< | siječanj, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Prije godinu koju, prije bližu nego dalju, dolazi meni moj prijatelj-nepopravljivi entuzijast. A moj prijatelj je toliko nepopravljiv entuzijast, da ta nepopravljivost već prelazi i u naivnost. A u čemu se taj njegov entuzijazam očituje? U što to, tako nepopravljivo, moj prijatelj vjeruje? Pa moj prijatelj gotovo slijepo vjeruje u ljudsku sposobnost popravka! Vidite, moj frend ne može prihvatiti nečije apsolutno zlo. On iskonski odbija mogućnost da se negdje tamo imaginaran netko – nikad neće i ne može popraviti. Pa na moj spomen recimo Hitlera, čak i za njega, onako lakonski svojstveno sebi veli, da je on jadan bio bolestan i da bi on njemu, da je kojim slučajem živio u to vrijeme, rekao da se liječi i da – pije tablete. Znam da su se mnogi sada povaljali po podu od smijeha, ali bih vas zamolila za još malo samokontrole(ako je moguće) i strpljenja… Osobno se jednim manjim dijelom čak i mogu složiti sa svojim prijateljem, mislim na onaj dio o Hitlerovoj bolesti, ali uz neznatnu promjenu sredstva liječenja, tablete su tu od nikakve koristi. No jedan veći dio mene, unatoč prijateljskim mi uvjeravanjima prijatelja moga, ne da mi mira i stalno se opire tom sveobuhvatnom konceptu ljudske dobrote. Zašto? Strpite se još malo, molim vas… I kao što već rekoh, jednog dana dolazi meni taj i takav moj frend, i vrlo živopisno mi prepričava svoje prethodno provedeno poslijepodne sa zajedničkim poznanikom. A kako je moj frend jedan vrlo otvoren i vrlo pričljiv tip osobe, teme koje se nađu na tapetu uvijek su raznovrsne, i nikad ne ostanu bez ikakove reakcije sugovornika. A tako je bilo i ovaj put sa zajedničkim poznanikom. Naime, jedna od tema koje su se njih dvojica dotaknuli tog poslijepodneva bio je i – holokaust. Moj prijatelj na svoj, ali i moj ponos, barata neviđenom količinom informacija, razumijevanja i suosjećanja vezanih za žrtve ove tragedije (ujedno jednog od najvećih zločina ljudskog roda). I kada razgovor krene temom II.svj.rata, uvijek se sa osjećajima užasa, nevjerice i onim povijesnim obećanjem čovječanstva: nikad više! – osvrnemo na Auschwitz, Jasenovac, Treblinku… Uostalom, ne govorim ništa novoga, takva bi reakcija svakog iole normalnog čovjeka na ovom planetu trebala biti. Iole normalnoga, da – ali kao što već možete naslutiti, onaj poznanik se nije pokazao takvim. Naš poznanik naime, nije pokazao suosjećanje, nije pokazao razumijevanje, a ponajviše (ili je bolje reći: ponajmanje) nije pokazao – znanje. Što je on pokazao? Pokazao je bahatost, pokazao je zadrtost, pokazao je predrasude, pokazao je mržnju, pokazao je programiranost, pokazao je – idiotizam. Njegove izjave da su koncentracijski logori židovska izmišljotina, i da je 6milijuna pobijenih također izmišljotina – nisu ništa drugo doli bezumna trabunjanja ograničene budaletine! Budaletine koja, u svome jadu, čak i ne zna da ni te ´inovativne´ idiotarije koje izgovara nisu njegova ograničenog uma djelo, već preko 60 godina stara nacistička propaganda i indoktrinacija. Ali moj prijatelj, na svoju diku (ali i na svoju naivnost, koju spomenuh), u tom trenutku budaletinine otvorenosti - ne diže od njega ruke (kao što sam mu u razgovoru natuknula da bih ja učinila… u stvari, natuknula sam da bih na njegovu mjestu: ne digla ruke -od, već digla ruku -na). Naime, moj prijatelj se sa još većim žarom bacio na iznošenje podataka, činjenica, fotografija, tragedija, istinitih priča – sve sa iskrenom željom da onoj budaletini prosvijetli pamet. Da ga, štono bi rekli – popravi. I što mislite jeli uspio? Naravno da nije. Budalu ne možeš opametiti, ako ona to neće. Ja osobno drugačiji rezultat nisam ni očekivala, iako moram priznati da nisam imala srca svome i dalje nadajućem(!) prijatelju – to otvoreno reći. I sad dolazimo do toga zašto i ovu zgodu nisam jednostavno prekrižila u svome sjećanju, kao samo jedan u nizu ispada svjetskih budaletina čijih sam postojanja svjesna (al ne i moj frend). I zašto se onaj veći dio mene opire sveobuhvatnom konceptu ljudske dobrote. Pa vrlo jednostavno, a u svojoj jednostavnosti - poražavajuće jezovito. Naime, naš mladi zatucani zajednički poznanik - profesor je povijesti zaposlen na jednom od hrvatskih povijesnih instituta! Sada bi se moglo postaviti niz logičnih pitanja kao što su npr. kome, kako i što bi on trebao predavati? Kome, kako i zašto on može zahvaliti svoje poslovno uhljebljenje za koje očito nije kompetentan? Kome, kako i čemu on ˝duguje˝ iznimnu bahatost, mržnju i sljepoću kojima gleda na svijet? I tako dalje, i tako dalje... Moglo bi se postaviti mnogo sličnih pitanja, na koja i bez istrage naslućujem odgovore… Evo probajmo… Kako? Zna se. Zašto? Zna se. A mržnju ˝duguje˝ komu? Kućnom ne-odgoju, čiji su korijeni duboki… No njegovu kompetenciju neka preispituje onaj čiji je to posao, a ja ću se zadržati samo na preispitivanju njegove etičnosti(?). Očekivati od nekog tako programiranog da promijeni razmišljanje, po meni je čisti gubitak vremena i energije. Takav netko ne reagira po nalozima vlastita uma ili savjesti, već samo po nalozima onog iznad – programatora. I takav netko po napucima tog istog programatora, programirano ne želi vidjeti ono što vidi, nego vidi samo ono što mu se kaže da vidi. Argumentirajući svom prijatelju ovako, shvatila sam da mu trebam pojednostaviti to silno teoretiziranje, pa sam mu usporedila to sa sljedećim… Poslije oslobađanja koncentracijskih logora po cijeloj Europi, lokalno stanovništvo obližnjih gradova uporno je tvrdilo da nije znalo za užase koji se tamo događaju. Tvrdili su da nisu znali za holokaust jer u logore nisu imali pristupa. A to je naravno, bezočna laž. Znali su. Kad kod nas u Dalmaciji hara požar, pa onda ta paljevina još tjednima tinja – smrad dima osjeti se cijelim krajem u radijusu 40km, a nebom se uporno vuče crna izmaglica. I svi znamo o čemu se radi. A pogotovo su znali i stanovnici gradova oko koncentracijskih logora. Oni nisu mogli ne znati, sa svim tim pepelom koji je umjesto snijega padao na ulice. To što oni nisu HTJELI znati, to je drugi par postola… U tu kategoriju ˝neznanja˝ ubrajam i našeg poznanika, koji - ne želi znati. I što god da mu se dobronamjerno ukaže – on neće htjeti znati. No moj prijatelj, unatoč mojim savjetima, i dalje nije gubio svoj vječni entuzijazam. On je i dalje smatrao da će svojim gorljivim zalaganjem jednog dana ˝popraviti˝ našeg poznanika. To se, koliko znam, do danas nije desilo. I sada kada razmišljam o tome, svome prijatelju uz osmijeh mogu poručiti samo jedno – da i dalje ostane to što je, naivni entuzijast. Jer svijet bez takvih beznadnih idealista, jednim svojim dijelom, ne bi funkcionirao (naš se poznanik sigurno ne bi ˝odao˝ nekome/meni tko bi ga automatski napao, ali je zato to učinio pred mojim frendom ˝naivcem˝- da se čovjek zamisli, zar ne?). A njemu koji će se prepoznati poručujem ovo – želim ti da se opametiš prije nego što te život opameti. Vlastitu si sljepoću nažalost sam izabrao, ali ima nas još koji vidimo, pamtimo i znamo. 60 godina. Auschwitz – neka se nikad ne ponovi, nikad više! |
RATARA-RAAAA, RA-TA-TA-TA-TA-TAAAAA, TA-TAAA, TA-TA-TA-TAAAA… IN A GALAXY FAR, FAR, FAAAAAR (OK, NOT SO FAR) AWAAAY… Darth Bush zvani Vader: Luke, I´m your father! Darth Bush Senior: Koji sad Luke?!? Darth Bush zvani Vader cmizdravo: Ali ćaćaaaaa, to mi je laaaaajn! Darth Bush Sen: A sad san ti ćaća jel´?! Sad san ti ćaća, a maloprije niki Luke! Juniore sine, ti opet vidiš bile mišove! Opet si se napija! Darth Bush Jn: Ali ćaćaaaaa, to mi je lajn za inauguracijuuuu! Darth Bush Sen: Nemoj ti meni lajn, daću ti ja lajn! Juniore sine, prvo ti meni reci ko je tebi ćaća! To te ja pitam! Ja ili oti Luke!?! Ko ti je ćaća – aj sad reci!!! Ko ti je ćaća!?! Darth Bush Jn.plačljivo: Ćaća ti si mi ćaća…i nisan se napija, jesi i sam reka da moran vižbat govor! Darth Bush Sen: Vježbat, vježbat! Nego šta neg´vježbat! Ti si Juniore prirodno glup, nemoš zapamtit ni ko ti je ćaća – a tija bi inauguracijski govor! Aj, idemo ispočetka… aj opet! Darth Bush Jn: Ali ćaćaaaaa, ne bi ja jopeeeeet… Darth Bush Sen: Ma vidi ga! Juniore sine, nemoj da te ja dovatin jesi čuja! Linoguz jedan! Kad san ja moga dva puta – moš i ti, ma šta moš – moraš! Aj… Darth Bush Jn: Ja Darth Bush, dajem časnu pijonirsku riječ… Darth Bush Sen: STOP! Juniore…khm, khm, nešto si zaboravija, a?! Ajmo se probat sitit šta si zaboravija! A, Juniore? Srčeko ćaćino… Darth Bush Jn: Oviiii… Ja Darth Vader Bush dajem časnu… omladinsku riječ??? Darth Bush Sen: MA NE TO! Ajmeeee ljudi, ajmeee ljudi tuntle… Ruka Juniore! RUKA!!! Gdje ide ruka!?! Darth Bush Jn: Aaaaaa tooooo…he-he, ovaj… Darth Bush Sen: BIBLIJA JUNIORE! Biblija!!! Darth Bush Jn: Aaaaaa Biblijaaa! Da, da – Biblija! Darth Bush Sen: Ma ne Biblija na ruci Juniore!! Ajme meni, a budale! Ma ne Biblija na ruci, nego ruka na Bibliji!!! …eto tako, aj sad… Darth Bush Jn: Ja Darth Vader Bush dajem časnu pijonirsku riječ… da ću ovaj…nastaviti borbu za slobodu…jer ovaj…borba za slobodu je puno bitna…u svijetuuu… Darth Bush Sen: Dobro, dobro…aj dalje…zašto je bitna… Darth Bush Jn: …bitna je u cijelom svijetuuu…ovaj…zaaato jer bez borbe za slobodu, u cijeeelom svijeeetu, ne bi bilo jedinstva i.. i.. i.. ovaj… slobode! U svijetu! Darth Bush Sen: Dobro, dobro, a sad ono o Americi… zašto je ona bitna… Darth Bush Jn.ozaren: Aha! To znam! TO ZNAM! RATA-RAAAA, RA-TA-TA-TA-TA-TAAAAA…UnitedGalaxiesofAmerica imaju sveti poziv sa druge strane zvijezda da svoju slobodu i demokraciju donesu i u ostale krajeve galaksije jer zbog zato jer mi volimo slobodu i demokraciju pa će jedinu slobodu i demokraciju koje priznajem a to su naša američka sloboda i demokracija upoznati i svaka ostala bogu iza nogu rupa u ovoj jebenoj galaksiji jer sam ja to tako rekao pa makar i pod cijenu krvave borbe za slobodu i demokraciju i ja ću to kao imperato..ovaj predsjednik ostvariti tako mi Bog pomogao So help me God and God bless us all and God bless UnitedGalaxiesofAmerica… RATARA-RAAA!!! Darth Bush Sen: Dobro je Juniore! Jel´čuješ ti mene!? DOBRO JE! Uspori, uspori malo Juniore – ma uzmi zraka čovječe!!! A izgubljenog slučaja, muko moja! Darth Bush Jn: Jesi vidio ćaća, jesi vidio!?! Darth Bush Sen: Jesam Juniore, jesam.. nego Juniore… Darth Bush Jn: E ćaća? Darth Bush Sen: Drugi put nemoj pivat. Darth Bush Jn: Kojo? Darth Bush Sen: Pa ono RATARA-RAAAA..!!! Darth Bush Jn.cmizdravo: Ali ćaćaaaaa, to mi je laaAAaaajn! Darth Bush Sen.uzdišući: Ajme ljudi svašta i ja stvori!!! |
U malon dalmatinskom mistu, jutro je, dida se sprema izići na drugi krug predsjedničkih izbora… Baba: Ajde! Jes´l više?! Aj izlaz otale! A gospemoja kolko mu triba, pa oto nije normelno! Dida: Ma iđen! Iđen! Još mrvu zeru, mmmmm…da ovo sad metin tute…e… Baba: A izlaz više otale rag ti sriću izija, sa si min i Veceja okunpira! Nemeren se nit mašnimkat, nemeren ki gospoja ni na jizbore vazić! Okasnićemon! Izlaz više, a gospemoja pa ča se više tonliko oblaćiš!?! Ča se tonliko linckaš!?! Nebin da iđeš trćat Štanvetu!!! Dida iz WCa: Ma iđen… evo još teke…mmmmm… ovu ćun metit okolipasa…a ovu… evoga! Gotovo! Luce – ja sen špreman! Napokon ˝odjeven˝ i spreman za izbore dida izlazi iz kupatila… Baba: AAAAAAA!!! AJME ČA JE OVO!?! AJME KOLPAĆE MEN!! AAAAAA!!! MA ČA JE OVO CRNJI TONKO!?!! Dida: E. Ja sen Ranjbo! Jesen dobar, a?! Baba: Ra, Ra...? Da Ranjbo! Pa jesi ti normelen!?!! Ti nis normelen!! Di ćeš taki prid svit, pa di ćeš taki na jizbore gospemoja – svit će nan se smijat, reć vid´jopet ludonje!?! I jopet on meni pravi ćirkuša, ajme ča sen ja kome ča krivo zgrišila ajujujujuuuuuuu!!! Dida: Ne brigaj Luce, znan je ča radin! Ti pridrž´ovu kanjticu, jes ćula! To nosimon sa sebon! Ajmo sa, a ča si sad stala! Baba uzima kanticu: A jadnatisan! Pred babinim i didovim biračkim mjestom – barikada! Gomila specijalaca u punoj opremi čeka iza zaklona, i drži pridošlice na nišanu… GONGovac totalno uspaničeno: ENO GA! TO JE ON, UVIK BI GA PRIPOZNA! TO JE OOOON!!! DOŠA NAS JE OPET SVE POBITI!! TO JE OOON!!! PRIPOZNA SAN GA! SPAŠAVAJTE NAAAS!!! Specijalac na megafon: BARBA STOJ! E! Dida: Stajo san! Baba: A znalasan! Zna-la-san! Eto ti na sad Ranjbo! Znalasen ja da će i jopet bit niko sranje! Toćno sen znala! Specijalac pregovarač: BARBA SPUSTI ORUŽJE, E! GOSPOĐA - VI POLAKO SPUSTITE KANTICU! JESTE ČULI!?! SPUSTITE KANTICU PO-LA-KO! I JAKO OP-RE-ZNO!!! E! Baba: Ko? JA?! A ča sen ja kome ča krivo zgrišila šjor špećilj-jajac, ajujujujuuuuuuu!?! Ča sen ja kriva ka je ovi ludonja-jean meni uvalija ovu kanjticu, a nije min ni reka ča je u njojzi, auuuuuuu!!! Mere bit i bonba, a ča ja znan!!! Ajujujujuuuuuu…. GONGovac histerično: BOMBA! BOMBA!! BOMBA!!! SVE ĆE NAS POBITI!!! JESAM REKAO DA ĆE NAS SVE POBITI!!! Specijalac pregovarač: BARBA, PONAVLJAM JOŠ JEDNOM - SPUSTITE ORUŽJE! E! ODLOŽITE BAZUKU NA TLO PORED SEBE! SKINITE GRANATE SA POJASA! IZVADITE NOŽ IZ ČIZME i POLOŽITE GA PO-LA-KO NA TLO!!! DOPUSTITE GOSPOĐI DA ODLOŽI KANTICU!!! E! Dida: Luce, take ti sega – ti ne znaješ mučat! Vid u ča si nas sa uvalila, a muku ti nebožju!! A vid!!! Oni sad samon rad´tebe mislu da smon mi ka niki pljenj-stinjski tenjroristi! Baba: A ča sen ja bidna znala! Ki da sen ja znala da ćemen i prije jizbora anjketirat! Dida: ŠJOR ŠPEĆILJ-JAJAC, A KO NJOJZI BRANI MEĆAT KANJTICU, MERE ONA ŠA NJON ČA OĆE, ALI UNUTRI JE PUNO OSITLJIVI MANTERIJAL – PA NISAN TIJA ŠA OTIN SVOJU LUCU OTEREĆIVAAAAT!!! Baba: Je, pa si min je uvalija da je ja nosin! GONGovac histerično: BOMBA! BOMBA!! BOMBA!!! Specijalac 2: BARBA PONAVLJAM, ODLOŽITE ORUŽJE, ODLOŽITE ORUŽJEEE! OVUDA MOŽETE PROĆI SAMO PREKO MENE ŽIVA ILI MRTVAAAA!!! E! Dida: ŠJOR ŠPEĆILJ-JAAJAC PA OTOMEN SE i RAAADIII!!! OTOMEN - ŽIVA OLI MRCAAAA!!! ŽIVA OLI MRCAAA!!! U KANJTICU JE OTO - ŽIVA OLI MRCAAAA!!! Baba: AAAAAA!!! U kanjticu je mrtac!!! On meni dajo da u kanjticu nosin mrca, ajmeeee gospemoja VEĆ SE i ČUJE!!! AJME ČA VONJA!!! GONGovac histerično: AAAAAA!!! VEĆ JE UBIJA!!! VEĆ JE UBIJA!!! Dida: Ma jopet ona! Luce muč´take ti sega, pušć´men da šjor špećilj-jajcu lipo objasnin! MA NIJE U KANJTICU MRTAC ŠJOR ŠPEĆILJ-JAAJAC!!! U KANJTICU JE DOKAS DA NISEN MRTAAAC – JA!!! U KANJTICU JE DOKAS DA JA NISEN MRTAAAC – ZA JISBORE!!! Specijalac 2: E SAD JE DOSTA! BARBA AKO ODMAH NE ODLOŽITE ORUŽJE i KANTICU, BROJIM DO 5! E! JEAN… Dida: Evo na u ča si nas sa uvalila, a lipo sen doša na miru jobavit svoju granđansku dušnost! Ja doša, a ona jopet nije mogla mučat, i aj ća! Sa i jopet JA moran špašavat šituaćiju! Baba: A jadnatisan! Specijalac 2: DVA… E! Dida: ŠJOR ŠPEĆILJ-JAAJAC! NE TRIBA´T DAJE BROJAT! SA ĆUN JA TEB POKAZAT OVEGA JIZBORNEGA DOKASAAA…Luce kanjticu vamo! ŠJOR ŠPEĆILJ-JAJAC, OVIN DOKASON SEN TIJA NA JISBORE DOKASAT DA SEN - ŽIIIV!!! SE JA ZNAN, SE JA ZNAN ČA ONI RADUUU!!! ONJI BI TILI DA SEN JA MRTAC i DA NEMEREN GLASAJAT!!! ETO ČA BIN ONJI TILI!!! DA NEMEREN GLASAJAT!!! Specijalac 2: …ovi…TRI…E! Dida: I ZATOKA SEN JA LIPO DONJIJA DOKASA DA ONI VIDU DA SEN JA JOŠ VAIK - ŽIV! Specijalac 2: Dokaza!?! …ovaj, NA VIDJELO SA DOKAZOM! ČET´R! E! Dida ushićen: UDMA ŠJOR ŠPEĆILJ-JAAJAC! UDMA! I ZATOKA SEN JA NJIMAN LIPO DONJIJA, EVO GA NA! GO´NO! PA JIN GA ETO NA ANJALIZU! NEK MIN PROVIRU DEENJKAA! GONGovac bacajući se na tlo: BOMBAAA! SVI U ZAKLON, SPAŠAVAJ SE KO MOŽEEE!!! ´Dokaz´se dokotrlja pred barikadu… GONGovac histerično: AAAAA!!! ZVONČIĆI!!! Specijalac 2: GOVN..!?! Analiz…!?! Denjko??? MOOOLIM!?! Dida: E, E, NEGO! PA DA VIDIN KI JE OTI ČA MERE REĆ DA MRTI ČOVIK - SERE! Pregovarač: BARBA TAKO VAN BOGA, PA JESTE VI NORMALNI!!! JESTE VI NORMALNI!?! PA TKO JE VIDIO NA IZBORE NOSIT GOVNO i, i, i… OBUĆ SE KA – RAMBO!?! MA JEL VI TO NAS ZAJEBAJETE!?! VI SE SA DRŽAVON ZAJEBAJETE KA DA JE DRŽAVA PRKNO O´PRAJCA!!! PA NISU VAN IZBORI – MAČKARE!!! Dida: A nu! Ča si udma ne-pristejan! Ja sen to i napravije jerbo poštivan državu! Nisan se ja mačkira rad zajebanjcije, neg rad isborne vljedro-rostojnjosti! Pregovarač: Izborne vjerodostojnosti??? MA KOJE VJERODOSTOJNOSTI ČOVJEČE NEBOŽJI!?! Dida: Pa govnje-tske! Nek min proviru gonjetiku u De-enj-ka! Oto je dokas da sen živ, jerbo samo je jean vaik živeći ćovik na ovemen svitu ča sere vake cigle, a oto sen ja - Ranjbo! |
Spiker se tihim seksi baršunastim glasom iz zamračenog gledališta obraća oznojenoj i napetoj publici: Poštovani gledatelji, a i oni koji nas prate putem radio-prijemnika, borba stoljeća samo što nije počela. Uskoro ćemo svi svjedočiti onome čemu smo se svi potajno nadali i sa nestrpljenjem očekivali. Naši protivnici samo što nisu ušli u ring, iz režije mi javljaju da su upravo krenuli iz svlačionica – zato vas poštovani gledatelji molim da ostanete na svojim sjedalima, ugasite cigare i odložite osvježavajuća pića, oni koji su otišli na toilette neka se požure zauzeti svoja sjedala, pripremite papirnate maramice-biti će potrebne, temperatura u dvorani doseže kritičnu točku, atmosfera u dvorani poštovani slušatelji kao što i sami čujete večeras je uistinu uzavrela - borba stoljeća samo što nije počela…uf! Evo i ja ću iskoristiti trenutak poštovani slušatelji i maramicom obrisati čelo, znoj lije kao u potocima, he-he i reporteri su samo ljudi jel´tako?! …i iz režije mi javljaju…da…da…mislim da…i mislim da su tu…da… i evo ih! Evo ih! Poštovani gledatelji i slušatelji, u arenu simultano ulaze večerašnji toliko očekivani protivnici! Gledalište je na nogama! Euforija! Spektakl stoljeća može početi! Sudac: Bez udaraca ispod pojasa! Samo fair play! Jasno!? Stipko: Jasno. Jaca: I meni je jasno. Je. Je. I meni. Publika: POLOMI JOJ OBJE NOGE! BUAAAA!!! SMRSKAJ MU FACU!! UUUUUAAAA!!! RAZBIJ JOJ KOLJENA!! ISKOPAJ MU OČI!!! JE.. MU MAJKUUU!!! POS… JOJ ĆAĆU!!! Gong. Sudac: Kreni! Kako bi opisali svoga suparnika? Stipko: Dobra ženska. Jaca: Vidite! Vidite! Kako on mene vrijeđa! Ja njega nikada ne bih! Stipko: Ja to nisam rekao! Jaca: Je! Je! Sve je on to rekao! On mene zove Suzana gospon sudac! Stipko: Ja to nisam rekao! To si ti…ovaj, vi sami rekli! Govori..ovaj, govorite istinu! Jaca: Ja?! To si ti..ovaj, vi rekli! Je! Je! Ja uvijek govorim istinu! Sudac: A sada zamislite da u kafiću u Brelima ladite jaja i da ste spazili Gotovinu, što biste učinili? Jaca: Hi-hi, ovaj… ja Antu nisam već dugo vidjela i ja ga ne bih prepoznala, ovaj… sigurno se promijenio, ovaj… Sudac: Ali da ste 100% sigurni da je to Ante? Jaca: Ovaj, eeee… ovi, nisam ja njega duuuuugo vidjela, ne bih ja njega kh, kh, pardon… prepoznala, ne, ne bih, ovaj…bija je on na plastičnoj operaciji, i zatezanju lica i tako to, ma sigurno, garant, evo ja probala… Sudac: A što bi vi napravili? Stipko: Ja bi njega pozvao na kavu pa bi se nas dva zajednički napila, onako do jaja! Sudac: A 0,0 promila? Jaca: Evo barba sudac! Evo papira! Evo papira šta je on pisa! Sve je to on kriv! Sve! SVE!! On je kriv šta mi danas nemeremo pit! Je, je, sve je on kriv! Eto ti na sad! Stipko: Ja kriv?! Pa nisam ja to pisao! Ja sam za 0,5! Ja sam ženo jedna bio protiv! Pa kako bi se ja i Ante napili od 0,0!?! Jaca: Uaaaaaa, barba sudaaac on mene zove ženo jedna! Jeste vidili?! Jeste vidili?! Stipko: Ja to nisam rekao! Publika: ZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZ… Sudac: A Hrvatski zakoni i suradnja sa Haškim sudom? Stipko: Nema tu trt-mrt! Ja sam odlučan! To se mora poštivati! Jaca: Je! Je gospon sudac! I ja san odlučna! I ja to poštivan! I ja! I JA!! Jesan, i ja san! Sudac: A kako bi onda štitili branitelje? Jaca: Mogu ja drugarice!? Mogu ja drugarice!? MOGU JA?! E pa JA se PUUUUNO borim za branitelje, to svi znaju, e, e, to svi znaju!!! A ne ovaj ode. On drugarice nije ništa napravio, niiiišta! Samo JA, JA, JA!!! Stipko: Suzo, Suzana, suzo moja… Jaca: Uaaaaaa, barba sudac on mene opet vrijeđa! Stipko: Ja to nisam rekao! Sudac: A Bujas koji se ubio nakon što je nazvao vaše ministarstvo? Jaca: Kh, kh, je, ali on je nas pohvalio, JE, JE on je nas POHVALIO! POHVALIO! A ne ko ovaj da se nismo borili sa Crnom Gorom! Sram ga bilo! Da se nismo sa Crnjama borili! Fuj! Fuj! Stipko: Ali ja to nisam rekao!! Ja sam rekao, ali naime nisam rekao, dakle rekao sam, ali ne to ženo božja! Jaca: Uaaaaaa, barba sudac on mene zove ženo božja! Jeste vidili?! Jeste vidili?! Stipko: Ja to nisam rekao! Sudac: Ali zar Vas ne uspoređuju sa Majkom Terezom? Pa shvatite to onda kao kompliment! Jaca: Ovaj...Majkom Terezom? Majkom Terezom!! Da, da, da!!! JA JESAM Majka Tere...ovaj, ne, naime, ja nisam Majka Tereza, ali, ali, ali... duša je bitna! Stipko: I suze! Jaca: Uaaaaaa, barba sudac on opet priča vicove! Stipko: Ja ne pričam vicove, ja sam samo duhovit! Publika: ZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZ… Sudac: kako bi opisali sebe kao budućeg predsjednika u 60 sec? Jaca: Ko, ja? Jel´ja prva? Stipko: Ja, ja, ja sam prvi! Jaca: Ma nije on, nije on, jel´tako da sam ja?! Jel´da je tako barba sudac?! Stipko: Ma ja sam prvi, jesam li?! Jaca: Nisi ti, nego ja! Opet se guraš! Stipko: Ja se guram?! Ja?! Ma ako ko koga gura, to tebe tvoj Ivo! Jaca: Uaaaaa barba sudac, opet on mene vrijeđa!!! Stipko: Ja to nisam rekao! Jaca: Jesi, jesi, rekao si, rekao si isto kao i ono predsoblje, rekao si, rekao! Rekao je, rekao - kud Ivo tud i ja! Dakle – predsoblje! Stipko: Ja to nisam rekao jer ja na Pantovčaku nemam predsoblje, to si ti rekla, a ne ja! Jaca: Nisam ja, nego ti! Stipko: E nisam ja, nego baš ti! Publika: ZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZ… Sudac: hvala, a sad svi skupa brojimo do 20! Stipko: Jedan, dva… Jaca: Ja prva! JA! Nije nego jedan, dva, tri… Stipko: Nije nego dva, tri, četiri… Jaca: E nije nego osam, devet… Stipko: Ma jedanaest, trinaest, šesnaest… Jaca: Ma dvadeset i osam, pedeset sedam, sto dva… Stipko: Hiljadu tristo dvadeset i tri… Jaca: Nije nego tisuću pesto trideset pet…Uaaaaaa barba sudac, on meni puše za vrat!!! Gong. Spiker se tihim seksi promuklim glasom iz zamračenog gledališta obraća iscrpljenoj i uspavanoj publici: Poštovani gledatelji, a i oni koji nas prate putem radio-prijemnika, borba stoljeća samo što nije završila! Gledalište je u apsolutnoj komi, kao što ste se i sami mogli osvjedočiti, borba ovih doživotno ljutih protivnika bila je krvavo i nemilosrdno – dosadna! Spektakl kakav na ovim prostorima još nije viđen, priveden je kraju sa -okrutnim posljedicama! Ljuti protivnici apsolutno neiscrpljeni izmijenjenim aperkatima, krošeima i direktima nasumičnih gluposti - iscijedili su iz svojih gledatelja zadnji atom zdravog razuma! Kakva borba! Kakva krvava arena! Nešto neviđeno! Nešto nedoživljeno! Tko je mogao i naslutiti ovakav razvoj događaja? Tko je mogao naslutiti kolektivno samoubojstvo prepunjenog gledališta??? Ma jeli to moguće, ljudi moji!?! Pa šta je ovo!?! Dopustite mi poštovani gledatelji (i slušatelji) trenutak slabosti, dopustite da maramicom pobrišem oznojeno čelo, ovakav zadatak reporter odradi jednom u karijeri… a zatim potraži najbliži šank, he-he i reporteri su samo ljudi jel´tako?! Laku vam noć, znam da je nećete zaboraviti do kraja života! A sad… Cirkus stoljeća može početi! It´s… |
Irak više nije vijest. Irak više nije ni zanimljivost. A promijenilo se od početka američke okupacije – nije ništa. Upravo dok pišem, kao soundtrack me prate zvukovi TV Piramide (op.a.užasa) i fanatično skandiranje publike ovonedjeljnjim cirkusantima koji se natječu za svaki lažni aplauz. Gledam kako bliješte njihovi lažni osmjesi, lažna zubala, presađene kosice i presađeni pseudo-intelekti. Gledam ostvarenje njihova sna - slave žedan, moći gladan. Gledam, slušam i rigam. Koji cirkus! Ne gledam ga više. A u Iraku, nedaleko od Mosula, američka vojska pogreškom bombardirala kuću – pobila 14oro ljudi. Avion fino naletio, bacio bombu od 250kg i odletio. I što kažu na to? Izdali su oni i priopćenje, znate?! Pa u njemu ovako vele: "Ta kuća nije bila meta zračnog udara. Cilj je bila jedna druga obližnja lokacija", i još dodaju: "vojska duboko žali zbog mogućih nevinih žrtava", (obratite pozornost na ono ˝mogućih˝). Pitam se koliko je kuća za koje se i ne zna? A tek ljudi? Ali bitno je da nas Ameri uvjeravaju kako je o tom incidentu pokrenuta istraga! Čim je pokrenuta istraga, onda je sve u redu. Već vidim Busha, kako u pratnji svoje Condolezee, sa povećalom u rukama i ogrnut pelerinom prpa po zgarištu tog iračkog doma i veli: It was tsunami, Watson! Condoleeza: Tsunami Holmes? In the desert? Bush: Well – yeah!! It´s elementary, my dear Watson! Elementary! Isto kao što je elementarno, da američka vojska ne voli vidjeti svoje pripadnike u zatvoru. Ne voli, i gotovo! Pa što oni imaju raditi po tim zatvorima, gdje je tako neudobno – misle si oni. Na kraju krajeva, oni i jesu ti koji najbolje znaju kolika je razina udobnosti u Guantanamu ili Abu Ghraibu. I tako, budući da sve to znaju, osudiše oni svoga narednika na samo 6 mjeseci zatvora zbog utapanja Iračanina. Eto, ako ste se ikad zapitali koliko ljudski život vrijedi – 6 mjeseci. Naime, narednik Tracy Perkins zapovjedio je svojim vojnicima da prisile Iračanina-civila skočiti u rijeku Tigris (u prijevodu – bacilo ga u rijeku), kako bi ga kaznili što je u siječnju 2004. prekršio redarstveni sat u Samarri. Ne treba ni reći da se čovjek utopio, jadnik nije znao plivati – nije računao na američki tsunami. Razmišljam o izjavi onog već ofucanog LiveAid - Boba Geldofa, koji ne ispeče al´reče: ˝Svijet treba pomoći žrtvama tsunamija, ali ne smije zaboraviti Afriku! Jer tsunami je bio elementarna, prirodna nepogoda, a Afrika je djelo čovjeka!˝ Bob je to pomalo nespretno izjavio, jer bila nepogoda elementarna ili ne, činjenica je da ljudima koji bilo-kako umiru treba pomoći. Ali bit onoga što je htio reći – stoji. Tsunamiji napravljeni ljudskom rukom događaju se svakodnevno, događaju se globalno, a da se na njih nitko ne osvrće. Najveći užas koji se žrtvama tih ljudskih tsunamija može desiti - jest opći zaborav. Pa da pitamo malo one Piramidaše plastičnog osmjeha o Iraku danas? Što bi ˝pametnoga˝ znali reći? O Africi? Beslanu? Čečeniji? S.Koreji? Kolumbiji….? Što bi svi mi znali reći? |
U malon dalmatinskom mistu, i baba i dida izašli na svoje biračko mjesto glasovati za predsjednika… Dida: Ja sen doša isvršit svoju granđansku dušnos! Ja sen doša isbirat pricidnika! Baba: Ajme menin! Član komisije mucajući: Izv..izv..izvolite barba, izvolite slo..bo..dno! Članica komisije mucajući: Izv..izv..izvolite barba vaš glasački li..li..listić! Dida: A ča ne triba osobna? A ča sen je unda nosija? Baba koluta očima: A gospemoja! Član komisije mucajući: Ne..ne..ne treba barba, ni..ništa ne treba! Samo vi slo..bodno gla..gla..glasujte! Ako van treba pomoć - vi nama samo recite! Članica komisije mucajući: Da..da..da, sa..sa..samo recite! Dida razdragan: Ma ča ste jubesni dico moja, staron barbi tili bi pomoć! Ma Luce, Luce jes vid´la ovega slućaja! Jes vid´la!?! Baba opet koluta: A je, vidin. Kako neb vid´la! Ajme menin bidnoj! Dida: Ja van dico slabo vidin ovega proćitat! Menin bi niko triba ćitat da ja meren saokrušit onega pravega! A? Oće´l ko?! Član komisije mucajući: Od..od..odmah! Odmah će kolegica! Ka..ka..kako ne bi htjela! Članica komisije mucajući: Hi-hi, e..e..evo barba, evo…o..o..odmah! Dida oduševljen: A dico, a da ja ne bi saokrušija nevajalega?! A!?! Hi-hi, a ča tu nima saokrušit našenga Maršala?? Eeee, da jema Maršala neb´se ja sa´mislija!!! Baba: I jopet un, i jopet un! Član komisije mucajući: Ma..ma..maršala?!? A ba..ba..barba, ne..ne..nema pro..problema! Nema problema! Do..do..dodaćemo mi i ma..ma..maršala ako treba, evo ko..ko..kolegica će nadopisati - samo vi glasujte! Slo..slo..slobodno! Članica komisije mucajući: Hi-hi, e..e..evo barba, evo…o..o..odmah! Dida sada već totalno oduševljen: A ča se i to mere!?! Ma Luce jel viš´ti ovega!?! Jel viš´ti koja je to jubesnost… a dico moja, ma ča se i to mere!?! Promatrač GONGA mucajući: Ka..ka..kako ne bi moglo barba, ka..kako ne bi moglo! Sa..sa..samo vi gla..gla..glasujte! Ne..ne..nema nepravilnosti! E..e..evo ja ću vam i u..u..ubacit, da vi ne morate do kutije hodat! E..e..evo! evo ga! Dida u ekstazi: A dico moja, a budućnosti rvacka! A fala van, puno van fala! Jel´da Luce da in fala!?! E lipote moje, e dico moja!!! Adio van…adio van dico moja, mljadosti moja!!! Adio van!!! Baba: A svetiAntemoj! Dida mašući maramicom izlazi sa birališta, sve mu suze od dragosti na oći vrcaju…u stopu ga prati baba… Dida: Ma jes vid´la ča je to! Ma jes vid´la kojazin jubesnost, kojazin uslušnost, kojazin mljadost! Ma jes vid´la ča je kuljtura, ča smon mi Rvati! Ma di toga ima! Nidi! Nidi, upanti ča ti velin – nidi negli odi! Jes vid´la kako smon mi Rvati veća Vropa od Vrope! Ma ča Vropa – neg´svit! Njanci nan Vropa ni ne triba! Jes vid´la ča su rvacki kuljturni temelji! Jes vid´la!?! Rad, red i mir! Eto tin rvacke jubesnosti i rvacke uslušnosti! Baba: A znaš ča!? ZNAŠ ČA!?! Saćun ti ja reć - ča! SAŠ MEN ĆUT!! PRID OTIN TVOJIN MITRALJIZON I MANDRILO BI BIJA JUBESAN! Eto´t na! I mandrilo! Ma ča sen ja bidna kome skrivila da me vaik prid judiman sramotiš!! Vaik ti menezin prid judiman sramotiš da nemeren´iše ni na jizbore vazić!!! Auuuu…. A ča ti je sa došlo mitraljiza sa sebon nosit! Aj sa ti men rec´ča ti je oto došlo jaden nebija, ča ti je došlo ki uni gljumac škandala pravit!?! Ajujujuuu… Dida: Ma kojega škandala? Luce upanti – vašista je diga glavu! I ja se o´svojega Šarca´iše ne rastajen, jes ćula!?! Baba: Ma ča?! Pa ča triba sa mitraljizon i na jizbore!?! Dida: I na jizbore, dašta neg i na jizbore! Nije ni Tito sa kolaćiman u rukaman na Itlera iša! Pa neću ni ja! A ti sa´lipo malo predisborno muči, pušć men da otaren suza radojsnica - glasaja san za Maršala! Baba: A jadnatisan! |