Negdje na području Judeje u vrijeme otprilike devetnaeste godine vladavine cara Tiberija jedna u crno zamotana žena srednjih godina užurbano je zašla za ugao jedne prašnjave uličice i nervozno se osvrćući zastala pred čvrsto zakračunatim vratima naizgled mračne i puste taverne i samo tren kasnije još nervoznije počela šaputati – Ps, ps, dečki, dečki, ja sam, otvorite! Na sekundu se učinilo da je kroz mali, glinom i kravljim izmetom, oblijepljeni prozorčić pobjegao tračak svjetlosti kao da je netko iznutra uspaničeno pokušao na brzinu ugasiti uljanicu, ali već je sljedeći tren taverna ponovo utonula u potpuni muk i mrak kasnog povečerja. No u crno zamotana žena ponukana tim pretjeranim mrakom stade sada još energičnije psikati i grebati u isprano drvo nijemih vrata – Ps, ps, ps, ps, dečki tako vam Jahve, znam da ste unutra, otvarajte, ja sam!
Ovaj energičniji i glasniji pokušaj napokon je urodio plodom jer se nakon dva, tri naizgled beskonačna trena s druge strane vrata začulo komešanje kao da se netko s nekim savjetuje i potom jedno tiho – Ja-ja, a tko ja? Kako mi možemo znati da nije neki štatijaznam rimski desetnik ili stotnik ili neki nezadovoljni razvojačeni veteran iz punskih ratova s PTSPijom?!
U crno zamotana žena lupi se zamotanom rukom po zamotanom čelu i prigušeno zaarlauče (koliko je već moguće prigušeno arlaukati) u još uvijek zatvorena vrata – a boga ti Luka zašuti! Kako može biti rimski veteran a ima ženski glas i govori aramejski!? A da ne govorim gubavče jedan da su punski ratovi okončali prije kojih 250 godina jebala vas ja neobrazovane! Aj otvarajte konjine, ja sam, Marija Magdalena!
A Marija Magdaleeeeenaaaaa! Pa šta nisi odmah tako rekla luda ženska glavo! –sad već glasnije otpovrnu i drugi glasovi iznutra koji su po svemu sudeći pripadali maloj grupici muškaraca koji su uistinu već u sljedećem trenu veselo pozdravljali i pomalo nacvrcani nazdravljali ženi koja je užurbano ušla u tavernu – pa di si Magdalena kućo stara, šta ima nova jebate, šta si se uzvrpoljila kao da su ti hehe crvi u guzici?!
Žena energično zbaci, kao da je jedva dočekala riješiti je se, tešku crnu abu koja ju je prekrivala od glave do pete i zapanjeno ih pogleda – ma jeste vi to pijani?! Pa ne mogu vjerovat! Ne mogu vas ostavit ni tri dana a vi već pijani, pa zar to nije bogu plakat?! A jadnatisan ja s vama majkoabrahamova!
Nemoj sestro Magdo dizat frku, hik! –ozareno joj otpovrne jedan od vesele dvanaestorice koji su polusjedili-poluležali na prostirci od trske zavaljeni oko niskog gostioničkog stola – brate pokopali smo Čovjeka, a di nećeš popit, hik, utopit tugu…
…profeštat novi početak, hik, nove poslovne mogućnosti –dohikne zajapureni Bartolomej.
…eee, takoje –nastavi Filip -uostalom ženo, hik, mi ti nismo pijani, mi, ej mi čuj ovo, mi se tek zagrijavamo, hik –i onako bradat i pomalo raščupan potegne pošteno iz bukare u ruci. Žena ga bijesno ošine pogledom koji pribija na križ no veseli se bradonja zanesen zamahom ispijanja samo nacvrcano prevali unatrag i uopće ga ni ne primijeti – Hik!
Ona zakoluta očima. Duboko udahnuvši i motom zapovjednika prelomi ruke i još čvršće stegne crnu halju oko sebe -Slušajte dečki, skulirajte se majkumu, imamo razvoj situacije! On je.. On je.. On je uskrsnuo!
Muškarci je u prvi tren uznevjereno pogledaju, a onda se svi do jednoga izvale po podu od smijeha – HAHAHAHAHAHAHAHA!!! A hebate čega si se ti napušila Magdalena HAHAHA divlje bunike HAHAHAHAHAHAHAHA hebate pa ti si ženo legenda!!!
HAHAHAHAHA majkemi nisam se ovako ismijao od kada je Toma bježeći pred poludjelom svjetinom upao u kotao sa goveđim iznutricama i hvatao zrak kao riba –dometne Ivan brišući šporkim rukavom suze iz očiju.
Marija Magdalena se opet lupi po čelu – Pa vi niste normalni! Ja vam govorim da je uskrsnuo, da je stanje hitno a vi mi budale pijane ne vjerujete, uskrsnuo je kad vam kažem, uskrsnuo je, na svoje sam Ga oči vidjela dabogda mi odmah ode ispale ako lažem!!!
Od još uvijek kikoćućih i po podu povaljanih muškaraca prvi se donekle pribere i pomalo lelujavo ustane Petar – čekaj Magdalena, kako to misliš uskrsnuo? Gdje uskrsnuo, kako uskrsnuo? O čem´ pričaš ženo!?
-Uskrsnuo Petre, uskrsnuo! Na svoje sam Ga oči maloprije vidjela čovječe, usrala sam se jebate! Idem ja jutros ka i svako jutro na groblje, izbjegavam Rimljane, ne smetam nikom, nitko meni ne smeta, išla malo počupat travu, zalit cviće, obać rodbinu, idem tako putom i razmišljam o našim daljnim planovima kad jebate hop pred mene On! On u bijelom!
-On?
-On čovječe, evo sva se ježim kad se toga sjetim, glavom i bradom On preda mnom i pita me ´vako: Šta je ženo, šta gledaš?!
Muškarci se međusobno uplašeno pogledaše. Ok, nemojmo paničariti, samo nemojmo paničariti! –drhtavim će glasom Andrija.
Tip stvarno govori kao On, ali kako znamo da je to On? Mislim stvarno On? Zar ne bi trebalo njegov identitet nekako provjeriti? –bojažljivo priupita dotad tihi Toma.
-A bogati Toma šta ga i ti sereš, jesi brate doktor medicine ali fantaziraš, a kako provjeriti? Zar mu misliš pretraživat tjelesne šupljine? Gledat u rupe? –naruga se Jakov.
Pa nije da ne bi mogao, Toma je ipak ginekolog veterine –kikoćući dobaci Filip, na što se muškarci opet od smijeha povaljaše po podu.
Dosta! –presiječe ih Magdalena – Eh Toma nevjerni Toma, ma di Ga ja neću prepoznat!? Ja koja sam mu bila desna ruka?! Ja koja sam uvik kud on okom a ja skokom! Ma evo gledaj, gledaj ako ne vjeruješ - sva mi je kosa posijedila od šoka, ej! Bijela sam kao galilejska ovca! Posttraumatski stres! Ako ti to nije dokaz ne znam šta je!
Muškarci potpuno nijemi razjapljenih usta i spuštenih vilica zapilje se u potpuno sijedu Magdaleninu kosu ispod smaknute marame, nakon minute potpunog šoka Petar samo uspije procijediti – A u pićkumaterinu! Ja mislio da se On zajebavao!
Najebali smo – doda Andrija.
I šta ćemo sad?! -naglo otriježnjeni Filip naglas upita ono što su svi mislili.
Pa o tome vam govorim braćo, ovo nam remeti sve planove! –očajno jaukne Magdalena.
Taman kad smo Ga se riješili, progurali porez, mislili pokrenuti vlastiti biznis, eto ti njega natrag da nam mazne zaradu, mislim stvarno! –ozlojeđeno dometne pragmatični carinik Matej.
Sad će govno jedno još tražiti i svoj dio kolača, a taman smo svjetini zamazali oči, krenuli sa našim učenjima, spikom o ulasku u Rimsko Carstvo, sve-rimskim integracijama, pa koji mu je sad vrag došao, hik?! –dobaci i Filip, na što mu Šimun Kanaanac totalno iživciran odbrusi - da šta mu je došlo, a šta pitaš, sve za svoju guzicu i fotelju, pa kao da ne znaš da je taj nudio nebeska bogatstva kao da mu je to ćaćina prćija!
-JebemuJupitera a još nam je jučer obećava da će spalit sve mostove za sobom, da odlazi zauvijek, da je svoju dionicu odradio, da nama prepušta vodstvo, a nu ga sada! Uskrsnuo! Pa gdje to ima, gdje to ima, majkumu, samo u nas samo u Judeji, pu! A je pokvareni proračunati licemjer matermurimsku!
Jebate taj će nas povuć sve sa sobom! Završit ćemo svi na križu! – zakrešti uspaničeni Matej.
U malom društvancu ponovo zavlada tajac, kao da se nad njihovim zabrinutim glavama nadvio jedan tamni čak olujni oblak briga.
Braćo! –napokon Petrova šaka autorativno i odlučno tresne o drveni stol – e neće moći ove noći!
Takoje! –oduševljeno zaplješću apostoli.
Znači ništa od pretrage šupljina? -razočarano izlane Toma.
Idiote! –Magdalena ga klepne po glavi –još bi nam samo to falilo, medicinska potvrda, pa da nam Rimljane navuče na vrat, ma malo morgen! Mi idemo dalje!
Ali to je riječ Njegova! Mislim, zar to nije On rekao kad nam je držao govor o vijeku vjekova i idemo dalje u vječnost? Misliš da svjetina neće primijetiti da je to Njegova parola? –zabrinuto primijeti Ivan.
Svjetina! HAHA, ma nemoj me nasmijavat, pa to su ovce čovječe, spremne za šišanje ej! Mi idemo dalje i bez Njega, a Njega nek vrag nosi! –još odlučnije šakom zamlatara u prazan zrak Petar –neće meni nitko, oprosti Magdalena nije osobno, moju sisu sisat!
-Takoje!
Sad već potpuno oporavljeni od prvotnog šoka apostoli stanu okuraženo razmijenjivati misli prvog stoljeća - Jebate ovaj je svit totalno poludija, a šta je sljedeće, još samo fali da Baraba postane gradonačelnik Jeruzalema, poveća naplatu za vezanje mazgi i magaraca, pomete nam masnu zaradu i nakon plodne pljačkaške karijere se kandidira za cara znanog svijeta!
-Čudni su putovi Gospodnji!
-Uistinu, uistinu!
E ako će Baraba za cara onda ću i ja! –brže-bolje priklopi Andrija.
Ne reci dvaput, baraba je to –zaključi Tadej.
A gdje je Juda majkumu mu potplaćenu? Kad ga čovjek treba za pošten kriminalni posao nikad ga nema, uvijek se izgubi kad je najgušće –začuđeno se osvrne Andrija pogledom tražeći svoga najboljeg prijatelja.
Ma pusti ga molim te, eno papa smokvice u kupelji, razbacuje srebrnjake na kurve –odmahne Marija Magdalena –nego daj da konkretno utvrdimo šta ćemo i kako ćemo, dakle anatema ha?
A čuj, ili mi ili On –pragmatično će Filip.
-Znači odričemo Ga se?
Odričemo! – u glas će veselo društvo.
-Tako neka bude! U vijeke vjekova Amen!
AHA ZNAČI TAKO, DOK MAČKE NEMA MIŠEVI KOLO VODE!
Veselo društvo u taverni se skameni od straha dok je zvonki glas odjekivao zadimljenom prostorijom... prema njima je naizgled iz ničega, iz zraka polako i prijeteći koračao muškarac u bijeloj halji prijekorno ih gledajući kao ljuta mater neposlušnu dječicu.
-Ecce Homo! Isuse, Isuse moj mili svojon moći ti me zakrili, ona je meni rekla da šutim kravetina jedna tako mi nije ni stari Kaifa govorija a ja sam uvik bija uz tebe! Uvik san ja bija uz tebe evo tebemi! LUKA AJDE NE SERI AKO MI SE IŠTA GADI TO SU ULIZICE I TUŽIBABE!
Isuse?! Ovaj.. gulp.. nismo mi tako misl… –počne zamuckivati Petar. PETRE TRI PUTA SI ME IZDAO A SAD JOŠ I LAŽEŠ SRAM TE BILO! VIDIŠ OVU STIJENU U MOJOJ RUCI OĆEŠ DA JE UPOTRIJEBIM?!
-Ali Učitelju ti si rekao ko tebe kamenom ti njega kruhom. SVAŠTA SAM JA REKAO PA OPET PIZDEKATE, AJMO SVI NA KOLINA I TRI OČENAŠA I DVI ZDRAVOMARIJE! I TO NA LATINSKOM! AJMO PRVA DEKLINACIJA, DRUGA DEKLINACIJA, TREĆA DEKLINAC...
-Ali, ali Učitelju mi smo se samo… A MOŽEMO I U KOLONIJU GUBAVACA PA ŠTA VAM JE DRAŽE! JOŠ ME JEDNOM PREKINI I JEBA SI JEŽA! VI BI SE MENE ODREKLI MA VIDI MOLIM TE...
-Ajoj ne opet u koloniju gubavaca, sve samo to ne! Joj Isuse baš nisi fer... ŠTA SAM JA REKA?! AJDE SADA LIPO SVI PO REDU ODE VAM JE JEŽ, LJUBI BLIŽNJEG SVOGA KAO SAMA SEBE