< | siječanj, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Kevin Costner - Robin Hood/Prince of thieves Ne znam zašto ali imam neki ludi dojam da bi pojava nekog u zeleno obučenog tipa, koji krade bogatima da bi dao sirotinji, u današnjoj Hrvatskoj naišao na više nego pozitivan odjek. Štoviše, mislim da bi bio vrlo popularan. Još bi slađi dodatak toj pomisli, ajmo reći neplanirani bonus, bio taj da bi taj zelenko i njegova šumska družba ne samo zaskakivali bogataše i mažnjavali im u sačekušama šporko zarađene zlatnike, nego bi ih i pošteno natamburali ravnajući im grubo obrađenim toljagama bogataške kosti. Samo što postoji jedan problemčić, bogatuni i tajkuni u Hrvatskoj više ne kaskaju šumama, štoviše to više ne rade ni hrvatski međedi, nego su im draže auto-ceste i privatne limuzine, da se u njima voze ili pod njih suicidalno bacaju, kao recimo kitovi na novozelandske plaže (pa se sad veliki svitski stručnjaci pitaju zašto te iznimno inteligentne beštije svojevoljno napuštaju ovaj svit mislim svašta, to im i ja mogu reć´ - pa baš zato što su iznimno inteligentne). Ali baš šteta, da je obratno - šumski i životinjski bi život utoliko bio življi. A narod bi se tamburanju tako radovao. Naime narodu je za veselje potrebno jako malo, tu i tamo malo pravde, tu i tamo oko za oko, tu i tamo koja razbijena tintara, skršena noga i ruka, slomljena ključna i zdjelična kost, prava sitnica. Ali da vas ne navedem na krivi trag nasilja i agresije, htjela sam vas zapravo pitati što mislite zašto je Robin Hood tako popularan lik, mislim općenito, u literaturi i na filmu, pogotovo međ´ ženskom populacijom (ali da ne diskriminiram, zbog naravi teme u ´nas ženskinje´ uključujem i sve one koji se tako osjećaju)? Ako mislite da je to zbog onog što sam gore navela, dakle jer je Robin moralno ispravan, iako mrvu nakrivo nakalemljen dečko koji voli pravdu, jer je srčani borac protiv svakojake tiranije, jer je tipičan predstavnik u nas popularne hajdučije, jer je uz to pomalo balkanski prgav i drčan, ali i jedina nada naših obespravljenih manjina, većina i sredina, dakle ako tako mislite – e pa mislite krivo. Želite znati koji je pravi razlog njegove popularnosti? E pa reći ću vam… tajice! Tajice su jedini razlog njegove iznimne popularnosti (dečki shvatite ovo kao insiderski hint), iako mu ni šumska hajdučija ne odmaže – ipak je u tajicama trik. Sama pomisao na čopor mladolikih štoviše zelenih od društva odbačenih buntovničkih dečkića koji u uskim utegnutim hlačicama koje prate konture tijela veselo skakuću po šumama i gorama, gore-dole, dole-gore, uhuhuh, evo sve me znoj oblio, sve me nešto manta dođe vam kao uvodna špica Baywatcha, ali ovaj put za žene Sad vam je možda razumljivije zašto su i partizani svojedobno bili tako popularni, a vi ste jadni mislili da je to zato jer su se goloruki borili protiv višestruko nadmoćnijeg neprijatelja i dušmanina. Bili su oni jadni goloruki i gologuzi, ali tko ih je pitao kako im je, nego su se morali borit s onim šta imaju. A jedino im oružje u gaćama, pa švabo na njih sa šmajserima a ovi jadničci sa stabala skaču pred njih sa svojim masnim.. garavim.. neopranim.. doduše moćnim.. balkanskim - šarcom Pa bi se švabe boktemazo vidjevši takvu sirovu, divlju, golu, vatrenu balkansku moć artiljerije usrali od straha i dali petama vjetra. Ta tko ne bi kad te zaskoči kuštravo čudovište Dakle tajice su te koje čine razliku, tajice, jedini konkretan razlog zašto mama Amelie Poulain i sve druge mame vole gledati umjetničko klizanje, zašto Dinko Bogdanić radi u baletu HNK i zašto ženskinje obožavaju Robin Hooda – čovjeka iz šume. Muškarci u tajicama! Bog ih blagoslovio Sve tamo od nenadmašenog Erola Flynna kad onako vragolasto i drsko s plećke nabaci mrtvog jelena prid princa Ivana i Guya Gisbornea šerifa od Nottinghama tajice rasturaju i kose sve pred sobom. A i taj gej Guy šerif od Nottinghama baš ga žalim, em loknice em ufitiljeni brčići, u startu promašenog stajlinga i peško-imiđa, pa taj jadničak nije imao nikakve šanse, a kad je još Robin onako utegnut u ko limeta zelenim tajicama skočio prid njega i turio mu vlastito oružje ravno u facu, govorim naravno o luku i strijeli uhvatio je takoreći jadnička na prepad Ta tko ga onda ne bi zamrzija, zelenog balavca, tako prepotentnog i oboružanog. Ajde priznajte, bi li vi kao pravi muškarac trpili da vam drugi primjerak muškog roda, kako god vrckav, zgodan, lipuškast i duhovit bija, gura svoje oružje u vašu facu, pa bija mač ili džepni nožić svejedno, nije ugodno da vam sa njime prijeti i pred nosom mlatara, pa ne bi normalno, normalno da ne bi, normalno da bi zamrzili tipa ono što se kaže – do jaja Ali je zato lady Marian, kao svaka prava žena, odmah uočila Robin Hoodovu istinsku kvant... pardon, kvalitetu. Ne možeš ženu prevarit, ma koliko god se trudija sakrit svoju pravu šeretsku narav, istina joj je da se tako izrazim odmah upala u oko Ona je odmah prokužila dubinu njegove duše, veličinu njegova srca Robin Hood i njegova vesela družba, meri men, Mali John (pazite ovo - Mali) i Crveni Will vesela družba jer slobodno i poletno potpuno nesputano naokolo skakuću u tajicama, jašu konje u šumu, jašu konje iz šume, stalno nekog vraga jašu – ma melem za svaku ranjenu žensku dušu. Zar se niste barem jednom zapitali kako je to Kevin Costner kao princ lopova uz piskutav glas i lošu trajnu, uspija popalit lady Marian? Odgovor su opet naravno – tajice! Tajice skrivaju muškarčevo tajno oružje, tajice su odigrale ključnu ulogu, kužite? Ne kužite? Ma on se toliko u njima opotija, toliko godina napatija u zarobljeništvu, da ih je mora u jednom trenu zgulit i bacit se onako sav vruć i oznojen pod hladni slap, ogolit da tako kažem svoju ranjivu nutrinu a ostalo je povijest, zna se da žene padaju na velike i osjećajne muškarce. Da ne spominjem da je kao pojačanje doveo i Morgana Freemana, a znate šta kažu za crnoputu braću, oni su najosjećajnija čeljad šta postoji tako bar kažu. I zato vam ti srednjovjekovni muškarci na položaju, s krunom ili bez nje, u pravilu mrze Robin Hooda, natežu se jadnici s njim danonoćno po tim sherwoodskim šumama jer im Robin natezanjem tajica nateže ženske, pa se dečki osjećaju zakinuto. Ili da parafraziram He-mana (još jednog vrlo uspješnog muškarca u tajicama) – u tajicama je mooooć! Ne znam kakvo oružje skrivaju tajice Russella Crowa alias novog Robina Hooda, ali da je moćno, ne sumnjam, ipak je to Robin Hood i triba mu se žene moje radovat, bog ga blagoslovija, žive bile pa vidjele A vi dečki nemojte odmah ugroženo izvlačit… protuargumente Rađe nađite kakve stare hulakopčetine i nategnite ih pošteno, samo se sjetite da ih nosi i Superman, nek vas žena večeras sagleda u najboljem svjetlu. Uostalom dajte svojoj lady Marian da zajaši toga konja, pa valjda je to zaslužila vidajući vam rane |
Kad sami ne cijenimo i ne reklamiramo ono što imamo - kako će netko tko o nama pojma nema? Gledajte molim vas kako se ovaj tip koji liči na mlado od Merčepa raspametio na našeg Plavca malog, doduše treba biti strpljiv (prilog traje nekih 16 min.) jer se u početku nateže sa Malvazijom i Graševinom, ali kad dođe do našeg Plavca e ljudi moji to treba gledat´, već dugo ne vidjeh takvo oduševljenje, kao da je otkrio novi kontinent... A u pitanju je stari kontinent, a u pitanju je toliko cijenjenog kalifornijskog Zinfandela dida, da-da naš Plavac je ništa manje nego Zinfandelov dida, ma gledajte samo ovog tipa totalno se raspićio, kao da je na nečemu, bunici možda? Ajde baš mi je drago, radujem se skupa s njim... Ovaj drugi prilog traje nešto duže, nekih pola ure pa tko voli nek izvoli... Aj živili mi i dobro vino pili! Zas one koji žele znati više, zahvaljujući našem barbi par dodatnih informacija: @hehe, Modesti kako znan pricu iz prve ruke evo ti malo dodatnih informacija: Naime potragu za Zinovim korijenima je organiziralo University of California, Davis. Odmah su skuzili da talijanski Primitivo i Zin su dva dvojajcana brata blizanca pa je potragu trebalo nastaviti na drugoj obali Jadrana. Kad su dosli tamo eto belaja, ono sto je Afrika za pocelo covjecanstva, to je Hrvatska za vinovu lozu. U suradnji sa Ivanom Pejicem, Edi Maletic i Jasenkom Piljac poceli su raditi gensko sekvenciranje i uspili su naci da su Zin i Dobricic caca i mater Plavcu Malom. Onda je pri kraju istrazivanja (uz pomoc arhiva stare Austrije) dokazano da je Crljenjak kaštelanski=Zinfandel. A tek sad pocinje potraga za didom i babom Plavca malog. (barba 24.01.2010. 23:08) |
Damir Polančec Molim vas učinite taj mali napor i dobro pogledajte ovo ljupko lišce iznad Jeste? Uzet ću da ste kao i ja dobro i promišljeno proučili i uočili specifične crte, proporcije i karakteristike ovog lica i da bi ga sada već vrlo lako mogli uočiti i prepoznati među stotinama drugih. U redu, a sad recite mi iskreno, ali onako baš iskreno iz srca – djeluje li vama ovo lice kao lice neprikosnovenog master-minda, kriminalnog genija, čovjeka iz sjene koji vuče sve konce? Bi li za ovo lice rekli da je to lice doktora Moriartya (doktora No-a, doktora Jackylla, doktora Frankesteina, doktora Mengelea, slobodno nastavite niz…) i kojeg li već monstruoznog Doktora, utjelovljenog genija zločina, neupitnog organizatora svih genijalno opakih djela, vođe kriminalnog svijeta od-i-do kojeg vode svi putevi zla, juhe u vrećicama, vegeta, frutolino, medolino, čokolino, goveđe i kokošje kocke etc? Ne? Nisam ni mislila. Ovako na prvu prije bi rekli da je to lice pomalo strašljivog, sramežljivog, prgavog, više mentalno zaostalog nego genijalnog djeteta, zar ne? Jer priznajte - što bi ovakvo lice moglo iole pametno smisliti a da nije pametnije od ljutitog toptanja nožicama jer mu mater ne da sise? Pogledajte samo njegov mali oštar nosić kako se od ljutine naoštrio, pogledajte to balavo i blesavo lice, lišce Milog Djeteta iz Družbe Pere Kvržice (hrvatska družba za pretvorbu i pljačkazaciju), netom podojeno svježim jakovim mlijekom sa obronaka Himalaja od kojega mu se rumene bucmasti obrašćići tako neodoljivi majčinom srcu da prosto zazivaju da mu kažeš bući-bući-baja To je lišce zaigranog dojenčeta još neotrgnutog sa materine cice, zdravog seljačkog djeteta koje se ručicama hvata za ovčje runo i jakovo vime, nesuvisla govora i zdravog apetita koje samo što ne progovori, a tome se tako raduje. Ovo je lice izgubljenog klempavog klinca kojega poslije dobra jela mater klepne po tintari da se dobro podrigne, jer ono samo još ništa ne zna, ni papat ni kakat, a mater ga u svemu vodi, ta pogledajte to budalasto lišce miša mu malog pelavog, ta samo što ne zaplače - bući-bući vragtisrićuodnija a ko mi to paja a ko a ko a ko me to gjeda a ko se to u pelenu učinija?!? Pogledajte te male plaćne suzama pune očice, ma ko im ne bi vjerovao, ko ne bi vjerovao ovom lišcu koje je oličenje bebaste tupavosti, neznanja, zbunjenosti, loše probave, možda malo i prgavosti - ali da je to lice kriminalnog genija?! Ma hajte, hajte molim vas! Ako je ovo lice organizatorskog genija onda je Dikan Mahatma Ghandi I da zaključimo ovu našu zajedničku antropološku studiju i promišljanje, iz svega uočenog jasno je kao friško pripremljena Bebi-Papa da je master-mind netko drugi, čak netko i treći, netko iz sjene tko je ovo Milo Dijete žrtvovao, netko tko ovo rumeno djetešce, ovog maminog anđelčića i jagnješce gura u prvi plan dok zatire svoje tragove. Jer taj Doktor zla očito ima opak plan uperen protiv nejači hrvatskog naroda – pokvariti, iskvariti i izopačiti još u kolijevci! Iskorumpirati hrvatsku mladež za svoje opake kriminalne ciljeve. I to još u prednatalnoj dobi! Navlačiti djecu na umjetne pripravke umjesto prirodna majčina mlijeka. Navlačiti bebice na nepresušnu ćiću kriminala da ćućaju zločin umjesto vitamina! A ovo je blesavo i zaostalo djetešce već uspio izopačiti i navući na krimen. Ali tko je taj vođa kriminalnog podzemlja koji čuči negdje čekajući i preplićući prste nad zadnjim brojem Moje Tajne? Tko je taj hrvatski Moriarty koji hrvatsku nejačad navodi na grijeh??? To je pitanje koje je danas ministru Šimonoviću čini mi se čak i bitnije od onog jednako krucijalnog - smeta li Hrvatima više što je novi možebitni engleski dečko Modnog Mačka peder ili što je crnac? Uistinu teška dilema U svakom slučaju mora mu se priznati… opako genijalan plan! E Doktore, Doktore, tko ste da ste baš ste zli, zli i beskrupulozni! Sram vas bilo! Ni Grinch se toga ne bi sjetio (što je razumljivo jer on ipak nikada i nije bio doktor) Treći čovjek, r.Orson Wells |
Breza U povodu smrti jednog od najvećih hrvatskih redatelja Ante Babaje na hrvatskoj je televiziji opet prikazana prekrasna i dirljiva Breza, po noveli Slavka Kolara, jedan od meni osobno najljepših i najdražih hrvatskih filmova svih vremena (tko želi znati više). Iako snimljena daleke 1967. Breza je toliko svježa i aktualna kako mogu biti samo remek-djela filmskog stvaralaštva, uvijek nanovo potiče na duboko razmišljanje kao što to već čine filmski klasici, te i dan danas stoji kao neprikosnoven spomenik geniju njenog stvaraoca. Što je više gledam to je više volim i to više otkrivam detalje koje prije nisam, neke redateljske inovacije što u montaži što u fotografiji daleko ispred svoga vremena, paralele sa nekim modernijim također mi dragim filmovima (Piano, Prije kiše) koje svjedoče velikom Babajinom geniju. Moram priznati da kod mene valjda postoji i određena doza mazohizma, jer koliko god puta pogledala i proplakala Brezu - uvijek joj se vraćam, jer Breza je jednostavno prekrasna, prekrasna i krhka kao lik Janice koja je utjelovljuje (u interpretaciji Mance Kosir). Zadnja scena Markove spoznaje (u interpretaciji B. Živojinovića) nevjerojatna je kulminacija emocija koja dotiče najskriveniji i najdublji dio čovjekove duše (baš kao i ona legendarna zadnja epizoda Gruntovčana kad se Dudek sprema napustiti svoj voljeni kraj - nevjerojatno dirljivo i neodoljivo, uz nezaobilazan obol legendarnih Ladarica). O Brezi bi se moglo pisati i pisati, no najbolje je pogledati, promišljati i učiti... jedna pura, dva pandura, svakom dojde... cijela jedna životna filozofija sažeta u nabrajalicu |
A je to! Ne nisam pobrkala pojmove u naslovu pa umjesto analogne televizije koja nam za koji mjesec odlazi u povijest, pogreškom stavila digitalnu koja nam tek dolazi. Vrlo dobro znam koja je koja i kakve su im prednosti i mane pa je stoga i naslov s razlogom takav kakav je, s vihorom ili vjetrom koji je otpuhuje, kako vam je draže. Naime koliko god se poluduhovitim televizijskim spotovima opraštali od analognog pokojnika ovih dana, iz osobnog iskustva mogu reći da se nemamo baš pretjerano razloga veseliti ni njegovom digitalnom nasljedniku, jer je to sve skupa samo još jedan - mačak u hrvatskoj vreći. Kupovina digitalnih prijamnika na koju su ljudi ovih dana gašenjem starog signala prisiljeni, samo je još jedan način cijeđenja love iz osiromašenih hrvatskih džepova te unizničko ulagivanje europskim standardima koji (gle apsurda) potpuni prelazak na digitalni signal uvjetuju tek za 2 godine. Ali mi pošto-poto moramo imati digitalni signal do kraja ove krizne godine pa kud puklo da puklo, nema veze što narod nema ni za kruh, za digitalnu tv se mora naći… Bez ikakove sumnje digitalni signal uistinu daje kristalno čistu i jasniju sliku na našim tv prijamnicima nego stari analogni, ali iz iskustva govorim kad kažem da se kristalna slika dešava samo kad se poklope neki atmosferski uvjeti. Jer ako se ti uvjeti kod digitalne televizije ne poklope - rezultat je ono nevjerojatno iritantno zamrzavanje i raspadanje slike na tisuću kvadratića koje daljnje gledanje programa čini nemogućim I ne samo da se nećete riješiti antena s vaših krovova nego je za kvalitetan prijam potrebna još jača antena, jača i veća, veća nego vaša prijašnja, jer je digitalni signal nevjerojatno osjetljiv i također zahtijeva antenu i pentranje po krovovima pa ma što-tko u naručenim reklamama laprdao o tome. Koliko god me kod starog analognog signala živciralo ono preklapanje slike, uduplavanje, titranje, šumovi, smetnje, loša slika, mutna slika, slaba slika, ljetno preklapanje sa pojačanim talijanskim signalima i kojekakve druge nadnaravne pojave, ništa od toga nije bilo toliko problematično da se nije moglo riješiti pokojom sočnom beštimjom i dobrim udarcem po tv-u u najgorem slučaju veranjem po krovu, ljutitim drmusanjem kućne antene vamo-tamo i zazivanjem gospe i nedužnih matera svih djelatnika HRTa. Barem kad su u pitanju bila po život bitna nacionalna i svjetska nogometna prvenstva, utakmice, izvođenja jedanaesteraca ili izvlačenja loto brojeva. Pa čak i kad se signal u takvim slučajevima ne bi poboljšao, ipak ga je bilo u nekakvoj bijednoj mjeri da se program mogao i dalje polu-smetano pratiti, jer ako nije bilo slike bilo je zvuka ili obrnuto, pa su informacije ipak nekako do vas dolazile. E ali pazite sad, toga kod digitalne televizije neće biti Možete vi po svom jadnom tv-u, staroj končarevki, samsungu, telefunkenu ili quadru, tući i betonskim matunom, možete antenu okretati do besvijesti, možete se s njom popeti i na Eiffelov toranj, možete si kao ovi A-je-toevci i metalni pinjur da prostite zabit u prkno, ali ako odašiljač digitalnog signala zbog određenih atmosferskih uvjeta zamrzne i počne raditi kvadratiće – sve vam džaba. Nema prvenstva, nema utakmice, nema jedanaesteraca, nema prijenosa sjednica hrvatskog Sabora, nema Bolta na sto, nema Luke na bunici, nema Mićka na maratonu slobodno možete vratit pivu u frižider, uzet igle u ruke i kačkat. Jer signal se u zraku gubi i više nema veze s tv-om. A koji su to atmosferski uvjeti koji zamrzavaju digitalnu sliku i krate vam užitak gledanja intelektualnih umotvorina nacionalnih tv kuća? Pa kolko do sada primijetih dovoljan je lagan vjetrić da se signal smrzne. Jer ga vjetrić doslovno otpuše. Ali to nije sve! Jer smrznut će slika i kad bude padala kiša, i kad bude padao snijeg, i kad bude puhalo jugo, i kad bude puhala bura, i ako uopće išta bude puhalo – smrznut će. Stoga ako ste taj dan jeli fažola ili neke druge grahorice, nemojte ni slučajno pomisliti ćirjukati kraj svojih prijamnika Ali ni to nije sve! Jer slika smrzne kad je i prevlažno, smrzne kad je i presuho, a smrzne kad je i prehladno. I sad vi mislite, pa u redu, biće sve ok ako je sunčano i vedro – ma jok, i onda slika smrzne, jer smrzne kad je i prevruće. A kada onda ne smrzava majkumu, sad se vi pitate? Pa u onom slučaju kad se sva sunašca na karti Hrvatske širom osmijehuju bez ijednog oblačka ili strelice za vitar, temperature su između 10°C i 28°C, a Vakuli veselo igraju obrvice. Ne vjerujete mi? Samo čekajte, brzo ćete se uvjeriti… ma kako da vam to slikovito objasnim, to vam je.. to vam je baš kao s Prohujalo s vihorom ili Zameo ih vjetar! Eto baš tako, drag je meni taj film, izvana je naizgled sve lipo, umotano u celofan i štima, ali kad zapuše i odnese celofan, ajme.. Gledam ja tako nedavno Scarlett i onog njenog Rhetta nakon masu godina, rekoh sebi ajde da pogledam tu epsku ljubavnu priču prvi put kao odrasla zrela osoba bez onih davnih romantičarskih pubertetskih pinki naočala i gledam ja gledam, kad ono mila majko! Ma kakav ep kakva ljubavna priča! Pa to je horor bokte skoro kao Biblija, sve ga čitaš između redova… Prvo ta Scarlett uopće nije normalna, ženska je ubojica, lažljivica, kradljivica, robovlasnica, ratna profiterka, nimfomanka i uz to alkoholičarka koja u gucu može povuć više nego Malnar i Jajan skupa Ajde, to joj i nije toliko mana koliko vrlina, ta tko se s onakvim mlakonjama i luđacima oko sebe ne bi propio, no najluđe u cijeloj priči je upravo to da je tako nenormalna ustvari najnormalniji lik u cijelom filmu. Pa je recimo prvi mlakonja onaj Ashley koji je incestuouzni peder, peder brate, niti smrdi niti miriše, vratio se iz rata, p. nije primirisao 5 godina, komad ženske mu se baca pod noge - a on neće pa neće, sve nešto kenjka sve se nešto nećka, sve u zlaćanu kosicu stavlja pomade i radi loknice, pa se ženi prvom rodicom pa ni nju neće, mislim svašta A ta rodica kao sveopća svetica pa s mužem na kraju na silu opći da napokon zatrudni mislim svašta. Pa madam javne kuće najveća dobročiniteljica i humanitarka, ajde ni tu nisu puno promašili Pa onda onaj drugi Scarlettin muž koji kao ide s ekipom za pijaču organizirano branit njenu čast, haha njenu čast – možeš mislit, kao oni su domoljubi, oni su časni ljudi, časni rasni južnjaci, a ono hebate Ku-Klux-Klan! Idu na američkom jugu tajno noću ´raščistit´ crnački kamp, objesit crnca-dva za jajca, pa šta je to nego KKK čovječe, KKK! A tek ti crnci koji su svi odreda ili debeli jer su tako dobro hranjeni ili veseli ili glupavi ili sve to skupa! Kužite vi tu spiku, ona dadilja i kućni sluge i oni šta pod granatama idu kopat rovove, oni idu pjevajući kužite vi to, oni su sretni što su robovi i šta idu kopat rovove, haha! A tek Rhett, da Rhett, majkomoja koji je tek to lik! Tip se narolja, mortus pijan siluje ženu, e ali to nije silovanje ako mu je žena i ako su u braku, jer ona sljedeće jutro u krevetu sva sretna i počešljana pjevuši, kužite, ona je sretna jer ju je ovaj silovao i onda je još trudnu baci niz stepenice, e ali ni to nije bračno nasilje nego je ona išla brojat stepenice naglavačke baš kao i tolike hrvatske žene, tolike rvatice koje jutro poslije sve sretne i počešljane pjevuše sa šljivom na oku. Ma mislim, bolje da ne mislim, ali baš svašta! Eto, tako vam je i s ovom digitalnom podvalom, kao što i film triba pogledati s distance da bi prokužio pravo stanje stvari, tako je i sa čudima moderne tehnologije. Prodaje se ambalaža a ne sadržaj. I sve me boli đon za nju, meni je dobra i stara. Ili kao što bi Rhett rekao, a to je fakat jedina pametna rečenica u cijelom blesavom filmu… Aj živili mi! |
otopljenje khm,khm odnosa, a gle kurve Pahora kako se smijulji Jooo šta su moćne žene ovoga moga lipega poplavljenoga kraja, šta su to dike moje, uzdanice moje! E žene, žene šta san danas ponosna žena, pa to nema nadaleko! Ma kako su samo lipo te žene moga kraja iščekale Banditića i Jambu koji su došli prid kamerama izigravat humanitarce. Ma nisu mogle bolje! Njih dva bandita limuzinom se vozikali poplavljenim ulicama, da će dilit čizme i čamce, a žene prid njih na barikadu – e nećete lopovi! Kad je tribalo ratovat onda smo vam valjali, moj muž je s lovačkom puškom iša u rat a sada ima kurac! A jadni se Mićko ka kornjača sav usuka u sebe, ne smi od straha ni pogledat ni mrdnit nego miga Jambi - bogati Jambo daj gas, daj gas! A Jambo da je on dilija čizme, a one će njemu a kome si ih dilija, svojima si ih dilija ma kako te nije sram! A Miki jadan više ni ne miga ni ne diše ni ne trepće nego samo problidija ka čovječja ribica. Joooo lipe moje žene ulipšale ste mi dan! Jooo dike moje, uzdanice moje! E Mićko, Mićko a još si dobro i proša jer si vrlo lako moga dobit i veslom po glavi, a da si dobija veslon po glavi više se ne bi ni diga. Jer ne zna Bandić ono šta svaki Neretvanin zna, ne zna Miki šta su Neretljanke, šta su Metkovke, Opuzenke, Krvavčanke, Kominjanke, Rogotinke, etc, kako to manevrira trupicon, kako to lanca lađe, kako to veslima barata, kako to diže stopedeset u benču, jer koga naša ženska khm,khm opali taj se više ne diže! I kako mi se onda neće uzbibat grud, kako neće suza na oko! Ma odmah mi je kanula suza ponosnica kad su naše žene prozrele ova dva mlatimudana i prid kamerama ih dobro oprale, nasapunale i sprašile nogom u guzicu! Ma diće ova dva bandita njima gumene proizvode dilit pored živih muževa!? Tako mi svega s ovakvim ženama ima nade za ovaj naš narod! Kažem vam - ukazalo mi se svjetlo na kraju tunela! To van je najveći dokaz da nema rješenja dok žensko ne uzme khm,khm stvar u svoje ruke Evo van najbolji primjer naša Jaca, ma pogledajte vi našu Premijerku kako to sada Slovence dovodi u red, kako to šarmira, kako se to osmijehuje, kako to Pahora vrti oko malog prsta, ma to sve iskre frcaju, to se sve žari, to sve pali, to sve naše međudržavne odnose khm,khm diže na jednu novu razinu Onaj bivši Bježivjetar očito nije znao baratati materijom, nisu si on i Borut nikako pasali, ne možeš ´eli klinom klin izbijat, ali čim je Jaca uzela khm,khm stvar u svoje ruke - odmah je sve sjelo na svoje misto! Stoga muškarci moji izvucite poučak, dajte lipo ženama svoje khm,khm stvari u njihove ruke - one će najbolje znati šta će s njima! jedna prigodna za našu Jacu i Boruta |
poplava u Neretvi Probudim se jutros orna uz zvuke sto i jedne pumpe za vodu, sva čila, puna poleta, jer danas je slavlje demokracije, danas su predsjednički izbori, danas ću izaći na glasovanje i ništa me neće zaustaviti, protegnem se i spustim noge s kreveta na pod - PLJAS!!! Aha, tu smo dakle - Diž´se nesrećo! - dreknem ovom svom - Diž´se počelo je! Ko šta di komu se diže? - smantano će on ispod jorgana. -Ma diž´ se kad ti kažem počelo je! Ma šta je počelo? - napokon proviri i jedan balav nos na kuštravoj glavi. -Biblijski potop! Biblijski potop je počeja a mi nismo glasovali! Ajde diži se idemo na glasovanje - ništa nas ne smije iznenaditi! Vidiš da je to riječ gospodnja! Doša je potop i treba birati! Balav Nos na to samo posprdno frkne - ja unda biram postelju - i opet nestane pod gomilom deka. -Dobro ali nemoj mi se onda posli žalit da ti je drugi kriv kad si bija lin se dignit i ić´ glasovat! Još ornija i poletnija navučem ribarske gumenjače koje su doplutale iz ormara, navučem ih do pupka i stegnem kaišom, dopljaskam do kupatila, otvorin prozor da ribe imaju slobodan protok, mrvu se zapljusnem da ne reče svit da se nisam umila, operem zube, navučem kišnu kabanicu, iza vrata veselo uzmem veslo, štap za pecanje i dihalicu zlu ne tribalo te se u ovećem fluorescentno zelenom kainu veslajući uputim u dnevni boravak. Nakon početnih poteškoća i borbe s doplutanim frižiderom, foteljom i stolićem nekako se priko dnevnog i kuhinje probijem na taracu, te s nje bacim udicu u dvorište. Kraj mene propluta nečiji zalutali vodokotlić. Joj šta volim kad žensko navuče gumu! - pozdravi me susid prolazeći trupicom priko mojih glavica kupusa. Džaba ti je moj Jure volit ako ti nema na šta navuć! - odzdravim mu ja - jesi ti to već na izbore bija? -Ma kakvi izbori susida, crkla mi pumpa pa iđen po novu! Vaša radi jel´, sve ok? -Sve ok Jure bogteblagoslovija, jegulje same u lonac uskaču! -Unda eto mene na večeru kod vas! -A mogla bi ja i u tebe na žabe! Samo moran prije toga ka šta vidiš upecat čvršće prijevozno sredstvo pa izać na izbore! Jure na to prezirno ispljune - Jebemese za njih i za izbore, neće nijedan noćas kaljat vodu iz kuće ka ja! Posli i prije i za vrime njih je namin potop eto šta je! A za koga ćeš ti ako smin pitat? -Ti si Jure ka ona ženska iz Bandićevog predizbornog stožera šta me nikuvečer zvala na telefon prije nego li je Mićko doša u naš kraj, pa pita ona mene da može li me pitat, a ja ti njojzi samo naprid pucaj, a ona će meni da za koga li ću, a ja ću njojzi da pita štogod drugo, a ona će meni da koji problemi muču naš kraj, a ja ću njojzi ka iz topa – kriminal, a ona će meni da zar ga ima puno, a ja ću njojzi nije - nego ga ima premalo pa nam fali, a ona će meni – molim ne shvaćam gospođo što ste htjeli reći, a ja ću njojzi gospođo oću reći da ode kriminala ima priko malo a nikad nije naodmet da ga ima još i više pa ako već njen kandidat unaprid zove da pita šta će prikosutra obećavat ludome narodu za radovanje neka mi onda obeća da će nam dat još više kriminala jer znam da kad on to obeća da će on to i ispunit jer to je u njegovoj moći, a ona će meni jesam li sigurna u izboru svog kandidata, a ja ću njoj ako do sada i nisam bila sada bogami jesam! -Hehe susida ti si živa vatra! – zaceni se Jure. -A ti si Jure brezobrazan kad pitaš tako delikatne stvari ka šta je nečiji politićki izbor, nego ajde ti lipo na glasovanje pa se tamo očituj, vidiš da je to volja gospodnja! On me pomalo zbunjozno pogleda – kako to misliš volja gospodnja? -Pa znaš li ti Jure šta je Noa napravija kad je bija zadnji potop? -koji Noa, od Matinog strica mali? Ma Jure srca ti, biblijski Noa! Oni šta je gradija lađu! – nestrpljivo zavrtin glavom. -Lađu? Oni šta je radija Krvavčanima lađu za Maraton, misliš taj? -Ma Jure tako ti isukrsta, biblijski Noa jel´me čuješ, biblijski! – orosin se od muke po čelu - Oni šta je arku radio! Arku jel´ me razumiš!? -A oti Noa! E a šta s njim? -Pa jel ti znaš šta je on napravija kad je bija zadnji potop, on je u tu arku izabra sve životinje šta na svitu ima, sve beštije, sve životinje i sve u dvoje, sve u par, jel me razumiš… -Ma jel to moguće? -Da moguće, a šta bogu nije moguće, evo na primjer tako ti je izabra i jednu ovcu i jednog ovna i jednu kozu i jednog jarca… -A čiju kozu? -Ma Jure ne zajebaji to ti ja samo za primjer oću reć, tako je na primjer izabra i jednu žirafu i jednog žirafana i jednog slona i jednu slonicu i jednu kravu i jednog vola, jel me razumiš, sve životinje je on izabra, sve šta su na svitu i sve po dvoje da se posli potopa plodu i množu! -E dobroje – pomalo me izgubljeno gledao Jure – a kake to veze ima sa ovin izborima i zašto bi ja radi Noe sad mora ić´ na biranje? -Pa Jure sunce ti ljubim, jeli potop-je jeli izbor-je, idemo i mi između dva izabrat svoga gudina! Jure se nasmije, upali pentu i dobaci – a kako će se nji´ dva množit kad su oba prasca? -Pa u tome je poanta Jure, da se njih dva ne mogu množit! Bogufala - mahne mi rukom u prolazu, a ja napokon neometana kojekakvim nevjerničkim probisvjetima uspijem upecati oveće drveno korito za klanje prasaca u kojem smo prije Božića obarili Miška. Lipo se smjestim, uvatim veslo i žustro zagrabim ka biračkom mjestu – jer ništa me neće zaustaviti! Ni biblijski potop, ni komete, ni predizborne ankete! Danas je slavlje demokracije, danas su predsjednički izbori, danas ću doveslati na glasovanje, jer to je riječ Njegova! Maria Pages - živa vatra |
posljednja večera - kako komu Negdje na području Judeje u vrijeme otprilike devetnaeste godine vladavine cara Tiberija jedna u crno zamotana žena srednjih godina užurbano je zašla za ugao jedne prašnjave uličice i nervozno se osvrćući zastala pred čvrsto zakračunatim vratima naizgled mračne i puste taverne i samo tren kasnije još nervoznije počela šaputati – Ps, ps, dečki, dečki, ja sam, otvorite! Na sekundu se učinilo da je kroz mali, glinom i kravljim izmetom, oblijepljeni prozorčić pobjegao tračak svjetlosti kao da je netko iznutra uspaničeno pokušao na brzinu ugasiti uljanicu, ali već je sljedeći tren taverna ponovo utonula u potpuni muk i mrak kasnog povečerja. No u crno zamotana žena ponukana tim pretjeranim mrakom stade sada još energičnije psikati i grebati u isprano drvo nijemih vrata – Ps, ps, ps, ps, dečki tako vam Jahve, znam da ste unutra, otvarajte, ja sam! Ovaj energičniji i glasniji pokušaj napokon je urodio plodom jer se nakon dva, tri naizgled beskonačna trena s druge strane vrata začulo komešanje kao da se netko s nekim savjetuje i potom jedno tiho – Ja-ja, a tko ja? Kako mi možemo znati da nije neki štatijaznam rimski desetnik ili stotnik ili neki nezadovoljni razvojačeni veteran iz punskih ratova s PTSPijom?! U crno zamotana žena lupi se zamotanom rukom po zamotanom čelu i prigušeno zaarlauče (koliko je već moguće prigušeno arlaukati) u još uvijek zatvorena vrata – a boga ti Luka zašuti! Kako može biti rimski veteran a ima ženski glas i govori aramejski!? A da ne govorim gubavče jedan da su punski ratovi okončali prije kojih 250 godina jebala vas ja neobrazovane! Aj otvarajte konjine, ja sam, Marija Magdalena! A Marija Magdaleeeeenaaaaa! Pa šta nisi odmah tako rekla luda ženska glavo! –sad već glasnije otpovrnu i drugi glasovi iznutra koji su po svemu sudeći pripadali maloj grupici muškaraca koji su uistinu već u sljedećem trenu veselo pozdravljali i pomalo nacvrcani nazdravljali ženi koja je užurbano ušla u tavernu – pa di si Magdalena kućo stara, šta ima nova jebate, šta si se uzvrpoljila kao da su ti hehe crvi u guzici?! Žena energično zbaci, kao da je jedva dočekala riješiti je se, tešku crnu abu koja ju je prekrivala od glave do pete i zapanjeno ih pogleda – ma jeste vi to pijani?! Pa ne mogu vjerovat! Ne mogu vas ostavit ni tri dana a vi već pijani, pa zar to nije bogu plakat?! A jadnatisan ja s vama majkoabrahamova! Nemoj sestro Magdo dizat frku, hik! –ozareno joj otpovrne jedan od vesele dvanaestorice koji su polusjedili-poluležali na prostirci od trske zavaljeni oko niskog gostioničkog stola – brate pokopali smo Čovjeka, a di nećeš popit, hik, utopit tugu… …profeštat novi početak, hik, nove poslovne mogućnosti –dohikne zajapureni Bartolomej. …eee, takoje –nastavi Filip -uostalom ženo, hik, mi ti nismo pijani, mi, ej mi čuj ovo, mi se tek zagrijavamo, hik –i onako bradat i pomalo raščupan potegne pošteno iz bukare u ruci. Žena ga bijesno ošine pogledom koji pribija na križ no veseli se bradonja zanesen zamahom ispijanja samo nacvrcano prevali unatrag i uopće ga ni ne primijeti – Hik! Ona zakoluta očima. Duboko udahnuvši i motom zapovjednika prelomi ruke i još čvršće stegne crnu halju oko sebe -Slušajte dečki, skulirajte se majkumu, imamo razvoj situacije! On je.. On je.. On je uskrsnuo! Muškarci je u prvi tren uznevjereno pogledaju, a onda se svi do jednoga izvale po podu od smijeha – HAHAHAHAHAHAHAHA!!! A hebate čega si se ti napušila Magdalena HAHAHA divlje bunike HAHAHAHAHAHAHAHA hebate pa ti si ženo legenda!!! HAHAHAHAHA majkemi nisam se ovako ismijao od kada je Toma bježeći pred poludjelom svjetinom upao u kotao sa goveđim iznutricama i hvatao zrak kao riba –dometne Ivan brišući šporkim rukavom suze iz očiju. Marija Magdalena se opet lupi po čelu – Pa vi niste normalni! Ja vam govorim da je uskrsnuo, da je stanje hitno a vi mi budale pijane ne vjerujete, uskrsnuo je kad vam kažem, uskrsnuo je, na svoje sam Ga oči vidjela dabogda mi odmah ode ispale ako lažem!!! Od još uvijek kikoćućih i po podu povaljanih muškaraca prvi se donekle pribere i pomalo lelujavo ustane Petar – čekaj Magdalena, kako to misliš uskrsnuo? Gdje uskrsnuo, kako uskrsnuo? O čem´ pričaš ženo!? -Uskrsnuo Petre, uskrsnuo! Na svoje sam Ga oči maloprije vidjela čovječe, usrala sam se jebate! Idem ja jutros ka i svako jutro na groblje, izbjegavam Rimljane, ne smetam nikom, nitko meni ne smeta, išla malo počupat travu, zalit cviće, obać rodbinu, idem tako putom i razmišljam o našim daljnim planovima kad jebate hop pred mene On! On u bijelom! -On? -On čovječe, evo sva se ježim kad se toga sjetim, glavom i bradom On preda mnom i pita me ´vako: Šta je ženo, šta gledaš?! Muškarci se međusobno uplašeno pogledaše. Ok, nemojmo paničariti, samo nemojmo paničariti! –drhtavim će glasom Andrija. Tip stvarno govori kao On, ali kako znamo da je to On? Mislim stvarno On? Zar ne bi trebalo njegov identitet nekako provjeriti? –bojažljivo priupita dotad tihi Toma. -A bogati Toma šta ga i ti sereš, jesi brate doktor medicine ali fantaziraš, a kako provjeriti? Zar mu misliš pretraživat tjelesne šupljine? Gledat u rupe? –naruga se Jakov. Pa nije da ne bi mogao, Toma je ipak ginekolog veterine –kikoćući dobaci Filip, na što se muškarci opet od smijeha povaljaše po podu. Dosta! –presiječe ih Magdalena – Eh Toma nevjerni Toma, ma di Ga ja neću prepoznat!? Ja koja sam mu bila desna ruka?! Ja koja sam uvik kud on okom a ja skokom! Ma evo gledaj, gledaj ako ne vjeruješ - sva mi je kosa posijedila od šoka, ej! Bijela sam kao galilejska ovca! Posttraumatski stres! Ako ti to nije dokaz ne znam šta je! Muškarci potpuno nijemi razjapljenih usta i spuštenih vilica zapilje se u potpuno sijedu Magdaleninu kosu ispod smaknute marame, nakon minute potpunog šoka Petar samo uspije procijediti – A u pićkumaterinu! Ja mislio da se On zajebavao! Najebali smo – doda Andrija. I šta ćemo sad?! -naglo otriježnjeni Filip naglas upita ono što su svi mislili. Pa o tome vam govorim braćo, ovo nam remeti sve planove! –očajno jaukne Magdalena. Taman kad smo Ga se riješili, progurali porez, mislili pokrenuti vlastiti biznis, eto ti njega natrag da nam mazne zaradu, mislim stvarno! –ozlojeđeno dometne pragmatični carinik Matej. Sad će govno jedno još tražiti i svoj dio kolača, a taman smo svjetini zamazali oči, krenuli sa našim učenjima, spikom o ulasku u Rimsko Carstvo, sve-rimskim integracijama, pa koji mu je sad vrag došao, hik?! –dobaci i Filip, na što mu Šimun Kanaanac totalno iživciran odbrusi - da šta mu je došlo, a šta pitaš, sve za svoju guzicu i fotelju, pa kao da ne znaš da je taj nudio nebeska bogatstva kao da mu je to ćaćina prćija! -JebemuJupitera a još nam je jučer obećava da će spalit sve mostove za sobom, da odlazi zauvijek, da je svoju dionicu odradio, da nama prepušta vodstvo, a nu ga sada! Uskrsnuo! Pa gdje to ima, gdje to ima, majkumu, samo u nas samo u Judeji, pu! A je pokvareni proračunati licemjer matermurimsku! Jebate taj će nas povuć sve sa sobom! Završit ćemo svi na križu! – zakrešti uspaničeni Matej. U malom društvancu ponovo zavlada tajac, kao da se nad njihovim zabrinutim glavama nadvio jedan tamni čak olujni oblak briga. Braćo! –napokon Petrova šaka autorativno i odlučno tresne o drveni stol – e neće moći ove noći! Takoje! –oduševljeno zaplješću apostoli. Znači ništa od pretrage šupljina? -razočarano izlane Toma. Idiote! –Magdalena ga klepne po glavi –još bi nam samo to falilo, medicinska potvrda, pa da nam Rimljane navuče na vrat, ma malo morgen! Mi idemo dalje! Ali to je riječ Njegova! Mislim, zar to nije On rekao kad nam je držao govor o vijeku vjekova i idemo dalje u vječnost? Misliš da svjetina neće primijetiti da je to Njegova parola? –zabrinuto primijeti Ivan. Svjetina! HAHA, ma nemoj me nasmijavat, pa to su ovce čovječe, spremne za šišanje ej! Mi idemo dalje i bez Njega, a Njega nek vrag nosi! –još odlučnije šakom zamlatara u prazan zrak Petar –neće meni nitko, oprosti Magdalena nije osobno, moju sisu sisat! -Takoje! Sad već potpuno oporavljeni od prvotnog šoka apostoli stanu okuraženo razmijenjivati misli prvog stoljeća - Jebate ovaj je svit totalno poludija, a šta je sljedeće, još samo fali da Baraba postane gradonačelnik Jeruzalema, poveća naplatu za vezanje mazgi i magaraca, pomete nam masnu zaradu i nakon plodne pljačkaške karijere se kandidira za cara znanog svijeta! -Čudni su putovi Gospodnji! -Uistinu, uistinu! E ako će Baraba za cara onda ću i ja! –brže-bolje priklopi Andrija. Ne reci dvaput, baraba je to –zaključi Tadej. A gdje je Juda majkumu mu potplaćenu? Kad ga čovjek treba za pošten kriminalni posao nikad ga nema, uvijek se izgubi kad je najgušće –začuđeno se osvrne Andrija pogledom tražeći svoga najboljeg prijatelja. Ma pusti ga molim te, eno papa smokvice u kupelji, razbacuje srebrnjake na kurve –odmahne Marija Magdalena –nego daj da konkretno utvrdimo šta ćemo i kako ćemo, dakle anatema ha? A čuj, ili mi ili On –pragmatično će Filip. -Znači odričemo Ga se? Odričemo! – u glas će veselo društvo. -Tako neka bude! U vijeke vjekova Amen! AHA ZNAČI TAKO, DOK MAČKE NEMA MIŠEVI KOLO VODE! Veselo društvo u taverni se skameni od straha dok je zvonki glas odjekivao zadimljenom prostorijom... prema njima je naizgled iz ničega, iz zraka polako i prijeteći koračao muškarac u bijeloj halji prijekorno ih gledajući kao ljuta mater neposlušnu dječicu. -Ecce Homo! Isuse, Isuse moj mili svojon moći ti me zakrili, ona je meni rekla da šutim kravetina jedna tako mi nije ni stari Kaifa govorija a ja sam uvik bija uz tebe! Uvik san ja bija uz tebe evo tebemi! LUKA AJDE NE SERI AKO MI SE IŠTA GADI TO SU ULIZICE I TUŽIBABE! Isuse?! Ovaj.. gulp.. nismo mi tako misl… –počne zamuckivati Petar. PETRE TRI PUTA SI ME IZDAO A SAD JOŠ I LAŽEŠ SRAM TE BILO! VIDIŠ OVU STIJENU U MOJOJ RUCI OĆEŠ DA JE UPOTRIJEBIM?! -Ali Učitelju ti si rekao ko tebe kamenom ti njega kruhom. SVAŠTA SAM JA REKAO PA OPET PIZDEKATE, AJMO SVI NA KOLINA I TRI OČENAŠA I DVI ZDRAVOMARIJE! I TO NA LATINSKOM! AJMO PRVA DEKLINACIJA, DRUGA DEKLINACIJA, TREĆA DEKLINAC... -Ali, ali Učitelju mi smo se samo… A MOŽEMO I U KOLONIJU GUBAVACA PA ŠTA VAM JE DRAŽE! JOŠ ME JEDNOM PREKINI I JEBA SI JEŽA! VI BI SE MENE ODREKLI MA VIDI MOLIM TE... -Ajoj ne opet u koloniju gubavaca, sve samo to ne! Joj Isuse baš nisi fer... ŠTA SAM JA REKA?! AJDE SADA LIPO SVI PO REDU ODE VAM JE JEŽ, LJUBI BLIŽNJEG SVOGA KAO SAMA SEBE |