Spiker se tihim seksi baršunastim glasom iz zamračenog gledališta obraća oznojenoj i napetoj publici: Poštovani gledatelji, a i oni koji nas prate putem radio-prijemnika, borba stoljeća samo što nije počela. Uskoro ćemo svi svjedočiti onome čemu smo se svi potajno nadali i sa nestrpljenjem očekivali. Naši protivnici samo što nisu ušli u ring, iz režije mi javljaju da su upravo krenuli iz svlačionica – zato vas poštovani gledatelji molim da ostanete na svojim sjedalima, ugasite cigare i odložite osvježavajuća pića, oni koji su otišli na toilette neka se požure zauzeti svoja sjedala, pripremite papirnate maramice-biti će potrebne, temperatura u dvorani doseže kritičnu točku, atmosfera u dvorani poštovani slušatelji kao što i sami čujete večeras je uistinu uzavrela - borba stoljeća samo što nije počela…uf! Evo i ja ću iskoristiti trenutak poštovani slušatelji i maramicom obrisati čelo, znoj lije kao u potocima, he-he i reporteri su samo ljudi jel´tako?! …i iz režije mi javljaju…da…da…mislim da…i mislim da su tu…da… i evo ih! Evo ih! Poštovani gledatelji i slušatelji, u arenu simultano ulaze večerašnji toliko očekivani protivnici! Gledalište je na nogama! Euforija! Spektakl stoljeća može početi!
Sudac: Bez udaraca ispod pojasa! Samo fair play! Jasno!? Stipko: Jasno. Jaca: I meni je jasno. Je. Je. I meni. Publika:POLOMI JOJ OBJE NOGE! BUAAAA!!! SMRSKAJ MU FACU!! UUUUUAAAA!!! RAZBIJ JOJ KOLJENA!! ISKOPAJ MU OČI!!! JE.. MU MAJKUUU!!! POS… JOJ ĆAĆU!!! Gong. Sudac: Kreni! Kako bi opisali svoga suparnika? Stipko: Dobra ženska. Jaca: Vidite! Vidite! Kako on mene vrijeđa! Ja njega nikada ne bih! Stipko: Ja to nisam rekao! Jaca: Je! Je! Sve je on to rekao! On mene zove Suzana gospon sudac! Stipko: Ja to nisam rekao! To si ti…ovaj, vi sami rekli! Govori..ovaj, govorite istinu! Jaca: Ja?! To si ti..ovaj, vi rekli! Je! Je! Ja uvijek govorim istinu! Sudac: A sada zamislite da u kafiću u Brelima ladite jaja i da ste spazili Gotovinu, što biste učinili? Jaca: Hi-hi, ovaj… ja Antu nisam već dugo vidjela i ja ga ne bih prepoznala, ovaj… sigurno se promijenio, ovaj… Sudac: Ali da ste 100% sigurni da je to Ante? Jaca: Ovaj, eeee… ovi, nisam ja njega duuuuugo vidjela, ne bih ja njega kh, kh, pardon… prepoznala, ne, ne bih, ovaj…bija je on na plastičnoj operaciji, i zatezanju lica i tako to, ma sigurno, garant, evo ja probala… Sudac: A što bi vi napravili? Stipko: Ja bi njega pozvao na kavu pa bi se nas dva zajednički napila, onako do jaja! Sudac: A 0,0 promila? Jaca: Evo barba sudac! Evo papira! Evo papira šta je on pisa! Sve je to on kriv! Sve! SVE!! On je kriv šta mi danas nemeremo pit! Je, je, sve je on kriv! Eto ti na sad! Stipko: Ja kriv?! Pa nisam ja to pisao! Ja sam za 0,5! Ja sam ženo jedna bio protiv! Pa kako bi se ja i Ante napili od 0,0!?! Jaca: Uaaaaaa, barba sudaaac on mene zove ženo jedna! Jeste vidili?! Jeste vidili?! Stipko: Ja to nisam rekao! Publika: ZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZ… Sudac: A Hrvatski zakoni i suradnja sa Haškim sudom? Stipko: Nema tu trt-mrt! Ja sam odlučan! To se mora poštivati! Jaca: Je! Je gospon sudac! I ja san odlučna! I ja to poštivan! I ja! I JA!! Jesan, i ja san! Sudac: A kako bi onda štitili branitelje? Jaca: Mogu ja drugarice!? Mogu ja drugarice!? MOGU JA?! E pa JA se PUUUUNO borim za branitelje, to svi znaju, e, e, to svi znaju!!! A ne ovaj ode. On drugarice nije ništa napravio, niiiišta! Samo JA, JA, JA!!! Stipko: Suzo, Suzana, suzo moja… Jaca: Uaaaaaa, barba sudac on mene opet vrijeđa! Stipko: Ja to nisam rekao! Sudac: A Bujas koji se ubio nakon što je nazvao vaše ministarstvo? Jaca: Kh, kh, je, ali on je nas pohvalio, JE, JE on je nas POHVALIO! POHVALIO! A ne ko ovaj da se nismo borili sa CrnomGorom! Sram ga bilo! Da se nismo sa Crnjama borili! Fuj! Fuj! Stipko: Ali ja to nisam rekao!! Ja sam rekao, ali naime nisam rekao, dakle rekao sam, ali ne to ženo božja! Jaca: Uaaaaaa, barba sudac on mene zove ženo božja! Jeste vidili?! Jeste vidili?! Stipko: Ja to nisam rekao! Sudac: Ali zar Vas ne uspoređuju sa Majkom Terezom? Pa shvatite to onda kao kompliment! Jaca: Ovaj...Majkom Terezom? Majkom Terezom!! Da, da, da!!! JA JESAM Majka Tere...ovaj, ne, naime, ja nisam Majka Tereza, ali, ali, ali... duša je bitna! Stipko: I suze! Jaca: Uaaaaaa, barba sudac on opet priča vicove! Stipko: Ja ne pričam vicove, ja sam samo duhovit! Publika: ZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZ… Sudac: kako bi opisali sebe kao budućeg predsjednika u 60 sec? Jaca: Ko, ja? Jel´ja prva? Stipko: Ja, ja, ja sam prvi! Jaca: Ma nije on, nije on, jel´tako da sam ja?! Jel´da je tako barba sudac?! Stipko: Ma ja sam prvi, jesam li?! Jaca: Nisi ti, nego ja! Opet se guraš! Stipko: Ja se guram?! Ja?! Ma ako ko koga gura, to tebe tvoj Ivo! Jaca: Uaaaaa barba sudac, opet on mene vrijeđa!!! Stipko: Ja to nisam rekao! Jaca: Jesi, jesi, rekao si, rekao si isto kao i ono predsoblje, rekao si, rekao! Rekao je, rekao - kud Ivo tud i ja! Dakle – predsoblje! Stipko: Ja to nisam rekao jer ja na Pantovčaku nemam predsoblje, to si ti rekla, a ne ja! Jaca: Nisam ja, nego ti! Stipko: E nisam ja, nego baš ti! Publika: ZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZ… Sudac: hvala, a sad svi skupa brojimo do 20! Stipko: Jedan, dva… Jaca: Ja prva! JA! Nije nego jedan, dva, tri… Stipko: Nije nego dva, tri, četiri… Jaca: E nije nego osam, devet… Stipko: Ma jedanaest, trinaest, šesnaest… Jaca: Ma dvadeset i osam, pedeset sedam, sto dva… Stipko: Hiljadu tristo dvadeset i tri… Jaca: Nije nego tisuću pesto trideset pet…Uaaaaaa barba sudac, on meni puše za vrat!!! Gong.
Spiker se tihim seksi promuklim glasom iz zamračenog gledališta obraća iscrpljenoj i uspavanoj publici: Poštovani gledatelji, a i oni koji nas prate putem radio-prijemnika, borba stoljeća samo što nije završila! Gledalište je u apsolutnoj komi, kao što ste se i sami mogli osvjedočiti, borba ovih doživotno ljutih protivnika bila je krvavo i nemilosrdno – dosadna! Spektakl kakav na ovim prostorima još nije viđen, priveden je kraju sa -okrutnim posljedicama! Ljuti protivnici apsolutno neiscrpljeni izmijenjenim aperkatima, krošeima i direktima nasumičnih gluposti - iscijedili su iz svojih gledatelja zadnji atomzdravog razuma! Kakva borba! Kakva krvava arena! Nešto neviđeno! Nešto nedoživljeno! Tko je mogao i naslutiti ovakav razvoj događaja? Tko je mogao naslutiti kolektivno samoubojstvo prepunjenog gledališta??? Ma jeli to moguće, ljudi moji!?! Pa šta je ovo!?! Dopustite mi poštovani gledatelji (i slušatelji) trenutak slabosti, dopustite da maramicom pobrišem oznojeno čelo, ovakav zadatak reporter odradi jednom u karijeri… a zatim potraži najbliži šank, he-he i reporteri su samo ljudi jel´tako?!
Laku vam noć, znam da je nećete zaboraviti do kraja života! A sad…Cirkus stoljeća može početi! It´s…