< | veljača, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
Znate ja vam volim te Olimpijske igre, pisala sam već o tome, koncept ´brže-više-jače´ me uistinu nadahnjuje, cijela ta sportska i ljudska dimenzija tog plemenitog svjetskog natjecanja daje mi nadu u ljude koliko god kao vrsta sjebani bili. No dok mi pri pomisli na ljetne olimpijske igre postane toplo oko srca, na spomen Zimskih Olimpijskih Igara uvijek me nešto unutra – zazebe Iako su mi ZOI u Sarajevu 1984. ostale najdraže, na spomen zime uvijek me prođu neke ledene srsi, štajaznam, neka jeza, ne znam imaju li s tim snijeg i led ZOI-a kakve veze, ali to je onaj osjećaj kao kad kažu da vam netko prelazi preko groba, jel´se i vama to događa? Naime, koliko god zimski sportovi bili plemeniti i više nego zanimljivi neke me zimske discipline već godinama drže u uvjerenju da su zimske olimpijske igre zapravo samo ozakonjeni poligon za - samoubojice Pogledajte naprimjer one skakače sa visokih snježnih skakaonica, kad god vidim te suicidalne luđake kako se bacaju u bezdan i one luđake koji im dole kliču – pravo ne znam tko je od njih luđi To mi je luđe nego oni suci u bacačkim disciplinama koji trče pred koplje, kuglu ili disk. Jer pazite vi to, ovi se odozgo svojevoljno bacaju, a mi dole još navijamo tko će se od njih što dalje strmopizdit. I ne samo to nego smo im još napravili i stazu Kao da nije dovoljno šta se sam dragovoljno bacio u smrt, nego se mora bacit što i dalje, valjda radi umjetničkog dojma, da mrlja u snijegu bude što veća. U stvari, gledajući te dečke kako se katapultiraju u smrt, na pamet mi uvijek pada ona scena iz Smrtonosnog oružja kad Mel Gibson (prije nego što se skupa sa onim samoubilačkim jadničkom baci sa krova) uzme onu lubenicu pa je pedagoški strmopizdi sa krova dole na pločnik gdje se ova raskelja u bljuzgavu krvavocrvenu paramparčad I nemojte misliti da mi je promakla činjenica da na tim skakonicama dominiraju Japanci! Stanite malo ljudi, promislite, za to što ovi dečki danas rade pred kamerama - njihovi su djedovi u II.svjetskom proglašavani hladnokrvnim ubojicama Pa recite vi meni da ova civilizacija nije malo-puno pošla kvragu. I gledaj ti to sad - ti današnji kamikaze na svoj jedini let sa sobom ne nose padobrane, ne nose krila, ne nose štitnike, ne nose perje, ništa oni ne nose, ali im kaciga obavezno na glavi. Kao oni cirkusanti šta glume topovske kugle Stvarno ne kužim to s kacigom, uvijek sam se pitala ma kojeg će im vraga kaciga? Da li to oni uistinu misle da bi im kaciga pomogla kad bi se strmopizdili sa stotog kata nebodera? Ma dajte, dajte, ako se već bacaš baci se pošteno, jasno definiranih namjera, na golo – BANZAI!!! Pa kvragu sve. Samo čekam prve ZOI kad će na onu skakaonicu konačno dodati i jednu gigantsku praćku, onako lipo izrezanu od kakve kamionske gume sa proširenjem u sredini da dečki mogu udobno smjestit´ pozadinu, pa ih onda trener odozada da prostite dobro nategne i…. FIJUUUUUUU!!! Ode mali put Šangaja! Sljedeća disciplina koja samo svojim imenom uopće ne ostavlja mjesta sumnji o čemu se tu zapravo radi je – skeleton. Ne Skeletor iz He-mana ljudi moji, iako je i on dovoljno gadan, nego skeleton – skeleton! Kostur, ni manje ni više nego kostur. Disciplina, čuj disciplina koja bi kao trebala biti sport, a zove se skeleton, jer valjda na njoj čovjek polomi sve čovjeku poznate kosti, a i one nepoznate Ma divota, čak luđe nego Kostelić Jr koji nakon stote operacije smljevenog koljena ponovo vozi slalom. A ovo je druga gomila luđaka koja se opet bez ičega samo sa kacigom na glavi (opet joj ne vidim svrhu) doslovce naglavačke baca brzinom od preko 150km/h niz ledeni tobogan Zar je potrebno više trošiti riječi? Sumnjate li vi uopće da se tu radi o poremećenim samoubojicama? Pa normalno ljudsko biće to ne može ni gledati bez terapeutskog uzvikivanja ´au pi_kumaterinu´ na svakom zavoju, a kamoli se time baviti, evo probajte ovo gledajuć´ ne reći au pi_kumaterinu… a jesam vam rekla Skeletonu slična samoubilačka disciplina je bob, koja se od prve razlikuje jedino što se u bobu nekoliko samoubojica udružuje u samoubilačku ekipu, nešto kao Al-Quaida kad se strmopizdila u blizance, jer im valjda samoubijanje u solo nije dovoljno atraktivno nego se vole samoubijati u grupnjaku. I onda se oni tako u grupnjaku naguraju pišo uz pišu u zajedničku kapsu zvanu bob, čisto iz ekonomskih razloga, jer je jedna zajednička kapsa jeftinija nego dvi ili 4 pojedinačne. Pa ih poslije samoubilačkog spusta onako lipo zapakirane, sardinirane i samljevene samo direktno sa staze prebace dva metra pod zemlju Nije to ka u filmu sa Jamajčanima svitu moj. No oni barem pokazuju hvale vrijedan obzir prema rodbini koji recimo fali snowboardašima, ti se dečki baš onako bezobrazno razmeću u načinima samoozljeđivanja i ubijanja, slamanja kostiju i ravnanja kičme (a sve na jednoj dasci koja čak nije ni dovoljna da se od nje sklepa sanduk) - da je to naprosto negledljivo, skoro kao i brzo klizanje, samoubilačka disciplina koja je toliko besmislena da o njoj nema potrebe uopće govoriti, mislim stvarno, ima toliko maštovitijih načina da se čovjek ubije od konstantne vrtnje u krug i čekanja da drugi odapnu prije tebe kao što se recimo desilo ovom tipu Recimo biatlon, podvrsta nordijskog skijanja ili trčanja je jedan od takvih načina, mislim tu se ekipa doslovno izjasnila – mi nosimo pušku na ramenu mi smo ubojice, pa malo trče pa malo stanu i pucaju po šumi, pa onda opet malo trče pa opet malo pucaju po šumi (po principu pucam ne pitam, kao nekoć partizani - prvo puca a onda pita ´ko ide) pa onako u stilu ruskog ruleta tko preživi - taj pobjednik A i hokej je recimo jedan od takvih zgodnijih načina, e ovo je već disciplina koju čovjek nekako i može poštovati jer u njoj sudjeluju muškarci koji na onaj svijet žele otić´ uz dobru šoru, onako uz poštene klasične batine, uz razbijene arkade, vilice, prosute zube krv na ledu i ostala mačo sranja. Pa zašto im onda to ne bi i dopustili, gurneš im palice u ruke, daš samo jedan pak da se oko njega kolju i pošalješ na led, mislim ako se već žele ubiti treba im dopustiti da se poubijaju međusobno - a hokej kao brutalna i sirova samoubilačka disciplina upravo to i nudi. Krv, znoj i suze No za one osjetljivije koji ne podnose tolike količine tesosterona i nasilja postoje i finiji načini ubijanja i samoubijanja, a to im nudi - umjetničko klizanje E ova disciplina je za metro, homo i emo seksualne samoubojice. To jest za sve one koji vole umrijeti u šljokicama, spektakularno, nadahnuto, emocionalno, kičasto. Uz glazbu Celine Dion. A možeš solo i u duetu. I to je jedina disciplina u kojoj se konkretno ocjenjuje ljepota umiranja. Što se ljepše ubiješ ili ubiješ to bolje ocjene. Kao u Labuđem jezeru, svi plešu a labudovi umiru. Naravno sve je to kamuflaža za činjenicu da ove ubojice i samoubojice na nogama nose par smrtonosno oštrih sječiva kojima s lakoćom možeš nekome otfikariti glavu Doduše to nije uvijek bilo tako, zakamuflirano šljokicama i volančićima, trikoićima i suspenzorima, glazbom i ljepotom, nego je sve niz brdo krenulo u Sarajevu 1984, ta gdje drugdje kad je ono dvoje lažnjaka, Torvill i Dean u ovu do tada čisto tehničku samoubilačku disciplinu ufuralo i umjetnički dojam E jebiga, od tada se više ne možeš ni smaknut bez umjetničkog dojma Do tada je za lijepu smrt bilo dostatno izabrati trostruki aksl, dvostruki ribrehter, četverostruki tulup, dobro nabrusit klizaljke, pred njih se bacit ili da te bace, ali od tada uza sve to još moraš i lijepo izgledati te interpretirati glazbu da bi dobio čistih 6.0, 6.0, 6.0, 6.0, 6.0, 6.0 Hebeš takvu vrstu umiranja. I nakon svega argumentiranog što da vam kažem, nadam se da sada vidite jasnije i da ste dobro promislili koje ćete discipline od sad pa ubuduće na ZOI-a pratiti. Ja sam nekako došla do zaključka da koliko god se možda na prvu činio dosadnim sportom za papke, nekako mi se od svih zimskih olimpijskih sportova još najbezopasnijim i ljekovitim za živce čini ovaj… curling kako dečki glancaju Tu baš svatko iole vještiji s metlom ili moćom može biti olimpijski pobjednik i što je najvažnije - preživjeti Update: gruzijski sportaš, prva žrtva ZOIa u Vancouveru - RIP ...moje misli sada lete njegovim najmilijima Bože kad sam se šalila nisam ni u snu mogla zamisliti ovakav tragičan scenarij. |