto nesuptilniji da ne kažem naivno-glupi zapleti ovih meksičkih sapunjara. Ali dobro da se ne lažemo, stavimo i priču i zaplet i povijesni prikaz na stranu, nemojmo se praviti blesavi, pa naravno da se i opet u korijenu svega zapravo nalaze – zgodni komadi Volim i ja bacit oko na njih. Ipak je ovo veljača (ne mislim na Jelenu nego na mjesec).
I to je ujedno odgovor svim naočigled zbunjenim mužjacima blog.hr-a koji se ovih dana s čuđenjem pitaju zašto su se ženke bloga i šire okolice čudno uzjogunile. Zašto toliko obilato postaju fotke kojekakvih nauljenih komada pored njih živih, željnih i zdravih. Pa eto, veljača je dečki i mačke se veljaju
To je sve prirodno, nema zla u tome, budite mirni. Nitko ne ugrožava vašu muškost Telenovele vam u tome mogu biti čak i nabolji saveznik. One pružaju svakodnevnu porcijicu zadovoljstva vašim boljim polovicama, a kad su vaše drage zadovoljne - znate i sami da je i vaš život onda umnogome lakši.
Evo čak i Žižek piše da je Avatar epska potraga za (sigurnim?) seksom, pa su tako valjda i sapunice samo maloekranska verzija te beskonačne potrage.
Djelovanje ovih naivno-romantičnih sapunica čak bih nazvala i blagotvornim po mnoge brakove Nama ženama one dođu kao bezazlena relaksacija i jednosatni bijeg u svijet mašte. Malo falše romantike, potraga za zrnom ljubavi, koji zgodan protagonist il´dva, uživanje u nečijim lijepim očima, nabildanim prsima ili osunčanom licu, blesavo zapetljana i neuvjerljiva priča, sve je to samo modernija verzija nekadašnjih kiosk-ljubića sa zagorenim Fabiom na naslovnici
Svo zlo u tome dečki moji. Sa izmaštanim konkuretom iz telenovela nema nikakve frke, ne morate se s njim natjecati, ne morate ga umlatiti, ne morate ženu špijati, sve super sve ok Stoga ne zavidite već zahvalite tim zgodnim komadima iz telesapunica jer zbog njih vaše dame u vama ponekad vide svoga jedinstvenog macho hombrea, svoga hrvatskog Juana koji ih nadahnjuje

Duboko vjerujem da se i Anto Đapić upravo zbog svoje osvjedočene ljubavi prema meksičkim sapunicama konačno povukao iz matične stranke, što mu je najbolji ako ne i jedini pametan potez u životu. Sjećam se i danas te intimne ispovjedi u jednom od zagubljenih brojeva Moje tajne, Anto je reporterki tog utjecajnog magazina otvorio dušu i drhtavim glasom priznao kako tamo još od Emperatriz za njega više ništa nije bilo isto Čovjek se okrenija od kurbe politike jer je u sebi pronašao svoju žensku stranu. Sad još samo da nabaci dijetu i postat će i čovjek.

Sapunice vam naime djeluju tako – one umiruju. Bolje nego tablete. Šire spokoj, šire ljubav. U suprotnom - pogledajte samo što se zbilo s Jacom otkad ih je prestala pratit´, naočigled postaje sve muškobanjastija jeza, čista jeza, brrr...

-Baba?
-E?
-A bi li ti volila da je i tebi ovako dida na uvo šaputao: ´mi kerida, te amo mućo´?
-Vrag ti sriću izija, ma ča me to pitaš, ako nije u mladosti ča će u starosti.
-Ma aj priznaj, bi li isto volila?
Tu je stala i malo razmislila, a onda isto priznala -A vrag ne bi volija. Muj bjen?
-Muj bjen ba´.

Brazilske su mi telenovele kako rekoh u pravilu kvalitetnije, klasu iznad drugih, kao romani u usporedbi sa slikovnicama, čast rijetkim iznimkama. A švrljajući netom u potrazi za babinim Bruceom naletih na te neke stare iznimke i likove koji su me svojedobno oduševljavali...
ah kad se samo sjetim koliko mi je gušta pružalo gledanje dobre stare telenovele Corazon Salvaje/Divlje srce kao i nesavršeno ali baš zato lijepo i muževno lice glavnog protagonista Eduarda Paloma/Juana del Diabla, koja je tada u usporedbi sa legendarnom Marisol, Rosom Salvaje ili Emperatriz (legendarno negledljive, ali su ih isto svi iz ne znam kojeg šund-razloga voljeli) bila kao Dostojevski prema Nives Celzijus Eh to je bila povijesna sapunica puna strasti i života. Utoliko mi je teže palo saznanje da je taj divni muškarac u međuvremenu preminuo, šteta jednog takvog hombrea, jednog takvog machoa, čovjeka koji je ponudu Hollywooda glatko odbio rečenicom ´zašto biti sluga u SADu kad sam u Mexicu neprikosnoveni kralj´, ma pravo šteta, ne mogu čovjeka ožaliti. Čak i ovaj moj hombre mačo domestikus dalmatikus za njim sad žali. Ka´ (on si umislio) kolega za kolegom
preporuka: telenovela ´Ramona`! 1.dio ...pogledajte samo taj opaki uvod
E.Palomo je recimo bio najbolji primjer kako pravo muško ne mora biti nabildano, depilirano, nauljeno i klasično lijepo da bi bio tipični mačo-blazirani junak tv sapunica. Poželjno je ponekad da iz one poslovično razdrljene košuljice viri i muževno poprsje čupavac ni u kojem slučaju, ali onako prirodno i taftno - to je ok, to je seksi Osim toga dečki griješe kad misle da njihove bolje polovice padaju samo na mišićavce, koji su im kao najveća konkurencija. U povjerenju ću vam reći da su ženama pretjerano napumpani mućaćosi čak i odbojni, no ne kažem da je loše imati lijepo oblikovano tijelo, ali većinom curke traže nešto drugo, nešto umjerenije mišićavo, što bi rekli vretenasto ili egzotično, no povrh svega onu crtu u samom karakteru koja se potom odražava na držanje tijela - a to je samouvjerenost Onaj prizvuk opasnosti koji žene toliko vole, onu karizmu lošeg dečka zlatnog srca. A ako uz to idu i dobri bicpesi, a božemoj - sigurno neće odmoći. Ali tko će nama ženama ugodit? Taj se ruku na srce još nije rodija.
Još uvijek naravno govorimo o sapunicama

Kao što se vidi još uvijek klasificiram, znači još nisam u drugoj fazi.
-Per-lo tijempo.
-Baba, kaljate porfavor

Spoiler: A kakva je to serija ljudi moji bila, sad tek vidim da je taj scenarij postao klasik telenovela, praktički neiskorjenjiv, kao ambrozija. Prvo imate lijepu i poštenu ali naravno -kao što bi Gibo pjevao- sirotu djevojku (jer bez lijepe sirotice to naprosto ne bi funkcioniralo), koju na prevaru oženi zločesti brat pod lažnim identitetom dobrog brata, kojega neuspješno pokuša ubiti zbog bogatstva, no ovaj dobri brat bogataš preživi ali kao posljedicu ima privremenu amneziju pa mu ovaj zločesti brat podvali lijepu siroticu za ženu i sad tu kreće zaplet jer kako bi to bilo da se dobri bogataš i lijepa sirotica međusobno ne zaljube, ma majko moja što da vam govorim, scenarij za Oscara

-A bidna moja Marićuj, oli ju je opet privarija?

Na to sam malo stala dok mi se nije upalila lampica o čemu ona priča, a onda sam krenula u razjašnjavanje situacije mada je, kad sada pogledam, bilo bolje da nisam rekla ništa:

-Ali baba nije ti ovo Marićuj iz Anđela, ovo je sad druga, razumiš me?
-Pa vidin ja da je on sadrugon ´misto sa Marićuj - opet ju je bidnu privarija!
-Ali baba nije on nju privarija, to nije Juan, on je drugi lik u drugoj seriji, razumiš me?
-Ma kako nije Ju-an, kad je on! Ka´ da ja ne znan pripoznat Ju-ana! Vidiš da je visok plav i lip, on je nju privarija i gotovo, a bidna moja Marićuj!
-Ma baba to ti je isti glumac, ali nije ista serija! U onoj je doktor, a u ovoj je odvjetnik, jel´ me razumiš?
-A mere mu i bit sve ča naumi kad je lip i bogat, a ona bidna sirota, jadna moja Marićuj opet ju je privarija!

-A jadni moj Bru-ce, oće li on naći svoju Rositu?
-Baba to si isto pitala i kad je Cruz tražija Eden pa je li je na kraju naša?
-A je boguvala i svim sveciman kako se bidan za njon napatija, ali ča misliš oće li i Bru-ce naći svoju Rositu? Ona bidna sada ima rodit njegovo dite znaš? Oće li je Bru-ce navrime nać?
-Baba to ti se inače kaže - Brus, a ne Bru-ce razumiš me, njemu je ime Brus, ka Brus-Li ali nije Li nego Remington.
-A zašto unda ne piše tako nego piše Bru-ce?
-Ma baba to se samo tako piše, ali se drugačije izgovara, razumiš, to ti je španjolski.
-Ma vidi molin te pametnalisi, a kako se unda kaže Rosita i piše Rosita? Kako unda to?! I nije španjolski neg´ mesički, eto ti sad na!

No u redu, idemo dalje, kako znate priznadoh već odavno da imam tu jednu slabost (samo jednu, hm?) i da su ta slabost - one kvalitetne brazilske telenovele, no kako njih u zadnje vrime baš i nema, onda dobro dođu i nešto nesuptilniji da ne kažem naivno-glupi zapleti ovih meksičkih sapunjara. Ali dobro da se ne lažemo, stavimo i priču i zaplet i povijesni prikaz na stranu, nemojmo se praviti blesavi, pa naravno da se i opet u korijenu svega zapravo nalaze – zgodni komadi Volim i ja bacit oko na njih. Ipak je ovo veljača (ne mislim na Jelenu nego na mjesec).
I to je ujedno odgovor svim naočigled zbunjenim mužjacima blog.hr-a koji se ovih dana s čuđenjem pitaju zašto su se ženke bloga i šire okolice čudno uzjogunile. Zašto toliko obilato postaju fotke kojekakvih nauljenih komada pored njih živih, željnih i zdravih. Pa eto, veljača je dečki i mačke se veljaju
To je sve prirodno, nema zla u tome, budite mirni. Nitko ne ugrožava vašu muškost Telenovele vam u tome mogu biti čak i nabolji saveznik. One pružaju svakodnevnu porcijicu zadovoljstva vašim boljim polovicama, a kad su vaše drage zadovoljne - znate i sami da je i vaš život onda umnogome lakši.
Evo čak i Žižek piše da je Avatar epska potraga za (sigurnim?) seksom, pa su tako valjda i sapunice samo maloekranska verzija te beskonačne potrage.
Djelovanje ovih naivno-romantičnih sapunica čak bih nazvala i blagotvornim po mnoge brakove Nama ženama one dođu kao bezazlena relaksacija i jednosatni bijeg u svijet mašte. Malo falše romantike, potraga za zrnom ljubavi, koji zgodan protagonist il´dva, uživanje u nečijim lijepim očima, nabildanim prsima ili osunčanom licu, blesavo zapetljana i neuvjerljiva priča, sve je to samo modernija verzija nekadašnjih kiosk-ljubića sa zagorenim Fabiom na naslovnici. Svo zlo u tome dečki moji. Sa izmaštanim konkuretom iz telenovela nema nikakve frke, ne morate se s njim natjecati, ne morate ga umlatiti, ne morate ženu špijati, sve super sve ok Stoga ne zavidite već zahvalite tim zgodnim komadima iz telesapunica jer zbog njih vaše dame u vama ponekad vide svoga jedinstvenog macho hombrea, svoga hrvatskog Juana koji ih nadahnjuje

Duboko vjerujem da se i Anto Đapić upravo zbog svoje osvjedočene ljubavi prema meksičkim sapunicama konačno povukao iz matične stranke, što mu je najbolji ako ne i jedini pametan potez u životu. Sjećam se i danas te intimne ispovjedi u jednom od zagubljenih brojeva Moje tajne, Anto je reporterki tog utjecajnog magazina otvorio dušu i drhtavim glasom priznao kako tamo još od Emperatriz za njega više ništa nije bilo isto Čovjek se okrenija od kurbe politike jer je u sebi pronašao svoju žensku stranu. Sad još samo da nabaci dijetu i postat će i čovjek.

Sapunice vam naime djeluju tako – one umiruju. Bolje nego tablete. Šire spokoj, šire ljubav. U suprotnom - pogledajte samo što se zbilo s Jacom otkad ih je prestala pratit´, naočigled postaje sve muškobanjastija jeza, čista jeza, brrr...

-Baba?
-E?
-A bi li ti volila da je i tebi ovako dida na uvo šaputao: ´mi kerida, te amo mućo´?
-Vrag ti sriću izija, ma ča me to pitaš, ako nije u mladosti ča će u starosti.
-Ma aj priznaj, bi li isto volila?
Tu je stala i malo razmislila, a onda isto priznala -A vrag ne bi volija. Muj bjen?
-Muj bjen ba´.

Brazilske su mi telenovele kako rekoh u pravilu kvalitetnije, klasu iznad drugih, kao romani u usporedbi sa slikovnicama, čast rijetkim iznimkama. A švrljajući netom u potrazi za babinim Bruceom naletih na te neke stare iznimke i likove koji su me svojedobno oduševljavali...
ah kad se samo sjetim koliko mi je gušta pružalo gledanje dobre stare telenovele Corazon Salvaje/Divlje srce kao i nesavršeno ali baš zato lijepo i muževno lice glavnog protagonista Eduarda Paloma/Juana del Diabla, koja je tada u usporedbi sa legendarnom Marisol, Rosom Salvaje ili Emperatriz (legendarno negledljive, ali su ih isto svi iz ne znam kojeg šund-razloga voljeli) bila kao Dostojevski prema Nives Celzijus Eh to je bila povijesna sapunica puna strasti i života. Utoliko mi je teže palo saznanje da je taj divni muškarac u međuvremenu preminuo, šteta jednog takvog hombrea, jednog takvog machoa, čovjeka koji je ponudu Hollywooda glatko odbio rečenicom ´zašto biti sluga u SADu kad sam u Mexicu neprikosnoveni kralj´, ma pravo šteta, ne mogu čovjeka ožaliti. Čak i ovaj moj hombre mačo domestikus dalmatikus za njim sad žali. Ka´ (on si umislio) kolega za kolegom

E.P. je recimo bio najbolji primjer kako pravo muško ne mora biti nabildano, depilirano, nauljeno i klasično lijepo da bi bio tipični mačo-blazirani junak tv sapunica. Poželjno je ponekad da iz one poslovično razdrljene košuljice viri i muževno poprsje čupavac ni u kojem slučaju, ali onako prirodno i taftno - to je ok, to je seksi Osim toga dečki griješe kad misle da njihove bolje polovice padaju samo na mišićavce, koji su im kao najveća konkurencija. U povjerenju ću vam reći da su ženama pretjerano napumpani mućaćosi čak i odbojni, no ne kažem da je loše imati lijepo oblikovano tijelo, ali većinom curke traže nešto drugo, nešto umjerenije mišićavo, što bi rekli vretenasto ili egzotično, no povrh svega onu crtu u samom karakteru koja se potom odražava na držanje tijela - a to je samouvjerenost Onaj prizvuk opasnosti koji žene toliko vole, onu karizmu lošeg dečka zlatnog srca. A ako uz to idu i dobri bicpesi, a božemoj - sigurno neće odmoći. Ali tko će nama ženama ugodit? Taj se ruku na srce još nije rodija.
Još uvijek naravno govorimo o sapunicama

Kao što se vidi još uvijek klasificiram, znači još nisam u drugoj fazi.
-Per-lo tijempo.
-Baba, kaljate porfavor

...rekoh Vancouver, Vancouver sram vas bilo

Pogledajte naprimjer one skakače sa visokih snježnih skakaonica, kad god vidim te suicidalne luđake kako se bacaju u bezdan i one luđake koji im dole kliču – pravo ne znam tko je od njih luđi To mi je luđe nego oni suci u bacačkim disciplinama koji trče pred koplje, kuglu ili disk. Jer pazite vi to, ovi se odozgo svojevoljno bacaju, a mi dole još navijamo tko će se od njih što dalje strmopizdit. I ne samo to nego smo im još napravili i stazu Kao da nije dovoljno šta se sam dragovoljno bacio u smrt, nego se mora bacit što i dalje, valjda radi umjetničkog dojma, da mrlja u snijegu bude što veća. U stvari, gledajući te dečke kako se katapultiraju u smrt, na pamet mi uvijek pada ona scena iz Smrtonosnog oružja kad Mel Gibson (prije nego što se skupa sa onim samoubilačkim jadničkom baci sa krova) uzme onu lubenicu pa je pedagoški strmopizdi sa krova dole na pločnik gdje se ova raskelja u bljuzgavu krvavocrvenu paramparčad I nemojte misliti da mi je promakla činjenica da na tim skakonicama dominiraju Japanci! Stanite malo ljudi, promislite, za to što ovi dečki danas rade pred kamerama - njihovi su djedovi u II.svjetskom proglašavani hladnokrvnim ubojicama Pa recite vi meni da ova civilizacija nije malo-puno pošla kvragu. I gledaj ti to sad - ti današnji kamikaze na svoj jedini let sa sobom ne nose padobrane, ne nose krila, ne nose štitnike, ne nose perje, ništa oni ne nose, ali im kaciga obavezno na glavi. Kao oni cirkusanti šta glume topovske kugle Stvarno ne kužim to s kacigom, uvijek sam se pitala ma kojeg će im vraga kaciga? Da li to oni uistinu misle da bi im kaciga pomogla kad bi se strmopizdili sa stotog kata nebodera? Ma dajte, dajte, ako se već bacaš baci se pošteno, jasno definiranih namjera, na golo – BANZAI!!! Pa kvragu sve.
Samo čekam prve ZOI kad će na onu skakaonicu konačno dodati i jednu gigantsku praćku, onako lipo izrezanu od kakve kamionske gume sa proširenjem u sredini da dečki mogu udobno smjestit´ pozadinu, pa ih onda trener odozada da prostite dobro nategne i…. FIJUUUUUUU!!! Ode mali put Šangaja!
Sljedeća disciplina koja samo svojim imenom uopće ne ostavlja mjesta sumnji o čemu se tu zapravo radi je – skeleton. Ne Skeletor iz He-mana ljudi moji, iako je i on dovoljno gadan, nego skeleton – skeleton! Kostur, ni manje ni više nego kostur. Disciplina, čuj disciplina koja bi kao trebala biti sport, a zove se skeleton, jer valjda na njoj čovjek polomi sve čovjeku poznate kosti, a i one nepoznate Ma divota, čak luđe nego Kostelić Jr koji nakon stote operacije smljevenog koljena ponovo vozi slalom. A ovo je druga gomila luđaka koja se opet bez ičega samo sa kacigom na glavi (opet joj ne vidim svrhu) doslovce naglavačke baca brzinom od preko 150km/h niz ledeni tobogan

Zar je potrebno više trošiti riječi? Sumnjate li vi uopće da se tu radi o poremećenim samoubojicama? Pa normalno ljudsko biće to ne može ni gledati bez terapeutskog uzvikivanja ´au pi_kumaterinu´ na svakom zavoju, a kamoli se time baviti, evo probajte ovo gledajuć´ ne reći au pi_kumaterinu… a jesam vam rekla
Skeletonu slična samoubilačka disciplina je bob, koja se od prve razlikuje jedino što se u bobu nekoliko samoubojica udružuje u samoubilačku ekipu, nešto kao Al-Quaida kad se strmopizdila u blizance, jer im valjda samoubijanje u solo nije dovoljno atraktivno nego se vole samoubijati u grupnjaku. I onda se oni tako u grupnjaku naguraju pišo uz pišu u zajedničku kapsu zvanu bob, čisto iz ekonomskih razloga, jer je jedna zajednička kapsa jeftinija nego dvi ili 4 pojedinačne. Pa ih poslije samoubilačkog spusta onako lipo zapakirane, sardinirane i samljevene samo direktno sa staze prebace dva metra pod zemlju Nije to ka u filmu sa Jamajčanima svitu moj.
No oni barem pokazuju hvale vrijedan obzir prema rodbini koji recimo fali snowboardašima,

ti se dečki baš onako bezobrazno razmeću u načinima samoozljeđivanja i ubijanja, slamanja kostiju i ravnanja kičme (a sve na jednoj dasci koja čak nije ni dovoljna da se od nje sklepa sanduk) - da je to naprosto negledljivo, skoro kao i brzo klizanje, samoubilačka disciplina koja je toliko besmislena da o njoj nema potrebe uopće govoriti, mislim stvarno, ima toliko maštovitijih načina da se čovjek ubije od konstantne vrtnje u krug i čekanja da drugi odapnu prije tebe kao što se recimo desilo ovom tipu

Recimo biatlon, podvrsta nordijskog skijanja ili trčanja je jedan od takvih načina, mislim tu se ekipa doslovno izjasnila – mi nosimo pušku na ramenu mi smo ubojice, pa malo trče pa malo stanu i pucaju po šumi, pa onda opet malo trče pa opet malo pucaju po šumi (po principu pucam ne pitam, kao nekoć partizani - prvo puca a onda pita ´ko ide) pa onako u stilu ruskog ruleta tko preživi - taj pobjednik
A i hokej je recimo jedan od takvih zgodnijih načina, e ovo je već disciplina koju čovjek nekako i može poštovati jer u njoj sudjeluju muškarci koji na onaj svijet žele otić´ uz dobru šoru, onako uz poštene klasične batine, uz razbijene arkade, vilice, prosute zube krv na ledu i ostala mačo sranja. Pa zašto im onda to ne bi i dopustili, gurneš im palice u ruke, daš samo jedan pak da se oko njega kolju i pošalješ na led, mislim ako se već žele ubiti treba im dopustiti da se poubijaju međusobno - a hokej kao brutalna i sirova samoubilačka disciplina upravo to i nudi. Krv, znoj i suze
No za one osjetljivije koji ne podnose tolike količine tesosterona i nasilja postoje i finiji načini ubijanja i samoubijanja, a to im nudi - umjetničko klizanje E ova disciplina je za metro, homo i emo seksualne samoubojice. To jest za sve one koji vole umrijeti u šljokicama, spektakularno, nadahnuto, emocionalno, kičasto. Uz glazbu Celine Dion. A možeš solo i u duetu. I to je jedina disciplina u kojoj se konkretno ocjenjuje ljepota umiranja. Što se ljepše ubiješ ili ubiješ to bolje ocjene. Kao u Labuđem jezeru, svi plešu a labudovi umiru. Naravno sve je to kamuflaža za činjenicu da ove ubojice i samoubojice na nogama nose par smrtonosno oštrih sječiva kojima s lakoćom možeš nekome otfikariti glavu Doduše to nije uvijek bilo tako, zakamuflirano šljokicama i volančićima, trikoićima i suspenzorima, glazbom i ljepotom, nego je sve niz brdo krenulo u Sarajevu 1984, ta gdje drugdje kad je ono dvoje lažnjaka, Torvill i Dean u ovu do tada čisto tehničku samoubilačku disciplinu ufuralo i umjetnički dojam E jebiga, od tada se više ne možeš ni smaknut bez umjetničkog dojma Do tada je za lijepu smrt bilo dostatno izabrati trostruki aksl, dvostruki ribrehter, četverostruki tulup, dobro nabrusit klizaljke, pred njih se bacit ili da te bace, ali od tada uza sve to još moraš i lijepo izgledati te interpretirati glazbu da bi dobio čistih 6.0, 6.0, 6.0, 6.0, 6.0, 6.0 Hebeš takvu vrstu umiranja.

Update: gruzijski sportaš, prva žrtva ZOIa u Vancouveru - RIP
...moje misli sada lete njegovim najmilijima
Bože kad sam se šalila nisam ni u snu mogla zamisliti ovakav tragičan scenarij.

Kako dalje javljaju dečki iz medija: ´na plićini Gumanac kod Ploča, jednu nautičku milju sjeverozapadno od (op.a. našeg) ušća rijeke Neretve, u srijedu oko 16 sati nasukao se motorni brod „Orebić“ vlasnika Splitske plovidbe.

Brod izgrađen 1958. godine, dužine 67 metara i 942 bruto tone plovio je iz Splita za Metković s teretom cementa od 930 tona u rasutome stanju. Odmah nakon nasukavanja, zaposlenici Lučke kapetanije Ploče su utvrdili da nema onečišćenja okoliša i da nema prodora vode u brod, a nitko od devet članova posade nije ozlijeđen
„Orebić“ se nasukao pramčanim dijelom na dubini od 2,40 metara, dok je krmeni dio broda ostao na dubini od desetak metara. Do sada nisu poznati razlozi nasukavanja, iako je očito da je brod, usprkos dobrim uvjetima plovidbe, promašio plovni put

Lučki kapetan Ivo Matković naglašava kako je ulaz u Neretvu dosta kompliciran na tome dijelu jer u nekoliko navrata treba mijenjati kurs. Olakotnu okolnost predstavlja činjenica da je dno muljevito i pjeskovito, pa vjerojatno nije došlo do oštećenja broda.

Ipak, prije nego Brodospasov tegljač započne akciju odsukavanja, ronioci će izvršiti pregled podvodnog dijela. Sigurnost plovidbe drugih brodova nije ugrožena, a testiranjem je utvrđeno da zapovjednik i ostali članovi posade broda u straži nisu bili u alkoholiziranom stanju´