Moram priznati da me ovi današnji poludiktatorčići diljem svijeta ´oduševljavaju` , pogotovo ovi egzotičniji tipa
, jer su skloni neočekivanim i maštovitim potezima. Danas mi jedino njihovi
ovu ustajalu i uvelike licemjernu svjetsku političku scenu čine koliko-toliko zanimljivom, taman onoliko lakrdijaškom da me podsjete koliko je sve to skupa jedan veliki
Oni su kao ćorave koke koje s vremena na vrijeme ubadaju u pravo zrno, ćorave koke ili po nekima
les enfants terribles svjetske scene, nimalo slučajno na čelu zemalja bogatih naftom i plinom, prirodnih bogatstava koja im daju vjetar u krila. Njihov kut gledanja je toliko izoliran i odvojen (svojevoljno ili češće silom prilika) od ustaljenih tokova svjetske politike da im to pruža osebujnu perspektivu i slobodu, čak i osvježavajuću drskost govora koju si drugi državnici ne smiju dopustiti (iako možda potajice priželjkuju, ta tko ne bi volio s vremena na vrijeme terapeutski poslati protivnika u rodno mjesto, kao što je to recimo iživcirani
španjolski kralj Juan Carlos učinio samozaljubljenom Chavezu; usputno rečeno, u eri
sotone Busha drski je
Hugo njušeći smrad sumpora u UN-u imao svoju svrhu, no odlaskom najljućeg neprijatelja potpuno se izgubio i sada baulja militarističkim bespućima svoga ega; još jedan dokaz da
Kikaš nije potpun bez svoga
Škilje iz Zagvozda)
Zašto ih zovem
poludiktatorčićima i uskraćujem im pravo na puni diktatorski identitet? Pa sam Bog zna da to nije stoga jer u svojoj raboti nisu dovoljno revni, njihovi iscijeđeni i izluđeni narodi najbolje znaju da jesu, već zato jer mi se nekako poslije druga
Staljina svi oni čine kao blijede kopije, nedorasli potrčci, nedoučena mladunčad iliti što bi Crnogorci rekli -
mlado od lopate. Nisu oni tatici Džugašviliju ni do koljena, iako se ruku na srce - objeručke trse (a likovi kao što su
Mugabe ili svi sjevernokorejski
Kim-ovi, vjerojatno bi postali Staljini veći od Staljina da im države kojom nesrećom dosežu veličinu bivšeg SSSRa, ovako su nažalost ´samo`
staljiniščici što je dovoljno grozno samo po sebi).
A način na koji se ´trse` na štetu vlastitih naroda sprečava svakoga iole upućenijeg u svjetsku politiku da u ovim likovima vidi uzore.
No u svakom slučaju, iako
drugu Kobi nisu ni do koljena u teroriziranju vlastitog naroda, u smislu za humor višestruko ga nadmašuju jer je opće poznato da Staljin uopće nije imao smisla za humor, bio je doslovno – smrtno ozbiljan (za
pre-mnoge).
Pogledajte na primjer
pukovnika Gadafija, ta koji je to lik ljudi moji. Vječno napušen, vječno urokan. Čudnovati spoj
Borata i
Gomeza Adamsa Na prvu bi se reklo kao iz crtića. Pogotovo kada na svekolikim svjetskim tratinama razvlači svoje šatore i oko njih postrojava svoju tjelohraniteljsku četu sastavljenu isključivo od zgodnih ženskih komada. No curke se u zaštiti svog voljenog pukovnika ne koriste toliko svojim borilačkim vještinama koliko mnogobrojnošću svojih mladih jedrih tijela kojima oko njega tvore neprobojan krug.
Ne vjerujete?
To je samo na prvu, jer u stvari ovo zadnje pobija sve ostalo i dokazuje da tip uopće nije lud, ma što drugi mislili o tome. A misle svašta, jer je Gadafi recimo za govornicom
UNa znao isparati Povelju naroda (ne znam je li pritom izuvao i cipele), pa je raspustio vlastitu vladu jer navodno nisu svome narodu (ili njemu?) osigurali onoliko zarade od nafte koliko su obećali, pa je recimo u nedavnom posjetu Italiji
na prsa prikačio fotografiju iz prošlog stoljeća na kojoj okupatorski talijanski fašisti hapse nedužnog Libijca
a da ne spominjemo kako je nogirao hrvatskog veleposlanika iz Libije jer ga je uhvatio u švercu alkohola
Uviđate li određenu dosljednost u njegovoj ´ludosti` ? On je po meni bliži definiciji egoističnog
premazanka svim mastima, preneseno i doslovno, nego luđaka, što se vrlo očito vidi na njegovom liku i (ne)djelu. Tip je uistinu jedinstven lik.
Zadnji u nisci njegovih bisera je pozivanje na
džihad protiv… protiv… sad si vi mislite ma protiv koje moćne svjetske super-sile, protiv kojeg vojnog giganta, protiv kojeg svjetskog super-bloka… ma jok, ćorak, on poziva na džihad protiv -
Švicarske. I još uz to poručuje da je svim pravim muslimanima dužnost pohitati na aerodrome i spriječiti slijetanje švicarskih zrakoplova
Da-da,
zaustavite Reuters, zaustavite Švicarsku! Već zamišljam prave muslimane po Gadafijevoj mjeri kako lijegaju na avionske piste i svojim tijelima blokiraju švicarski avio-promet
No valjda je i to napredak u odnosu na obaranje aviona na civilna naselja (
Lockerbie). Iako nisam sigurna da će mu isto upaliti i sa čokoladom, nekako sam sklona vjerovati da slatko ne priznaje zabrane niti granice.
Pitanje je čime mu se sad poslovično neutralna zemlja Švicarska zamjerila? Niti je velika, niti je sila, niti je svadljiva, ona je naprosto oduvijek bila – neutralna Švicarska. Ali vidite, Švicarska ima nešto što druge zemlje nemaju. Ona ima… piš… ne, ona ima…
Zemlja koja je nimalo usputno sjedište svjetskog bankarstva i svjetske lovuše, našla se na meti libijskog pukovnika, navodno zbog referenduma o džamijama ili... zbog one rečenice da ratove pokreću bankari? Hm...
Dok bi se još nekako i moglo nasjesti na Gadafijevu sliku ekscentričnog borca za pravdu i donekle pokazanu dosljednost i principijelnost u
ne može se preći preko činjenice da je zemlja Švicarska već imala okršaja sa njegovom užom obitelji (sinom). Dakle vjerojatnije je da se sve opet svodi na cara i njegovu svitu i
su svetinja. Ili više nisu? Čini se da Hrvatska ipak nije jedina zemlja koja je osuđena na 200 bogatih familija (a jadu jadnitismo nemamo ih ni toliko).
U svakom slučaju, cirkus lokalni i svjetski se nesumnjivo nastavlja, uz i ovakve ozbiljno-neozbiljne likove