MODESTI BLEJZ

Sjećam se još tamo mračnih 90ih i živih razgovora sa prijateljem kad smo u nevjerici promatrali što se događa u Silovanoj Našoj, jedan mračan scenarij tako fenomenalno otpjevan u Herojima TBFa, i našeg zaključka da će neke mračne tajne ratne i postratne Hrvatske zauvijek ostati zakopane, a neke još godinama u budućnosti na zgađenost malih ljudi isplivavati iz zemlje kao raspadajuća trupla u jezivim filmovima strave. I tako je taj jezivi film strave ovih dana dobio frišku nadopunu u liku jednog psa rata iliti lovca na ratove, stranog plaćenika, neprovjerenog atentatora, svjetskog avanturiste sa neutaživom glađu za opasnošću, filmske face, pjesnika i pisca, sve u svemu živopisno-opskurnog kontroveznog lika te kao šećer na kraju - odlikovanog ratnog hrvatskog heroja. Ne, ne mislim na legionara i generala Antu Gotovinu iako mu ovaj sažeti psihološki profil sasma lijepo (gotovo knap) pristaje, već mislim na bolivijsku likvidaciju Eduarda Rosze Flores - Chica. Čovjeka kojega će suborci, njegova braća po oružju s kojima je dijelio krv i željezo slaviti kao heroja (što je razumljivo), dok će promatrači i promišljači malo šire slike zabilježiti još jednu gorku priču o mehanizmima i posljedicama mašine za mljevenje zvane rat (što je objektivno). Čovjeka za koga se slobodno može reći da je umro kao što je i živio, neki će reći kao - Che, idealizirani revolucionar čiji je samodestruktivni put očito slijedio; a neki će reći kao – pas, smaknut bez truna žaljenja i milosti, na podu kakve smradne rupe, smrću nedostojnom čovjeka.
Tko može ući u um čovjeka koji lunja svijetom i traži tuđe ratove po tuđim zemljama, a tko može ući u um ljudi koji takve ljude/strane plaćenike zovu? U Hrvatsku su kako se sad vidi i bez poziva dolazili i sami (a poziva je bilo) i bili itekako dobrodošli, a u Bosni su to recimo bili fanatični mudžahedini, na Palama čak i priznati ruski pjesnici koji po Sarajevu nisu pucali poezijom već mecima – i o čemu onda pričamo? Mnogi su iz rata bježali, mnogi su bježali u rat, svakojaki domaći ološ je odlazio i svakojaki svjetski ološ je dolazio, baljezgao, eksperimentirao, i haračio ovim prostorima (što ratni, što politički, što diplomatski, što lažno-humanitarni) kojima je oduvijek cirkuliralo i smeća i gamadi i od svega toga iskreno da vam kažem - diže mi se želudac. Diže mi se želudac na sve te chicovske-antejelavićevske-tutine -glavaševske-ratnoprofiterske-likvidatorske- mafijaške-prevarantske face. Ćutim taj nesnosan smrad koji se uzdiže do nebesa i kojeg po meni nikakve zasluge ne mogu oprati. Rat je krvava i blatna kaljuža, koju je naš Krleža itekako maestralno opisao i na tu temu već sve rekao. Meni se samo potvrđuje onaj zaključak iz 90ih da sam ponekad vještica i prorok i da se koliko ponavljam toliko i ježim same sebe jer - zaklela se zemlja raju da se sve tajne saznaju.

Mišo (naknadno Mate) Kovač nije karizmatik. I dajte oladite s tim. Nije to usput rečeno ni Zlatko Sudac, ali neću o njemu jer o njemu tema nije. Mišo nije karizmatik. Mišo je na tabletama.
Čovjek periodično duhovit i nekoć češće danas rjeđe lucidan, čak mi osobno i simpatičan (kao što simpatičan može biti i onaj poslovični stric koji se na svadbama uvijek debelo podnapije pa nakon niza neugodno-urnebesnih scena lijepo nacvrckan i uljuljan bude otpeljan u nepoznatom pravcu uz riječi – boguhvala, odvelo ga!), no Ovo da je ´karizmatični Mišo održao još jedan ludilo koncert´ stvarno mi je postala dosada živa, nešto kao lonac i poklopac, govno i njegov priljepak. U nedostatku prosto proširenijeg vokabulara naši se mediji uhvate jednog krivo i podilazečki uvredljivog nakalemljenog izraza i onda ga se drže kao pijan plota. Karizmatik ovo, karizmatik ono, karizmatik je jeo kupus, karizmatik je sadio salatu. Mlataraju karizmom i karizmati-tematikom kao DrIvo obećanjima i onom stvari na sletovima HDZove mladeži - e pa šta je previše previše je!
U povijesti svjetske civilizacije karizmatika je prijatelji dragi bilo možda za nabrojati na prste jedne ruke. Možda. Osobno nisam upoznala nijednog. Još. Ne isključujem da neću. I nisam sigurna da bih se tomu trebala radovati. Pravi karizmatici su uvijek prolazili loše, a i oni koji bi ih čistog srca slijedili nisu prolazili ništa bolje.
Isus je recimo bio takva faca, faca sa nadnaravnom duševnom moći pojedinca dobivenom božanskom milošću, kako već riječnik stranih riječi definira karizmatika. A ja bih još laički dodala - koji posjeduje mudrost, unutrašnju snagu i dobrotu. Dakle faca koja je bila faca i zato što je bio faca zato su ga i razapeli.
Ovo sve ostalo su budale. Ili budale ili pijanci ili prolupali redikuli ili ozbiljni duševni bolesnici ili izvorno zlonamjerne i izopačene osobe sa zlim namjerama koje je nažalost uvijek netko (čitaj: zabludjela masa) iz kojekakvih interesa spreman slijediti. Pa vi sad iz ovog izbora/izloga po vlastitom nahođenju izaberite kojem tipu pripadaju svi ovi suvremeni samo ili samo-medijski proglašeni karizmatici.

Znam frendove kojima se i danas na spomen te serije ledi krv u žilama, a jedini komentar je ono odobravajuće klimanje glavom uz uzdah - Aaaaaa Šogun! Čovječe Šogun! Gledanje te serije mnogima je priuštilo prvo upoznavanje sa kulturom toliko različitom od naše da se o nekim scenama pričalo još danima poslije prikazivanja, pogotovo kad bi se u njima odsijecale glave, a u Šogunu su glave letile i to nemilice. Oni koji su do tada i gajili neke romantične predožbe o tom dalekom svijetu ubrzo su se u tim potocima krvi, političkim spletkama i zakulisnim igrama, vrlo lako mogli otrijezniti. Moje osobno sjećanje na tu seriju je s godinama uvelike izbljedjelo, ali urezani u pamćenje ostali su mi pojedini prizori, npr. prizor velikog japanskog potresa, jezivo rascijepljivanje zemlje dok u nju upadaju kuće i ljudi, pa zatim krasna Japanka koja teško ozlijedi nogu ali se čudom japanske medicine na kapetanovo (Chamberlain) čuđenje potpuno oporavi no kako je tamo gola ženska noga istinski fetiš ona se njemu posramljeno ispričava, a onda nekom tipu odsjeku glavu samo zato jer je kapetan ne znajući posljedice dao neku bezazlenu primjedbu na doručak ili nešto tako bezveze a ovaj je bio dužan umrijeti, ma mislim šta da vam kažem - serija je bila ludilo!
Poslije Šoguna na našim malim a i velikim ekranima dugo nije bilo filmova sličnih sadržaja (iako je u Japanu uvijek postojala hiperprodukcija samurajskog žanra ponekad i na uštrb kvalitete), spomenimo samo neke ne-Kurosawine samurajske filmove:
Seppuku/Harakiri – redatelja Kobayashia, Samurai Rebellion, svi filmovi iz serije filmova Zatoichi, The Thirteen Assassins, Sword of Doom, The Betrayal, Samurai I: Musashi Miyamoto, Samurai II: Duel at Ichijoji Temple, Samurai III: Duel at Ganryu Island, 47 Ronina – Mizoguchia, Chushingura – Inagakia, The Last Samurai – Misumia, Tenchu – Gosha, serija filmova Lone Wolf & Cub, The Yagyu Conspiracy, Samurai Assassin, Swords of Vengeance (Chiba i Mifune), ali se od 90tih naovamo (Heaven and Earth) hvala bogu desio jedan čudesan preporod samurajskih filmova, kako u Japanu tako i u Hollywoodu.

Izmišljeni Svjedok: ´I tako smo mi krenuli u Andoru cugnuti koju pivu šalabrcnut ćevap-dva smuljat kakvu Andorku kužiš ne sve štima sve za 5 našli mi tam neki kioskić sa burecima kraj one ogradice ne naredali se na zidić kad jebote pazi sad ovo - ono brale u kiosku naš čovjek Hizet čoeče striko onog Amira šta drži ćevabdžinicu kraj Maksimira jebate Hizet čoeče naš čoek Hizet ma znaš ga stoposto on ti je i ujko onog Hasana šta drži burekdžinicu kod Poljuda a bureci da ti ne pričam a bureci mila majko naši čoeče da kakvi nego naši i krenuli ti mi u spiku da kako si Hizete kućo stara kako žene kako dica velim ti sve štima sve 5 kad ono jebate neki kreteni s drugu stranu ograde deru se i deru i jebate ne daju nam mira i ništa ne jebemo mi njih pet posto zajebavamo se mi i dalje pivica ekipa ne može bolje ova Andora totalno kul čaršija nama dobro ej pita jedan da koliko je sati jebiga ne vidim kuaca tebe pripalili bengu već je mrak pao kuiš kad ono oni kreteni s drugu stranu opet se deru pa koji im je kuac jebate ometaju nam ugodno druženje kad sine meni jebate ne vide ni oni kuac tebe već je mrak pao kuiš daj im upali i njima jednu bengu kuiš baci da dečki vide kad opet oni se deru jebate prekidaju naše međudržavne komunikacije gledamo mi ko se to dere kad ono jebate naši - naši mamu im našu i to ko fol oni igraju nogomet jebate da nogomet ej u tu uru kad pošteni Andorac spava i to ljudima gaze travu pljuju po svetoj andorskoj zemlji kreteni jedni nekulturni kuiš ti mene ma zamisli kako nas debili sramote šta se dereš debilu zar ne vidiš da ljudi spavaju jebate živi led dođeš u Andoru na pivu i ćevapu a ono te vlastiti debili sramote pred svitom gaze ljudima travu idiotima ništa nije sveto e svašta!´

Nakon što su u samo nekoliko sati rasprodane sve ulaznice za prvi koncert irske grupe, a po svemu sudeći isto će se dogoditi i za drugi, promptno su počeli pregovori između Lupe, menadžmenta U2-a, Live Nationa i Grada Zagreba za održavanjem i trećeg koncerta.

'Mogu vam samo reći: Bono i U2 tri puta u Zagrebu i to 8. i 9. i 10. kolovoza ove godine.', izjavio je gradonačelnik Zagreba Milan Bandić na drugoj izvanrednoj tiskovnoj konferenciji.

Cijene ulaznica za koncert ostat će iste, a od organizatora se saznaje da će se u internetsku prodaju pustiti 25 posto ulaznica, dok će se ostatak naći u slobodnoj prodaji. Ulaznice po cijenama od 250, 500, 750, 1000 i 2000kn moći će se kupiti na svim prodajnim mjestima Tickietproa, te na njihovim web stranicama.

Prodaja karata na internetu započet će u nedjelju, 12. travnja u 5 sati, dok će se u sedam sati početi prodavati na svim prodajnim mjestima Ticketproa. Organizatori poručuju da su problemi sa serverom riješeni, te da se ne očekuju gužve poput onih za prvi koncert.

Članovi fan kluba svoje će uzlaznice moći kupovati od petka, 10. travnja, od 10 sati, zaključno sa subotom, 11.travnja u 17 sati.

Treći koncert postaje tako prvi jer će se održati 8. kolovoza, a drugi postaje drugi iako je do nedavno bio prvi jer će se održati 9. kolovoza, a prvi koncert postaje treći odnosno zadnji jer će se održati 10. kolovoza. Ta informacija mogla bi oduševiti sve one koji su prošloga tjedna i 12 sati proveli u redu čekajući ulaznice za nastup zakazan 9. i 10. kolovoza. Gotovo 63 tisuće obožavatelja kupilo je ulaznicu za premijeru, a sada, zapravo, odlaze na oproštaj.