MODESTI BLEJZ

<	siječanj, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Komentari On/Off

e-mail:modestiblejz@net.hr
sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©!

Što se po mojoj ludoj glavi uvijek vrzma jest:

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
________________________

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

Opća deklaracija o pravima čovjeka je prvi sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava, proglašen od strane jedne opće međunarodne organizacije, Ujedinjenih naroda. Proglasila ju je je na Opća skupština UN 1948. godine.

Iako je donesena ne kao ugovor, nego samo kao rezolucija koja nema nikakvu pravnu snagu, sa ciljem da osigura "zajedničko razumijevanje" ljudskih prava i sloboda koja se spominju u Povelji UN, tijekom slijedećih desetljeća doživjela je dramatičnu transformaciju. »Danas rijetki pravnici poriču da je deklaracija normativni instrument koji stvara, barem neke, pravne obveze za države članice UN.« (Buergenthal, str. 31)

Članak 1. svečano proglašava:
»Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.«

S tim je u vezi članak 28, koji proglašava ljudsko pravo da država i međunarodna zajednica priznaju njegova/njezina prava:

»Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojemu se prava i slobode utvrđene ovom Deklaracijom mogu u punoj mjeri ostvariti.«

Daljnje odredbe sadrže tzv. "katalog ljudskih prava", u kojem se:

zabranjuje ropstvo (čl. 4),
zabranjuje tortura (čl. 5.),

zabranjuje diskriminacija (čl. 2. i 7.), te uređuje
pravo na život (čl. 3.),
pravo na slobodu (čl. 3.),
pravo na osobnu sigurnosti (čl. 3.),

pravo svake osobe na pravično suđenje i zabrane samovoljnog uhićenja (čl. 9. - 12.),

pravu na zaštitu privatnosti (čl. 12.),

pravo čovjeka da se slobodno kreće unutar svoje države, da njen teritorij napusti i da se u svoju državu smije slobodno vratiti (čl. 13.),

pravo na utočište (azil) u drugim zemljama, od nepravednog progona u svojoj zemlji (čl. 14.),

pravo čovjeka da bude državljanin barem jedne zemlje i da se može odreći državljanstva (čl. 15.),

pravo punoljetnih muškaraca i žena da sklope brak i time osnuju obitelj, koja se štiti kao temeljna društvena jedinica (čl. 16.),

pravo na vlasništvo (čl. 17.), pravo na slobodu mišljenja i vjeroispovijedi (čl. 18.),

pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, koja uključuje pravo na širenje ideja putem bilo kojeg medija (čl. 19.),

pravo na slobodu okupljanja i udruživanja (čl. 20.),

pravo na sudjelovanje u upravljanju svojom zemljom, putem izbora i pravom na pristup javnim dužnostima (čl. 21.),

pravo na socijalnu sigurnost u svrhu osiguranja temeljnog dostojanstva čovjeka (čl. 22.),

pravo čovjeka da radi i slobodno izabere zaposlenje, te da bude plaćen bez diskriminacije - jednako kao i drugi ljudi koji rade jednaki posao (čl. 23.),

pravo na sindikalno organiziranje radnika (čl. 23.),

pravo na dnevni odmor i plaćeni dopust od rada (čl. 24.),

pravo na dostojni životni standard (čl. 25.),

pravo na zaštitu materinstva i djetinjstva, koje uključuje i zaštitu izvanbračne djece (čl. 26.),

pravo na obrazovanje, koje uključuje obvezno osnovno obrazovanje, besplatno srednjoškolsko obrazovanje, te pravo na pristup visokoškolskom obrazovanju "jednako dostupno svima na osnovi uspjeha" (čl. 26.),

pravo prvenstva roditelja u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu (čl. 26.),

pravo na pristup kulturi i znanosti (čl. 27.),

pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze iz kulturnog i znanstvenog stvaralaštva (čl. 27.)

pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem se mogu ostvarivati ljudska prava (čl. 28.).

Sadržaj 30 članaka Opće deklaracije o pravima čovjeka kasnije je ugrađivan u druge međunarodne akte, uvijek uz stanovite izmjene. Najvažniji od tih akata su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima - oba proglašena od Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1966. godine; nakon dovoljnog broja ratifikacija od nacionalnih parlamenata (koji su propisali da će se prava i slobode iz tih akata poštivati u njihovim državama) oba su pakta stupila na snagu 1976.

- Lovci na krzno
- Crkva protiv golotinje – kako perverzno
- Lampedusa
- O grešnosti smijeha...
- Evo što činite svojoj djeci
- Verbalne manipulacije kao način komunikacije
- Zvijezda Smrti
- Paunovi
- Fight club
- Pocijepane zastave
- Kada tučeš tuci u glavu
- Ovisnost o tehnologiji i njene posljedice
- Gnjevna rulja, nova platforma
- Kultura ulizništva
- Čini zlo, ali nipošto o njemu ne govori
Ja mislim kao ti, ali
XXX
Tko to (po)tura Turcima?
po aboridžinima

Slijepa sljedba toboženizma
Papanstvo kao star-novo paganstvo
tri slova
Kad veliki padnu
Ime poze

SLUŠAONICA 1

Justin Timberlake - Say Something ft. Chris Stapleton

BBC News
World News SBS
Internet Monitor
Index.hr
Net.hr
Slobodna Dalmacija
Novosti
e-novine
H-alter
N1
Radio Gornji Grad
Tacno.net
Lupiga
Novi list
Tportal
Dnevnik.hr
Jutarnji list
24sata
Večernji list
Al Jazeera Balkan
HRT

*
DHMZ-tjedna vremenska prognoza
National Geographic
Meridijani
Booksa
Culturenet.hr
Vijenac
NikTitanik
Filmski.net
Film-mag.net
CineStar
The Pirate Bay
Eventim
ulaznice.hr
*
YouTube
Wikipedia
TV Program
Kostenlos Bilder und Fotos...
Gmail
Yahoo.mail

"Volim ljude, ali ne znam šta ću s njima.

Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne, teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osječaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.

Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.

Riječi su vazduh, kakvu štetu mogu nanijeti?
Riječi su otrov, od njih počinje svako zlo.
Onda, da ćutimo!
Ne treba da ćutimo. Ima se o čemu govoriti, ne napadajući. Pomoći treba, a ne odmagati. Država je to, bolan, hiljadu briga i nevolja, imanje svoje ne možes urediti kako valja, a kamoli toliki svijet. I onda počne neko da zakera, te ne valja ovo, te ne valja ono, e čudna mi cuda! Jašta da ne valja. Pravo je čudo kako išta valja: toliki ljudi, a svako vuče na svoju stranu.

Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš da živiš?

A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.

Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.

Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta.
A ne mogu to. Uprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri...

Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog.

U početku ljubav,
u životu mržnja,
na kraju sjećanje.

Ljubav je ipak jača od svega."

SLUŠAONICA 2

Kristina Train - Dark Black

I. Fanatizam – smak ljudskog uma
II. Grijeh šutnje

- Obdukcija divljaštva
- O projekciji projektora
- Da, to je spin
- Yodin poučak
- Egzibicionisti
- Rasizam i svi njegovi preračuni

A. Perspektiva obrata
B. Jedan metak

Knjižno-filmski kutak:

Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

SERIJE

Manhunt: Unabomber

GoT

The Handmaid's Tale

American Gods

Legion

Stranger Things

The Young Pope

Black Sails

Sherlock

The Man in the High Castle

SS-GB

Westworld

Horace and Pete

The Crown

Lethal Weapon

Designated Survivor

Taboo

Grantchester

The Big Bang Theory

FILMOVI

Tajna broja sedam / What Happened To Monday

Geostorm

Blade Runner 2049.

Victoria i Abdul

War for the Planet of the Apes (2017)

Spider-Man: Homecoming (2017)

Unbroken (2014)

Čuvari galaksije Vol. 2

Viceroy's House

Valerian and the City of a Thousand Planets / Valerian i grad tisuću planeta

Dunkirk

Denial (2016)

Saving Mr. Banks / Kako je spašen gospodin Banks

Wonder Woman (2017)

The Boss Baby

Patriots Day

The Mummy

The Space Between Us (2017)

Kongens nei / The King’s Choice (2016)

King Arthur: Legend of the Sword

The Exception (2016)

To Walk Invisible: The Bronte Sisters

Colossal (2016)

A United Kingdom (2016)

Beauty and the Beast (2017)

Kong: Otok lubanja

Logan

Hidden Figures

Jackie (2016)

Underworld: Blood Wars (2016)

Assassin's Creed

Elvis & Nixon

Loving (2016)

Lion / Lav (2016)

The Invisible Woman

Tang shan da di zhen / Aftershock

Sve ili ništa / Hell or High Water - Comancheria

Greben spašenih / Hacksaw Ridge

Dolazak / Arrival

The Great Wall (2016)

Putnici / Passengers

Deepwater Horizon

The Girl on the Train / Djevojka u vlaku

The Hateful Eight

The Accountant

Rogue One: A Star Wars

Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu

Ben-Hur (2016)

Inferno

Sully (2016)

Jason Bourne (2016)

Fantastic Beasts and Where to Find Them

Doctor Strange

The Nice Guys

Star Trek Beyond (2016)

Legenda o Tarzanu

Warcraft

Independence Day: Resurgence (Dan nezavisnosti 2)

Captain America: Civil War

Me Before You

Locke

The Huntsman: Winter’s War

The Divergent 1, 2, 3...

Batman v Superman: Dawn of Justice

London Has Fallen

Igre gladi: Šojka rugalica 1./The Hunger Games: Mockingjay – Part 1

Gone girl

Birdman

Interstellar

St.Vincent

U šumi / Into the woods

The Judge / Sudac

Trance

Welcome to the Punch

Against the Sun

The Secret Life of Walter Mitty / Tajni život Waltera Mittya

Čuvari galaksije

Kako izdresirati zmaja 2

Planet majmuna: Revolucija

Godzilla
Još jedan film o Godzilli u kojemu Godzillu jedva da vidite. Holivudski tupež. 4/10

Noah
Inače volim Russella Crowea kao glumca, ali nema tog glumca koji bi glumeći biblijskog Nou koji u arci spašava čovječanstvo mogao spasiti i ovaj film. Najnoviji film Darrena Aronofskya je ukratko rečeno - dosadno pretenciozno smeće. Poštedi me blože biblijskih spektakala (sa porukom pride)! Kamo sreće da sam uštedila i na karti. 4/10

Hobit: Smaugova pustoš / The Hobbit: The Desolation of Smaug
Trilogija Hobit ne posustaje ni u drugom nastavku. Odlično. Nema se tu što reći. Tata spektakla. 9/10

Igre gladi: Plamen / The Hunger Games: Catching Fire
Igre gladi ne posustaju pod krinkom distopije šamarati ni u drugom nastavku, koliko će ih još biti ne znam. Jako dobro. 8/10

Rush/Utrka života
Po istinitim događajima. Nabrijana sportsko-psihološka drama (biografija) o rivalstvu svjetskih prvaka Nikija Laude i Jamesa Hunta, karakterno potpuno suprotnih velikana trka F1. Izuzetno napeto i dojmljivo. Soundtrack - miljenik Oscarovaca plodni skladatelj Hans Zimmer, uobičajeno na visini zadatka. Film za muškarce koji vole automobile, kojeg evo vrlo dobro prihvaćaju i žene. 8/10

Gravity/Gravitacija
Vizualno i scenaristički prekrasan film-drama, pisan da bude mali - ali opet veći od života (od svemira). Dakle, inteligentno prilazi s "nečasnim" namjerama. Kojim? Vidjet ćemo... Priča s porukom (neki bi rekli tipično američki patetičnom, što i jest, ali ok, u ovom slučaju /svemiru - patetika štima) koja puca na Oscara. Ženska uloga (odlična Sandra Bullock) pisana da puca na Oskara. Muška uloga (oscarovac Clooney) za sporednu ulogu također. Na učestale trenutke napeto, stresno, užasavajuće, jezivo, nategnuto, dirljivo, ali opet i lijepo. Prvi 3D film koji, po meni, u potpunosti opravdava nošenje naočala na projekciji. 9/10

Olympus Has Fallen
Začuđujuće ok akcijski film (kvalitetna šora i rasturačina Bijele kuće), na tragu Willisovog ciklusa Umri muški, s tim da ovaj put muški umire Gerard Butler. Totalno pretjerivanje, naravno, ali to se očekuje, neuništiva junačina veća od života. Cijepljeno od baš potpune patetike Misije: Bijela kuća, Olimpova filma blizanca ove ljetne sezone. It`s ok. 7/10

Ljubav / Amour
Drama, drametina, naddrametina. Film čija se projekcija nerijetko i napušta. Michael Haneke, kao jedan od naj filmskih (kant)autora ovog stoljeća, opet nemilosrdno, do kosti. 10

Star Trek: Into Darkness
Treker sam, ali ovo je scenarij koji mi baš nije imao nekog smisla. Lik Khana u Star Treku ima preveliku reputaciju da bi ga se ovako potraćilo. U redu, sam Khan je mračan i zgodan, dečki također, i oni logični i oni nelogični, a ni akcija ne staje, ali sama akcija bez logike? Ma Star Trek može bolje. I ići gdje nijedan čovjek išao nije. Samo kad bi ekipa u Hollywoodu umjesto profita na pameti imala muda u gaćama. 6/10

Elysium
O nesvijetloj distopiji, a zapravo stvarnosti, planeta Zemlja, na kojem postoji većinska sirotinja koja se bori da preživi i manjinska privilegirana kasta nedodirljivih bogataša koji žive visoko, visoko gore iznad Zemlje na svemirskoj stanici. Goruće pitanje sukoba (preslika SADa danas) - zdravstvo (dostupno svima). Bitka za preživljavanje je neizbježna. Rekla bih da je poruka subverzivna, ali budući je izrečena neskriveno, jasno i glasno - o subverziji nema riječi. 7/10

Bitka za Pacifik / Pacific Rim
Besramna i profita gladna kombinacija Godzille, Transformersa i iritantnih Power Rangersa za kojima luduju djeca i Japanci. Više je no očito da je autorima na umu dodatna zarada u prodaji / podvali akcijskih figurica maloj djeci. No u redu, kad se to tako prihvati, to je solidan dječje-akcijski zabavnjak za razbiti dosadnu večer. 7/10

Misija: Bijela kuća - White House Down
Ubi me ta gadljiva američka patriotska patetika. Toliko je klišeizirano da ispada kao da se netko fakat zajebava. Inače može proći kao solidni akcić kojemu je cilj bio izreklamirati Tatumove bicepse. Sve žen(s)ke sad uzdahnušsmo - aaaaaah. 7/10

Red 2
Stara ekipa opet praši, simpa, ali ništa više od toga. Prvi dio originalniji. Osrednji akcić. 6/10

Specijalne agentice / The Heat
Simpa i na trenutke smiješno, američki humor vulgaris, ženski buddy-buddy policijski film, šprdanje na vlastiti račun i račun žanra. Ali ništa više od toga. 6/10

Gru na supertajnom zadatku / Despicable Me 2
Ma ni sjena prvog filma. Niti smiješno niti zabavno. Naporno. Cilj izvući još više love roditeljima klinaca. 5/10

Usamljeni jahač
Genijalna satira, posveta žanru, komedija, originalan scenarij, glumci (vanserijski Johnny Depp). Jedan od rijetko inteligentnih i zabavnih filmova ljetne sezone 2013. 9/10

The Impossible / Nemoguće
Snimljeno po istinitoj priči o katastrofalnom tsunamiju u Indijskom oceanu koji je 2004. pokosio ljetovališta u Tajlandu i usmrtio tisuće ljudi. Nevjerojatno potresna priča, zastrašujući specijalni efekti i vrhunska angažiranost vrhunskih glumaca (Naomi Watts i Ewan McGregor, plus djeca), kao i neočekivana elementarna katastrofa udaraju nemilosrdno i direktno u želudac. Kolizija stvarnosti (činjenice da je film snimljen po istinitom događaju) i filma, te jasno naznačena krhkost pretanke granice između rajske idile i pakla na zemlji (uvodna i završna scena leta avionom), stvaraju nadrealne, a zapravo hiperrealistične slike. Same pohvale. Snažan mali-veliki europski film. 9/10

Zabranjena ljubav/Upside Down
Film koji bi bio samo jedan u nizu limunadnih ljubića za tinejdžere da nije impresivne vizualnosti i originalne scenarističke SF premise o dva dijametralno različita (naopačka), ali međuovisna svijeta suprotnih gravitacija. Iako je scenaristička ideja o distopijskom strogo razdvojenom svijetu/ovima (Gornjem bogatom i Donjem siromašnom) neuvijenom simbolikom namjerno otvorila prostor za ozbiljniju dramu koja propituje današnje neoliberalističko-korporativno-totalitarno društvo i sve veći svjetski jaz između bogatih i siromašnih, scenarij tu premisu ipak koristi samo kao impresivne kulise, ne upuštajući se do kraja u poozbiljivanje, ostajući na razini bajkovitog spektakla (zbog ciljanja na tinejdžersku publiku). U pamćenju ostaje ideja, simpatičnost glumaca i raskoš efekata, film stvoren za gledanje na velikom platnu. 7/10

Jadnici
Ok, volim Hugoa i mjuzikl Les, ali filmom nisam impresionirana. Korektno, ali ništa više od toga. 6/10

Django Unchained/Odbjegli Django
Tarantino u svom elementu, na svoj jedinstven način opet propituje novo povijesno razdoblje, ovaj put neslavnu američku robovlasničku prošlost, u maniri špageti vesterna. Nije njegov najbolji film, kao da je neuobičajeno nenadahnuto odradio scenaristički rasplet, ali film je ipak klasa za sebe, barem jedna njegova tarantinovski urnebesna scena opet ulazi u filmsku antologiju (čitaj: problem KKKa s kukuljicama). 7/10

Hobit-Neočekivano putovanje
Odlično, tek prvi dio trilogije, ali tri sata koja se ne osjete i nisu dosadna ni na tren, upravo suprotno, razina LOTRa na malo neozbiljniji i zabavniji način, na kraju samo izgarate od nestrpljenja i razočaranja što treba čekati godinu dana do sljedećeg nastavka. Jackson je i dalje majstor mašte. Vizualno spektakularno. Svijet Međuzemlja i dalje fascinantan. 9/10

Što se zadnje pročitalo?

KNJIGE

Lee Child, serijal o Jacku Reacheru

Rat i mir, Tolstoj

Savez kapetana Vorpatrila, Lois McMaster Bujold
Ledene opekline, Lois McMaster Bujold

Pero Kvesić (babl), Pudli lete na jug

Ha Joon Chang, 23 stvari koje vam nisu rekli o kapitalizmu

Witold Gombrowicz, Posmrtna autobiografija

O koristi i štetnosti historije za život, Friedrich Nietzsche

Katherine Jenkins, Pouke redovnika za kojega sam se udala

Godina opasnog sanjanja, Žižek Slavoj

Khaled Hosseini, Gonič zmajeva

Časni trgovci, Philippa Gregory

Vedrana Rudan, Ljubav na posljednji pogled

Europski duh, Viktor Žmegač

Susan Sontag, Istovremeno - eseji i govori

C. J. Sansom, Otkrivenje

Anđeli u tami, Eduard Pranger

G.R.R.Martin, Ples zmajeva - 1. i 2. dio: Pjesma leda i vatre - knjiga peta

Reinhold Messner, Gola planina

Pedeset nijansi sive - Ovo knjiga 2012.?! Sto nijansi treša. Bljuv.

Tragovima Odiseja, Jasen Boko

Kurosawin nemir svijeta, Branko Sbutega

Andrej Nikolaidis, Sin i Homo Sucker: Poetika Apokalipse

Čovjekovo traganje za smislom, Viktor E.Frankl

1941.: Godina koja se vraća, Slavko Goldstein

Shusaku Endo, Šutnja

Noć, Elie Wiesel

Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja

Knjiga mrtvih filozofa, Simon Critchley

Milan Kundera, Identitet

Kradljivica knjiga, Zusak

Gustav Mahler-biografija

Raznoliki stavovi - Život Lenarda Cohena

Povijest opere, Michael Raeburn

Amos OZ, Pantera u podrumu

Čiji je jezik?, Mate Kapović - jednom o tome i sama pisah u postu naslovljenom Jezični puritanizam.

Ivana Simić Bodrožić, Hotel Zagorje; mučno svjedočanstvo mučnog vremena.

Stvoriteljeva karta, Emilio Calderon; kada se strastveni povjesničar baci u pisanje romana, umjesto romana dobijemo besmisleno i zamarajuće nabrajanje povijesnih trivia.

Kate Quinn - Ljubavnica Rima: antički ljubić na tragu Gladijatora isto evidentno napisan za filmsku ekranizaciju.

Ken Follett - Stupovi Zemlje; srednjovjekovni ep o gradnji katedrale napisan za filmsku ekranizaciju.

Sofijin svijet - Jostein Gaarder; roman o povijesti filozofije.

Stieg Larsson - trilogija Millenium; skandinavska legenda.

Svatko umire sam, Hans Fallada - drama Njemačke II.svj.rata.

Deadline-knjiga o jednoj ljubavi i previše smrti, Roberta Valdeca, vrlo živopisno opisuje njegov novinarski i ljubavni put po ratištima svijeta, od Afganistana do Bagdada pred američku invaziju na Sadamov režim, životno, krvavo i do bola napeto!

Nevjernica-Moj život, roman a zapravo životna priča Ayaan Hirsi Ali, knjiga je koja se ne ispušta iz ruku. Poučna, bolna i detaljna odiseja nama nepoznatom kulturom afričkog i bliskoistočnog islama, ispričana iz prve ruke, ruke jedne potlačene muslimanske žene, presjek jednog društva i kulture koja egzistira paralelno sa našom i koja autodestruktivno vrši nasilje nad ženama i djecom, kulture koja je toliko različita od zapadne da nam zvuči kao srednjovjekovna bajka. Hrabra Ali iskreno iznosi surove detalje i ne skriva ništa, zbog svojeg političkog djelovanja, ali nadasve nešutnje na nju je bačena fatva, život spašava bijegom prvo u Nizozemsku potom u SAD, gdje i danas živi.

Čudo u Poskokovoj dragi, Ante Tomića je roman za ispišat se od smijeha! Nešto genijalno duhovito, toliko da vas tjera da se čitajući grcate od smijeha dok vas ukućani gledaju u čudu jer im ništa nije jasno smijeh

Vrlo pitak i taman ne predug romančić da ga progutate u jednom danu, jer kad ga uzmete u ruke ne ispuštate do zadnje strane, provjereno thumbup

Kao stvoreno za odličnu filmsku komediju.

Snovi mojega oca, Barack Obama; ne mogu se oteti dojmu kako je ova knjiga zapravo politički pamflet namijenjen skupljanju bodova među crnačkom zajednicom SADa. Obama ju je pisao prije svog ozbiljnijeg političkog angažmana, a bi li se uopće mogao upustiti u politiku da nešto ovako nije prije napisao, veliko je pitanje. U knjizi se spisateljski vješto bavi svojim afričkim naslijeđem (i dubokim kompleksima afroameričke zajednice), repovima svojega neprisutnog oca (nevjerojatan lik nevjerojatnog životnog puta) i vječitom potragom za vlastitim identitetom, prva polovica knjige govori o bijeloj strani obitelji, druga o onoj kompleksnijoj - afričkoj. Nalazim veliku sličnost sa nedavno pročitanom knjigom D.Mengestua (osvrt dva reda niže), iščitava se ista međukulturna izgubljenost, problematika identiteta i pripadnosti.. ne baš vedro štivo, ponekad baš bremenito.

Koliba, razvikani bestseler William P. Younga, po meni spada u onu vrstu new ageovske coelhovske literature koja natrpana univerzalnim porukama puca visoko, ali literarno malo daje. Poruke su naravno lijepe, ali nije to Dostojevski. Proizvod na kakav već poslovično padaju Ameri, ali me brine što ih sve više slijedi i ostatak svijeta.
Poučak: razvikanost nije garancija kvalitete.

Egzil, Enza Betizze je uz Matvejevićev Mediteranski brevijar jedna od onih minucioznih knjiga koje bih preporučila pročitati svakom Dalmatincu koji drži do sebe i svoga kraja.

Lijepe stvari što se nebom gnijezde, Dinaw Mengestu; život između dvaju svjetova, između dvaju kontinenata, Amerika i Afrika te bolna izgubljenost između dvije kulture, sivo i tegobno.

Noćni let, Antoine de Saint-Exupery. Predivno! Ova je knjiga čista poezija, roman koji pjeva misteriju pionira avijacije, čista poezija koja mi je napojila dušu!

Mirjana Krizmanić, Tkanje života, zgodan self-priručnik, kojeg ne privedoh kraju, meni je to dosadno, self-priručnici nisu moj đir.

Otok, Victorie Hinslop

Ovo nije zemlja za starce Cormac McCarthya, još jedna filmska uspješnica koju još nisam pogledala no knjiga je pročitana i samo mogu reći da mi je nakon Ceste i ove knjige McCarthy prirastao srcu. Zreo promišljeni pisac koji ima što poručiti, koji -sad je to očito- ima određeni uvid i kojeg je užitak čitati.

U divljini, Jona Krakauera

Cesta, odličan postapokaliptični roman Cormac McCarthya koji govori o ljudskosti, snimljen i film sa Viggo Mortisenom, biti će to više nego dobro.

O nasilju - Slavoja Žižeka; da nije povremenih duhovitih referenci na neke pojmove opće kulture bilo bi potpuno nerazumljivo, jer to je Žižek – kad čitate Žižeka mozak vam cvrlji. Moćno.

Harry Potter and the Deathly Hallows, J.K.Rowlingsove.

Sto godina samoće, Gabriel Garcia Marqueza, su jedan tako naporan roman, tako ubitačno naporan roman da mi je ne jednom došlo tu prokletu knjižurinu bacit u zid nut

A opet, od svega što sam od Marqueza pročitala, ovo mi je do sada njegovo najpitkije štivo. Čitajući knjigu naprosto klizite, plutate, lebdite, gutate stranicu za stranicom, bez ikakva zastoja. Nelogično? Besmisleno? Ludo? Genijalno? Upravo tako, ili riječima stare Ursule: Ovo je kuća luđaka, kuća luđaka! Sto godina samoće su mirakul, cirkus, latinoameričko prikazanje ili sveto prikazanje Latinske Amerike. To je kao da gledate Kusturicu, čitate leteće tuke, leteće mladenke, leteće pope, zlatne ribice, žive mrtvace, pukovnike, generale, banane, svece i sotone - kaleidoskop bunovnog ludila. Tisuće Aurelijana i Hose Arkadija, tisuće odvratnih, prokletih, svetih Buendija koje ciklički iz generacije u generaciju srljaju u suđenu im propast, a vi više ne znate ni tko je kome otac, djed, mater, tetka, sin, brat, ćaća, mater, baba, dida, čukundida… Uspon Makonda, pad Makonda. Čitate i šizite, šizite jer čitate, a kad konačno pročitate kunete se sebi – nikad više, i kad konačno pročitate dičite se – pročitala sam!

Meša Selimović, Tvrđava. I kako već jednom rekoh, Meša je genij. Nije lak, nije za svakog probavljiv, zahtjeva punu koncentraciju, ali kao utjeha evo – Tvrđava je donekle pitkija od Derviša i smrti. Njegova pitkija verzija, ili se to samo čini, ali u svakom slučaju još jedno – pisano remek-djelo. Što je to u Meši, da mu se kolko god bio težak i zahtjevan - otkad ga otkrih, uvijek i nanovo vraćam? Jer Meša kad ruje po duši ruje po duši cijelog svijeta. Pa čak i kad dođe do zamora pri probavljanju ove ili bilo koje njegove teške knjige, ta ista knjiga zove natrag, gotovo kao droga ili ovisnost, da je se čita i čita i čita. To je gotovo kao mazohizam. A šta da vam kažem, to se ne može opisati - to se treba čitati.

No numero uno i dalje je stari Dosti, Braća Karamazovi. E to je bio žrvanj. Jao. Dvotjedna patnja. Ali ova priča o Bogu, čovjeku, bogočovjeku - ga je vrijedna.

Za dušu i tilo

*
Tišina mora, J.P.Melvilla
Kubrickove Staze slave
Dina - pješčani planet
Das Boot
Blade Runner
Vrućina
Leon
Posljednji Mohikanac
Open range/Divlja prostranstva
Cyrano de Bergerac
Opasne veze
Tri boje: Plavo
Prije kiše
Ame agaru/Poslije kiše
Breza
Zemlja sjena
Rashomon
Posljednji samuraj
Tasogare seibei/Twilight samurai
Tigar i zmaj
Ubiti pticu rugalicu
Mississippi u plamenu
Boja Purpura
12 gnjevnih ljudi
Polja smrti
U plamenu Nikaragve
13Days
Cry Freedom
Pogodi tko dolazi na večeru
Momci iz Brazila
Zavjera
Bitka na Neretvi
Der Untergang
V for Vendetta
Hellboy 2
Entre les murs/Razred
Egipat
CIRQUE DU SOLEIL

Čeka se...

Star Wars: The Rise of Skywalker (2019)

Čitati...

serijal SPQR, John Maddox Robertsa
L.M.Bujold - ciklus Vorkosigan
Frank Herbert - ciklus DUNE (Muad`Dib!)
Brian Herbert - Kuća Atreides, Harkonnen, Corrino
ali Butlerijanski džihad mu je shit
Douglas Adams, Vodič kroz galaksiju za autostopere
skandinavska trilogija Millenium
J.K.Rowling - ciklus Harry Potter
L.R.King - Pčelareva naučnica, ciklus Sherlock Holmes
Gospodar prstenova - J.R.R. Tolkien
George R.R.Martin - Pjesme leda i vatre (Igra prijestolja)
Lee Child - Jack Reacher Novels
Modesty Blaze

Want to Get Sorted?

I'm
a Gryffindor!

Slušati...

Sting
Dulce Pontes - Cancao Du Mar
Stefanovski & Tadić - Krushevo
Lajko Felix - Szeretni/To love
Dead Can Dance
Joan Osborne - Relish
Pat Metheny - Secret Story
Peter Gabriel - Solsbury Hill
Dire Straits - On Every Street
TBF - tuto kompleto
David Bowie
Chris Rea - Looking for the summer
Rolling Stones - Almost hear you sigh

Modesti Blejz on Facebook

SOUNDTRACKS

Mutiny on the Bounty - Vangelis
Piano i Prospero`s books - Michael Nyman
Amelie - Yann Tiersen
Braveheart - James Horner
Posljednje Kristovo iskušenje - Peter Gabriel
Jesus of Nazareth (Zefirellijev) - Maurice Jarre
Gladijator i Posljednji samuraj - Hans Zimmer

komad mjeseca

Kit Harington (aka Jon Snow)

sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©

31.01.2005., ponedjeljak

Onomu koji će se prepoznati

Prije godinu koju, prije bližu nego dalju, dolazi meni moj prijatelj-nepopravljivi entuzijast. A moj prijatelj je toliko nepopravljiv entuzijast, da ta nepopravljivost već prelazi i u naivnost. A u čemu se taj njegov entuzijazam očituje? U što to, tako nepopravljivo, moj prijatelj vjeruje? Pa moj prijatelj gotovo slijepo vjeruje u ljudsku sposobnost popravka!

Vidite, moj frend ne može prihvatiti nečije apsolutno zlo. On iskonski odbija mogućnost da se negdje tamo imaginaran netko – nikad neće i ne može popraviti. Pa na moj spomen recimo Hitlera, čak i za njega, onako lakonski svojstveno sebi veli, da je on jadan bio bolestan i da bi on njemu, da je kojim slučajem živio u to vrijeme, rekao da se liječi i da – pije tablete. Znam da su se mnogi sada povaljali po podu od smijeha, ali bih vas zamolila za još malo samokontrole(ako je moguće) i strpljenja… Osobno se jednim manjim dijelom čak i mogu složiti sa svojim prijateljem, mislim na onaj dio o Hitlerovoj bolesti, ali uz neznatnu promjenu sredstva liječenja, tablete su tu od nikakve koristi. No jedan veći dio mene, unatoč prijateljskim mi uvjeravanjima prijatelja moga, ne da mi mira i stalno se opire tom sveobuhvatnom konceptu ljudske dobrote. Zašto? Strpite se još malo, molim vas…
I kao što već rekoh, jednog dana dolazi meni taj i takav moj frend, i vrlo živopisno mi prepričava svoje prethodno provedeno poslijepodne sa zajedničkim poznanikom. A kako je moj frend jedan vrlo otvoren i vrlo pričljiv tip osobe, teme koje se nađu na tapetu uvijek su raznovrsne, i nikad ne ostanu bez ikakove reakcije sugovornika. A tako je bilo i ovaj put sa zajedničkim poznanikom. Naime, jedna od tema koje su se njih dvojica dotaknuli tog poslijepodneva bio je i – holokaust.
Moj prijatelj na svoj, ali i moj ponos, barata neviđenom količinom informacija, razumijevanja i suosjećanja vezanih za žrtve ove tragedije (ujedno jednog od najvećih zločina ljudskog roda). I kada razgovor krene temom II.svj.rata, uvijek se sa osjećajima užasa, nevjerice i onim povijesnim obećanjem čovječanstva: nikad više! – osvrnemo na Auschwitz, Jasenovac, Treblinku… Uostalom, ne govorim ništa novoga, takva bi reakcija svakog iole normalnog čovjeka na ovom planetu trebala biti. Iole normalnoga, da – ali kao što već možete naslutiti, onaj poznanik se nije pokazao takvim. Naš poznanik naime, nije pokazao suosjećanje, nije pokazao razumijevanje, a ponajviše (ili je bolje reći: ponajmanje) nije pokazao – znanje. Što je on pokazao? Pokazao je bahatost, pokazao je zadrtost, pokazao je predrasude, pokazao je mržnju, pokazao je programiranost, pokazao je – idiotizam. Njegove izjave da su koncentracijski logori židovska izmišljotina, i da je 6milijuna pobijenih također izmišljotina – nisu ništa drugo doli bezumna trabunjanja ograničene budaletine! Budaletine koja, u svome jadu, čak i ne zna da ni te ´inovativne´ idiotarije koje izgovara nisu njegova ograničenog uma djelo, već preko 60 godina stara nacistička propaganda i indoktrinacija. Ali moj prijatelj, na svoju diku (ali i na svoju naivnost, koju spomenuh), u tom trenutku budaletinine otvorenosti - ne diže od njega ruke (kao što sam mu u razgovoru natuknula da bih ja učinila… u stvari, natuknula sam da bih na njegovu mjestu: ne digla ruke -od, već digla ruku -na). Naime, moj prijatelj se sa još većim žarom bacio na iznošenje podataka, činjenica, fotografija, tragedija, istinitih priča – sve sa iskrenom željom da onoj budaletini prosvijetli pamet. Da ga, štono bi rekli – popravi. I što mislite jeli uspio?
Naravno da nije. Budalu ne možeš opametiti, ako ona to neće. Ja osobno drugačiji rezultat nisam ni očekivala, iako moram priznati da nisam imala srca svome i dalje nadajućem(!) prijatelju – to otvoreno reći. I sad dolazimo do toga zašto i ovu zgodu nisam jednostavno prekrižila u svome sjećanju, kao samo jedan u nizu ispada svjetskih budaletina čijih sam postojanja svjesna (al ne i moj frend). I zašto se onaj veći dio mene opire sveobuhvatnom konceptu ljudske dobrote.
Pa vrlo jednostavno, a u svojoj jednostavnosti - poražavajuće jezovito. Naime, naš mladi zatucani zajednički poznanik - profesor je povijesti zaposlen na jednom od hrvatskih povijesnih instituta!
Sada bi se moglo postaviti niz logičnih pitanja kao što su npr. kome, kako i što bi on trebao predavati? Kome, kako i zašto on može zahvaliti svoje poslovno uhljebljenje za koje očito nije kompetentan? Kome, kako i čemu on ˝duguje˝ iznimnu bahatost, mržnju i sljepoću kojima gleda na svijet? I tako dalje, i tako dalje... Moglo bi se postaviti mnogo sličnih pitanja, na koja i bez istrage naslućujem odgovore… Evo probajmo… Kako? Zna se. Zašto? Zna se. A mržnju ˝duguje˝ komu? Kućnom ne-odgoju, čiji su korijeni duboki… No njegovu kompetenciju neka preispituje onaj čiji je to posao, a ja ću se zadržati samo na preispitivanju njegove etičnosti(?).
Očekivati od nekog tako programiranog da promijeni razmišljanje, po meni je čisti gubitak vremena i energije. Takav netko ne reagira po nalozima vlastita uma ili savjesti, već samo po nalozima onog iznad – programatora. I takav netko po napucima tog istog programatora, programirano ne želi vidjeti ono što vidi, nego vidi samo ono što mu se kaže da vidi.
Argumentirajući svom prijatelju ovako, shvatila sam da mu trebam pojednostaviti to silno teoretiziranje, pa sam mu usporedila to sa sljedećim… Poslije oslobađanja koncentracijskih logora po cijeloj Europi, lokalno stanovništvo obližnjih gradova uporno je tvrdilo da nije znalo za užase koji se tamo događaju. Tvrdili su da nisu znali za holokaust jer u logore nisu imali pristupa. A to je naravno, bezočna laž. Znali su. Kad kod nas u Dalmaciji hara požar, pa onda ta paljevina još tjednima tinja – smrad dima osjeti se cijelim krajem u radijusu 40km, a nebom se uporno vuče crna izmaglica. I svi znamo o čemu se radi. A pogotovo su znali i stanovnici gradova oko koncentracijskih logora. Oni nisu mogli ne znati, sa svim tim pepelom koji je umjesto snijega padao na ulice. To što oni nisu HTJELI znati, to je drugi par postola… U tu kategoriju ˝neznanja˝ ubrajam i našeg poznanika, koji - ne želi znati. I što god da mu se dobronamjerno ukaže – on neće htjeti znati.
No moj prijatelj, unatoč mojim savjetima, i dalje nije gubio svoj vječni entuzijazam. On je i dalje smatrao da će svojim gorljivim zalaganjem jednog dana ˝popraviti˝ našeg poznanika. To se, koliko znam, do danas nije desilo.
I sada kada razmišljam o tome, svome prijatelju uz osmijeh mogu poručiti samo jedno – da i dalje ostane to što je, naivni entuzijast. Jer svijet bez takvih beznadnih idealista, jednim svojim dijelom, ne bi funkcionirao (naš se poznanik sigurno ne bi ˝odao˝ nekome/meni tko bi ga automatski napao, ali je zato to učinio pred mojim frendom ˝naivcem˝- da se čovjek zamisli, zar ne?).

A njemu koji će se prepoznati poručujem ovo – želim ti da se opametiš prije nego što te život opameti. Vlastitu si sljepoću nažalost sam izabrao, ali ima nas još koji vidimo, pamtimo i znamo. 60 godina. Auschwitz – neka se nikad ne ponovi, nikad više!

- 21:19 - Reci da se čuje (1) - Isprintaj - #

STAR WARS: Bush strikes back!

RATARA-RAAAA, RA-TA-TA-TA-TA-TAAAAA, TA-TAAA, TA-TA-TA-TAAAA… IN A GALAXY FAR, FAR, FAAAAAR (OK, NOT SO FAR) AWAAAY…
Darth Bush zvani Vader: Luke, I´m your father!
Darth Bush Senior: Koji sad Luke?!?
Darth Bush zvani Vader cmizdravo: Ali ćaćaaaaa, to mi je laaaaajn!
Darth Bush Sen: A sad san ti ćaća jel´?! Sad san ti ćaća, a maloprije niki Luke! Juniore sine, ti opet vidiš bile mišove! Opet si se napija!

Darth Bush Jn: Ali ćaćaaaaa, to mi je lajn za inauguracijuuuu!
Darth Bush Sen: Nemoj ti meni lajn, daću ti ja lajn! Juniore sine, prvo ti meni reci ko je tebi ćaća! To te ja pitam! Ja ili oti Luke!?! Ko ti je ćaća – aj sad reci!!! Ko ti je ćaća!?!
Darth Bush Jn.plačljivo: Ćaća ti si mi ćaća…i nisan se napija, jesi i sam reka da moran vižbat govor!
Darth Bush Sen: Vježbat, vježbat! Nego šta neg´vježbat! Ti si Juniore prirodno glup, nemoš zapamtit ni ko ti je ćaća – a tija bi inauguracijski govor! Aj, idemo ispočetka… aj opet!
Darth Bush Jn: Ali ćaćaaaaa, ne bi ja jopeeeeet…
Darth Bush Sen: Ma vidi ga! Juniore sine, nemoj da te ja dovatin jesi čuja! Linoguz jedan! Kad san ja moga dva puta – moš i ti, ma šta moš – moraš! Aj…
Darth Bush Jn: Ja Darth Bush, dajem časnu pijonirsku riječ…
Darth Bush Sen: STOP! Juniore…khm, khm, nešto si zaboravija, a?! Ajmo se probat sitit šta si zaboravija! A, Juniore? Srčeko ćaćino…
Darth Bush Jn: Oviiii… Ja Darth Vader Bush dajem časnu… omladinsku riječ???
Darth Bush Sen: MA NE TO! Ajmeeee ljudi, ajmeee ljudi tuntle… Ruka Juniore! RUKA!!! Gdje ide ruka!?!
Darth Bush Jn: Aaaaaa tooooo…he-he, ovaj…
Darth Bush Sen: BIBLIJA JUNIORE! Biblija!!!
Darth Bush Jn: Aaaaaa Biblijaaa! Da, da – Biblija!
Darth Bush Sen: Ma ne Biblija na ruci Juniore!! Ajme meni, a budale! Ma ne Biblija na ruci, nego ruka na Bibliji!!! …eto tako, aj sad…
Darth Bush Jn: Ja Darth Vader Bush dajem časnu pijonirsku riječ… da ću ovaj…nastaviti borbu za slobodu…jer ovaj…borba za slobodu je puno bitna…u svijetuuu…
Darth Bush Sen: Dobro, dobro…aj dalje…zašto je bitna…
Darth Bush Jn: …bitna je u cijelom svijetuuu…ovaj…zaaato jer bez borbe za slobodu, u cijeeelom svijeeetu, ne bi bilo jedinstva i.. i.. i.. ovaj… slobode! U svijetu!
Darth Bush Sen: Dobro, dobro, a sad ono o Americi… zašto je ona bitna…
Darth Bush Jn.ozaren: Aha! To znam! TO ZNAM! RATA-RAAAA, RA-TA-TA-TA-TA-TAAAAA…UnitedGalaxiesofAmerica imaju sveti poziv sa druge strane zvijezda da svoju slobodu i demokraciju donesu i u ostale krajeve galaksije jer zbog zato jer mi volimo slobodu i demokraciju pa će jedinu slobodu i demokraciju koje priznajem a to su naša američka sloboda i demokracija upoznati i svaka ostala bogu iza nogu rupa u ovoj jebenoj galaksiji jer sam ja to tako rekao pa makar i pod cijenu krvave borbe za slobodu i demokraciju i ja ću to kao imperato..ovaj predsjednik ostvariti tako mi Bog pomogao So help me God and God bless us all and God bless UnitedGalaxiesofAmerica… RATARA-RAAA!!!

Darth Bush Sen: Dobro je Juniore! Jel´čuješ ti mene!? DOBRO JE! Uspori, uspori malo Juniore – ma uzmi zraka čovječe!!! A izgubljenog slučaja, muko moja!
Darth Bush Jn: Jesi vidio ćaća, jesi vidio!?!
Darth Bush Sen: Jesam Juniore, jesam.. nego Juniore…
Darth Bush Jn: E ćaća?
Darth Bush Sen: Drugi put nemoj pivat.
Darth Bush Jn: Kojo?
Darth Bush Sen: Pa ono RATARA-RAAAA..!!!
Darth Bush Jn.cmizdravo: Ali ćaćaaaaa, to mi je laaAAaaajn!
Darth Bush Sen.uzdišući: Ajme ljudi svašta i ja stvori!!!

- 21:18 - Reci da se čuje (1) - Isprintaj - #

16.01.2005., nedjelja

Upucaj ga sad, upucaj ga sad!

U malon dalmatinskom mistu, jutro je, dida se sprema izići na drugi krug predsjedničkih izbora…
Baba: Ajde! Jes´l više?! Aj izlaz otale! A gospemoja kolko mu triba, pa oto
nije normelno!
Dida: Ma iđen! Iđen! Još mrvu zeru, mmmmm…da ovo sad metin tute…e…
Baba: A izlaz više otale rag ti sriću izija, sa si min i Veceja okunpira! Nemeren se nit mašnimkat, nemeren ki gospoja ni na jizbore vazić! Okasnićemon! Izlaz više, a gospemoja pa ča se više tonliko oblaćiš!?! Ča se tonliko linckaš!?! Nebin da iđeš trćat Štanvetu!!!
Dida iz WCa: Ma iđen… evo još teke…mmmmm… ovu ćun
metit okolipasa…a ovu… evoga! Gotovo! Luce – ja sen špreman!

Napokon ˝odjeven˝ i spreman za izbore dida izlazi iz kupatila…
Baba: AAAAAAA!!! AJME ČA JE OVO!?! AJME KOLPAĆE MEN!! AAAAAA!!! MA ČA JE OVO CRNJI TONKO!?!!
Dida: E. Ja sen Ranjbo! Jesen dobar, a?!
Baba: Ra, Ra...? Da Ranjbo! Pa jesi ti normelen!?!! Ti nis normelen!! Di ćeš taki prid svit, pa di ćeš taki na jizbore gospemoja – svit će nan se smijat, reć vid´jopet ludonje!?! I jopet on meni pravi ćirkuša, ajme ča sen ja kome ča krivo zgrišila ajujujujuuuuuuu!!!
Dida: Ne brigaj Luce, znan je ča radin! Ti pridrž´ovu kanjticu, jes ćula! To nosimon sa sebon! Ajmo sa, a ča si sad stala!
Baba uzima kanticu: A jadnatisan!
Pred babinim i didovim biračkim mjestom – barikada! Gomila specijalaca u punoj opremi čeka iza zaklona, i drži pridošlice na nišanu…
GONGovac totalno uspaničeno: ENO GA! TO JE ON, UVIK BI GA PRIPOZNA! TO JE OOOON!!! DOŠA NAS JE OPET SVE POBITI!! TO JE OOON!!! PRIPOZNA SAN GA! SPAŠAVAJTE NAAAS!!!
Specijalac na megafon: BARBA STOJ! E!
Dida: Stajo san!
Baba: A znalasan! Zna-la-san! Eto ti na sad Ranjbo! Znalasen ja da će i jopet bit niko sranje! Toćno sen znala!
Specijalac pregovarač: BARBA SPUSTI ORUŽJE, E! GOSPOĐA - VI POLAKO SPUSTITE KANTICU! JESTE ČULI!?! SPUSTITE KANTICU PO-LA-KO! I JAKO OP-RE-ZNO!!! E!
Baba: Ko? JA?! A ča sen ja kome ča krivo zgrišila šjor špećilj-jajac, ajujujujuuuuuuu!?! Ča sen ja kriva ka je ovi ludonja-jean meni uvalija ovu kanjticu, a nije min ni reka ča je u njojzi, auuuuuuu!!!
Mere bit i bonba, a ča ja znan!!! Ajujujujuuuuuu….
GONGovac histerično: BOMBA! BOMBA!! BOMBA!!! SVE ĆE NAS POBITI!!! JESAM REKAO DA ĆE NAS SVE POBITI!!!
Specijalac pregovarač: BARBA, PONAVLJAM JOŠ JEDNOM - SPUSTITE ORUŽJE! E! ODLOŽITE BAZUKU NA TLO PORED SEBE! SKINITE GRANATE SA POJASA! IZVADITE NOŽ IZ ČIZME i POLOŽITE GA PO-LA-KO NA TLO!!! DOPUSTITE GOSPOĐI DA ODLOŽI KANTICU!!! E!
Dida: Luce, take ti sega – ti ne znaješ mučat! Vid u ča si nas sa uvalila, a muku ti nebožju!! A vid!!! Oni sad samon rad´tebe mislu da smon mi ka niki pljenj-stinjski tenjroristi!
Baba: A ča sen ja bidna znala! Ki da sen ja znala da ćemen i prije jizbora anjketirat!
Dida: ŠJOR ŠPEĆILJ-JAJAC, A KO NJOJZI BRANI MEĆAT KANJTICU, MERE ONA ŠA NJON ČA OĆE, ALI UNUTRI JE PUNO OSITLJIVI MANTERIJAL – PA NISAN TIJA ŠA OTIN SVOJU LUCU OTEREĆIVAAAAT!!!
Baba: Je, pa si min je uvalija da je ja nosin!
GONGovac histerično: BOMBA! BOMBA!! BOMBA!!!
Specijalac 2: BARBA PONAVLJAM, ODLOŽITE ORUŽJE, ODLOŽITE ORUŽJEEE! OVUDA MOŽETE PROĆI SAMO PREKO MENE ŽIVA ILI MRTVAAAA!!! E!
Dida: ŠJOR ŠPEĆILJ-JAAJAC PA OTOMEN SE i RAAADIII!!! OTOMEN - ŽIVA OLI MRCAAAA!!! ŽIVA OLI MRCAAA!!! U KANJTICU JE OTO - ŽIVA OLI MRCAAAA!!!
Baba: AAAAAA!!! U kanjticu je mrtac!!! On meni dajo da u kanjticu nosin mrca, ajmeeee gospemoja VEĆ SE i ČUJE!!! AJME ČA VONJA!!!
GONGovac histerično: AAAAAA!!! VEĆ JE UBIJA!!! VEĆ JE UBIJA!!!
Dida: Ma jopet ona! Luce muč´take ti sega, pušć´men da šjor špećilj-jajcu lipo objasnin! MA NIJE U KANJTICU MRTAC ŠJOR ŠPEĆILJ-JAAJAC!!! U KANJTICU JE DOKAS DA NISEN MRTAAAC – JA!!! U KANJTICU JE DOKAS DA JA NISEN MRTAAAC – ZA JISBORE!!!
Specijalac 2: E SAD JE DOSTA! BARBA AKO ODMAH NE ODLOŽITE ORUŽJE i KANTICU, BROJIM DO 5! E! JEAN…
Dida: Evo na u ča si nas sa uvalila, a lipo sen doša na miru jobavit svoju granđansku dušnost! Ja doša, a ona jopet nije mogla mučat, i aj ća! Sa i jopet JA moran špašavat šituaćiju!
Baba: A jadnatisan!
Specijalac 2: DVA… E!
Dida: ŠJOR ŠPEĆILJ-JAAJAC! NE TRIBA´T DAJE BROJAT! SA ĆUN JA TEB POKAZAT OVEGA JIZBORNEGA DOKASAAA…Luce kanjticu vamo!
ŠJOR ŠPEĆILJ-JAJAC, OVIN DOKASON SEN TIJA NA JISBORE DOKASAT DA SEN - ŽIIIV!!! SE JA ZNAN, SE JA ZNAN ČA ONI RADUUU!!! ONJI BI TILI DA SEN JA MRTAC i DA NEMEREN GLASAJAT!!! ETO ČA BIN ONJI TILI!!! DA NEMEREN GLASAJAT!!!
Specijalac 2: …ovi…TRI…E!
Dida: I ZATOKA SEN JA LIPO DONJIJA DOKASA DA ONI VIDU DA SEN JA JOŠ VAIK - ŽIV!
Specijalac 2: Dokaza!?! …ovaj, NA VIDJELO SA DOKAZOM! ČET´R! E!
Dida ushićen: UDMA ŠJOR ŠPEĆILJ-JAAJAC! UDMA! I ZATOKA SEN JA NJIMAN LIPO DONJIJA, EVO GA NA! GO´NO!
PA JIN GA ETO NA ANJALIZU! NEK MIN PROVIRU DEENJKAA!
GONGovac bacajući se na tlo: BOMBAAA! SVI U ZAKLON, SPAŠAVAJ SE KO MOŽEEE!!!
´Dokaz´se dokotrlja pred barikadu…
GONGovac histerično: AAAAA!!! ZVONČIĆI!!!
Specijalac 2: GOVN..!?! Analiz…!?! Denjko??? MOOOLIM!?!
Dida: E, E, NEGO! PA DA VIDIN KI JE OTI ČA MERE REĆ DA MRTI ČOVIK - SERE!
Pregovarač: BARBA TAKO VAN BOGA, PA JESTE VI NORMALNI!!! JESTE VI NORMALNI!?! PA TKO JE VIDIO NA IZBORE NOSIT GOVNO i, i, i… OBUĆ SE KA – RAMBO!?! MA JEL VI TO NAS ZAJEBAJETE!?! VI SE SA DRŽAVON ZAJEBAJETE KA DA JE DRŽAVA PRKNO O´PRAJCA!!! PA NISU VAN IZBORI – MAČKARE!!!

Dida: A nu! Ča si udma ne-pristejan! Ja sen to i napravije jerbo poštivan državu! Nisan se ja mačkira rad zajebanjcije, neg rad
isborne vljedro-rostojnjosti!
Pregovarač: Izborne vjerodostojnosti??? MA KOJE VJERODOSTOJNOSTI ČOVJEČE NEBOŽJI!?!
Dida: Pa govnje-tske! Nek min proviru gonjetiku u De-enj-ka! Oto je dokas da sen živ, jerbo samo je jean vaik živeći ćovik na ovemen svitu ča sere vake cigle, a oto sen ja - Ranjbo!

- 01:49 - Reci da se čuje (1) - Isprintaj - #

11.01.2005., utorak

Zair 1974? Ma nema šanse!

udri do koske, ja to volem mlogo! ;)
Rumble in the jungle: Ali vs. Forman (Stipe vs. Jaca)

Spiker se tihim seksi baršunastim glasom iz zamračenog gledališta obraća oznojenoj i napetoj publici: Poštovani gledatelji, a i oni koji nas prate putem radio-prijemnika, borba stoljeća samo što nije počela. Uskoro ćemo svi svjedočiti onome čemu smo se svi potajno nadali i sa nestrpljenjem očekivali. Naši protivnici samo što nisu ušli u ring, iz režije mi javljaju da su upravo krenuli iz svlačionica – zato vas poštovani gledatelji molim da ostanete na svojim sjedalima, ugasite cigare i odložite osvježavajuća pića, oni koji su otišli na toilette neka se požure zauzeti svoja sjedala, pripremite papirnate maramice-biti će potrebne, temperatura u dvorani doseže kritičnu točku, atmosfera u dvorani poštovani slušatelji kao što i sami čujete večeras je uistinu uzavrela - borba stoljeća samo što nije počela…uf! Evo i ja ću iskoristiti trenutak poštovani slušatelji i maramicom obrisati čelo, znoj lije kao u potocima, he-he i reporteri su samo ljudi jel´tako?! …i iz režije mi javljaju…da…da…mislim da…i mislim da su tu…da… i evo ih! Evo ih! Poštovani gledatelji i slušatelji, u arenu simultano ulaze večerašnji toliko očekivani protivnici! Gledalište je na nogama! Euforija! Spektakl stoljeća može početi!

Sudac: Bez udaraca ispod pojasa! Samo fair play! Jasno!?
Stipko: Jasno.
Jaca: I meni je jasno. Je. Je. I meni.
Publika: POLOMI JOJ OBJE NOGE! BUAAAA!!! SMRSKAJ MU FACU!! UUUUUAAAA!!! RAZBIJ JOJ KOLJENA!! ISKOPAJ MU OČI!!! JE.. MU MAJKUUU!!! POS… JOJ ĆAĆU!!!
Gong. Sudac: Kreni! Kako bi opisali svoga suparnika?
Stipko: Dobra ženska.
Jaca: Vidite! Vidite! Kako on mene vrijeđa! Ja njega nikada ne bih!
Stipko: Ja to nisam rekao!
Jaca: Je! Je! Sve je on to rekao! On mene zove Suzana gospon sudac!
Stipko: Ja to nisam rekao! To si ti…ovaj, vi sami rekli! Govori..ovaj, govorite istinu!
Jaca: Ja?! To si ti..ovaj, vi rekli! Je! Je! Ja uvijek govorim istinu!
Sudac: A sada zamislite da u kafiću u Brelima ladite jaja i da ste spazili Gotovinu, što biste učinili?
Jaca: Hi-hi, ovaj… ja Antu nisam već dugo vidjela i ja ga ne bih prepoznala, ovaj… sigurno se promijenio, ovaj…
Sudac: Ali da ste 100% sigurni da je to Ante?
Jaca: Ovaj, eeee… ovi, nisam ja njega duuuuugo vidjela, ne bih ja njega kh, kh, pardon… prepoznala, ne, ne bih, ovaj…bija je on na plastičnoj operaciji, i zatezanju lica i tako to, ma sigurno, garant, evo ja probala…
Sudac: A što bi vi napravili?
Stipko: Ja bi njega pozvao na kavu pa bi se nas dva zajednički napila, onako do jaja!
Sudac: A 0,0 promila?
Jaca: Evo barba sudac! Evo papira! Evo papira šta je on pisa! Sve je to on kriv! Sve! SVE!! On je kriv šta mi danas nemeremo pit! Je, je, sve je on kriv! Eto ti na sad!
Stipko: Ja kriv?! Pa nisam ja to pisao! Ja sam za 0,5! Ja sam ženo jedna bio protiv! Pa kako bi se ja i Ante napili od 0,0!?!
Jaca: Uaaaaaa, barba sudaaac on mene zove ženo jedna! Jeste vidili?! Jeste vidili?!
Stipko: Ja to nisam rekao!
Publika: ZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZ…
Sudac: A Hrvatski zakoni i suradnja sa Haškim sudom?
Stipko: Nema tu trt-mrt! Ja sam odlučan! To se mora poštivati!
Jaca: Je! Je gospon sudac! I ja san odlučna! I ja to poštivan! I ja! I JA!! Jesan, i ja san!
Sudac: A kako bi onda štitili branitelje?
Jaca: Mogu ja drugarice!? Mogu ja drugarice!? MOGU JA?! E pa JA se PUUUUNO borim za branitelje, to svi znaju, e, e, to svi znaju!!! A ne ovaj ode. On drugarice nije ništa napravio, niiiišta! Samo JA, JA, JA!!!
Stipko: Suzo, Suzana, suzo moja…
Jaca: Uaaaaaa, barba sudac on mene opet vrijeđa!
Stipko: Ja to nisam rekao!
Sudac: A Bujas koji se ubio nakon što je nazvao vaše ministarstvo?
Jaca: Kh, kh, je, ali on je nas pohvalio, JE, JE on je nas POHVALIO! POHVALIO! A ne ko ovaj da se nismo borili sa Crnom Gorom! Sram ga bilo! Da se nismo sa Crnjama borili! Fuj! Fuj!
Stipko: Ali ja to nisam rekao!! Ja sam rekao, ali naime nisam rekao, dakle rekao sam, ali ne to ženo božja!
Jaca: Uaaaaaa, barba sudac on mene zove ženo božja! Jeste vidili?! Jeste vidili?!
Stipko: Ja to nisam rekao!
Sudac: Ali zar Vas ne uspoređuju sa Majkom Terezom? Pa shvatite to onda kao kompliment!
Jaca: Ovaj...Majkom Terezom? Majkom Terezom!! Da, da, da!!! JA JESAM Majka Tere...ovaj, ne, naime, ja nisam Majka Tereza, ali, ali, ali... duša je bitna!
Stipko: I suze!
Jaca: Uaaaaaa, barba sudac on opet priča vicove!
Stipko: Ja ne pričam vicove, ja sam samo duhovit!
Publika: ZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZ…
Sudac: kako bi opisali sebe kao budućeg predsjednika u 60 sec?
Jaca: Ko, ja? Jel´ja prva?
Stipko: Ja, ja, ja sam prvi!
Jaca: Ma nije on, nije on, jel´tako da sam ja?! Jel´da je tako barba sudac?!
Stipko: Ma ja sam prvi, jesam li?!
Jaca: Nisi ti, nego ja! Opet se guraš!
Stipko: Ja se guram?! Ja?! Ma ako ko koga gura, to tebe tvoj Ivo!
Jaca: Uaaaaa barba sudac, opet on mene vrijeđa!!!
Stipko: Ja to nisam rekao!
Jaca: Jesi, jesi, rekao si, rekao si isto kao i ono predsoblje, rekao si, rekao! Rekao je, rekao - kud Ivo tud i ja! Dakle – predsoblje!
Stipko: Ja to nisam rekao jer ja na Pantovčaku nemam predsoblje, to si ti rekla, a ne ja!
Jaca: Nisam ja, nego ti!
Stipko: E nisam ja, nego baš ti!
Publika: ZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZ…
Sudac: hvala, a sad svi skupa brojimo do 20!
Stipko: Jedan, dva…
Jaca: Ja prva! JA! Nije nego jedan, dva, tri…
Stipko: Nije nego dva, tri, četiri…
Jaca: E nije nego osam, devet…
Stipko: Ma jedanaest, trinaest, šesnaest…
Jaca: Ma dvadeset i osam, pedeset sedam, sto dva…
Stipko: Hiljadu tristo dvadeset i tri…
Jaca: Nije nego tisuću pesto trideset pet…Uaaaaaa barba sudac, on meni puše za vrat!!!
Gong.

Spiker se tihim seksi promuklim glasom iz zamračenog gledališta obraća iscrpljenoj i uspavanoj publici: Poštovani gledatelji, a i oni koji nas prate putem radio-prijemnika, borba stoljeća samo što nije završila! Gledalište je u apsolutnoj komi, kao što ste se i sami mogli osvjedočiti, borba ovih doživotno ljutih protivnika bila je krvavo i nemilosrdno – dosadna! Spektakl kakav na ovim prostorima još nije viđen, priveden je kraju sa -okrutnim posljedicama! Ljuti protivnici apsolutno neiscrpljeni izmijenjenim aperkatima, krošeima i direktima nasumičnih gluposti - iscijedili su iz svojih gledatelja zadnji atom zdravog razuma! Kakva borba! Kakva krvava arena! Nešto neviđeno! Nešto nedoživljeno! Tko je mogao i naslutiti ovakav razvoj događaja? Tko je mogao naslutiti kolektivno samoubojstvo prepunjenog gledališta??? Ma jeli to moguće, ljudi moji!?! Pa šta je ovo!?! Dopustite mi poštovani gledatelji (i slušatelji) trenutak slabosti, dopustite da maramicom pobrišem oznojeno čelo, ovakav zadatak reporter odradi jednom u karijeri… a zatim potraži najbliži šank, he-he i reporteri su samo ljudi jel´tako?!
Laku vam noć, znam da je nećete zaboraviti do kraja života! A sad… Cirkus stoljeća može početi! It´s…

- 02:46 - Reci da se čuje (12) - Isprintaj - #

09.01.2005., nedjelja

Tsunami nad Irakom

Irak više nije vijest. Irak više nije ni zanimljivost. A promijenilo se od početka američke okupacije – nije ništa. Upravo dok pišem, kao soundtrack me prate zvukovi TV Piramide (op.a.užasa) i fanatično skandiranje publike ovonedjeljnjim cirkusantima koji se natječu za svaki lažni aplauz. Gledam kako bliješte njihovi lažni osmjesi, lažna zubala, presađene kosice i presađeni pseudo-intelekti. Gledam ostvarenje njihova sna - slave žedan, moći gladan. Gledam, slušam i rigam. Koji cirkus! Ne gledam ga više.

A u Iraku, nedaleko od Mosula, američka vojska pogreškom bombardirala kuću – pobila 14oro ljudi. Avion fino naletio, bacio bombu od 250kg i odletio. I što kažu na to? Izdali su oni i priopćenje, znate?! Pa u njemu ovako vele: "Ta kuća nije bila meta zračnog udara. Cilj je bila jedna druga obližnja lokacija", i još dodaju: "vojska duboko žali zbog mogućih nevinih žrtava", (obratite pozornost na ono ˝mogućih˝). Pitam se koliko je kuća za koje se i ne zna? A tek ljudi? Ali bitno je da nas Ameri uvjeravaju kako je o tom incidentu pokrenuta istraga! Čim je pokrenuta istraga, onda je sve u redu. Već vidim Busha, kako u pratnji svoje Condolezee, sa povećalom u rukama i ogrnut pelerinom prpa po zgarištu tog iračkog doma i veli: It was tsunami, Watson!
Condoleeza: Tsunami Holmes? In the desert?
Bush: Well – yeah!! It´s elementary, my dear Watson! Elementary!
Isto kao što je elementarno, da američka vojska ne voli vidjeti svoje pripadnike u zatvoru. Ne voli, i gotovo! Pa što oni imaju raditi po tim zatvorima, gdje je tako neudobno – misle si oni. Na kraju krajeva, oni i jesu ti koji najbolje znaju kolika je razina udobnosti u Guantanamu ili Abu Ghraibu. I tako, budući da sve to znaju, osudiše oni svoga narednika na samo 6 mjeseci zatvora zbog utapanja Iračanina. Eto, ako ste se ikad zapitali koliko ljudski život vrijedi – 6 mjeseci. Naime, narednik Tracy Perkins zapovjedio je svojim vojnicima da prisile Iračanina-civila skočiti u rijeku Tigris (u prijevodu – bacilo ga u rijeku), kako bi ga kaznili što je u siječnju 2004. prekršio redarstveni sat u Samarri. Ne treba ni reći da se čovjek utopio, jadnik nije znao plivati – nije računao na američki tsunami.
Razmišljam o izjavi onog već ofucanog LiveAid - Boba Geldofa, koji ne ispeče al´reče: ˝Svijet treba pomoći žrtvama tsunamija, ali ne smije zaboraviti Afriku! Jer tsunami je bio elementarna, prirodna nepogoda, a Afrika je djelo čovjeka!˝
Bob je to pomalo nespretno izjavio, jer bila nepogoda elementarna ili ne, činjenica je da ljudima koji bilo-kako umiru treba pomoći. Ali bit onoga što je htio reći – stoji. Tsunamiji napravljeni ljudskom rukom događaju se svakodnevno, događaju se globalno, a da se na njih nitko ne osvrće. Najveći užas koji se žrtvama tih ljudskih tsunamija može desiti - jest opći zaborav.

Pa da pitamo malo one Piramidaše plastičnog osmjeha o Iraku danas? Što bi ˝pametnoga˝ znali reći? O Africi? Beslanu? Čečeniji? S.Koreji? Kolumbiji….?
Što bi svi mi znali reći?

- 19:44 - Reci da se čuje (6) - Isprintaj - #

02.01.2005., nedjelja

Bira ol´ne bira - isto ti je

U malon dalmatinskom mistu, i baba i dida izašli na svoje biračko mjesto glasovati za predsjednika…
Dida: Ja sen doša isvršit
svoju granđansku dušnos!
Ja sen doša isbirat pricidnika!
Baba: Ajme menin!
Član komisije mucajući: Izv..izv..izvolite barba, izvolite slo..bo..dno!
Članica komisije mucajući: Izv..izv..izvolite barba vaš glasački li..li..listić!
Dida: A ča ne triba osobna? A ča sen je unda nosija?
Baba koluta očima: A gospemoja!

Član komisije mucajući: Ne..ne..ne treba barba, ni..ništa ne treba! Samo vi slo..bodno gla..gla..glasujte! Ako van treba pomoć - vi nama samo recite!
Članica komisije mucajući: Da..da..da, sa..sa..samo recite!
Dida razdragan: Ma ča ste jubesni dico moja, staron barbi tili bi pomoć! Ma Luce, Luce jes vid´la ovega slućaja! Jes vid´la!?!
Baba opet koluta: A je, vidin. Kako neb vid´la! Ajme menin bidnoj!
Dida: Ja van dico slabo vidin ovega proćitat! Menin bi niko triba ćitat da ja meren saokrušit onega pravega! A? Oće´l ko?!
Član komisije mucajući: Od..od..odmah! Odmah će kolegica! Ka..ka..kako ne bi htjela!
Članica komisije mucajući: Hi-hi, e..e..evo barba, evo…o..o..odmah!
Dida oduševljen: A dico, a da ja ne bi saokrušija nevajalega?! A!?! Hi-hi, a ča tu nima saokrušit našenga Maršala?? Eeee, da jema Maršala neb´se ja sa´mislija!!!
Baba: I jopet un, i jopet un!
Član komisije mucajući: Ma..ma..maršala?!? A ba..ba..barba, ne..ne..nema pro..problema! Nema problema! Do..do..dodaćemo mi i ma..ma..maršala ako treba, evo ko..ko..kolegica će nadopisati - samo vi glasujte! Slo..slo..slobodno!
Članica komisije mucajući: Hi-hi, e..e..evo barba, evo…o..o..odmah!
Dida sada već totalno oduševljen: A ča se i to mere!?! Ma Luce jel viš´ti ovega!?! Jel viš´ti koja je to jubesnost… a dico moja, ma ča se i to mere!?!
Promatrač GONGA mucajući: Ka..ka..kako ne bi moglo barba, ka..kako ne bi moglo! Sa..sa..samo vi gla..gla..glasujte! Ne..ne..nema nepravilnosti! E..e..evo ja ću vam i u..u..ubacit, da vi ne morate do kutije hodat! E..e..evo! evo ga!
Dida u ekstazi: A dico moja, a budućnosti rvacka! A fala van, puno van fala! Jel´da Luce da in fala!?! E lipote moje, e dico moja!!! Adio van…adio van dico moja, mljadosti moja!!! Adio van!!!
Baba: A svetiAntemoj!
Dida mašući maramicom izlazi sa birališta, sve mu suze od dragosti na oći vrcaju…u stopu ga prati baba…
Dida: Ma jes vid´la ča je to! Ma jes vid´la kojazin jubesnost,
kojazin uslušnost, kojazin mljadost! Ma jes vid´la ča je kuljtura, ča smon mi Rvati! Ma di toga ima! Nidi! Nidi, upanti ča ti velin – nidi negli odi! Jes vid´la kako smon mi Rvati veća Vropa od Vrope! Ma ča Vropa – neg´svit! Njanci nan Vropa ni ne triba! Jes vid´la ča su rvacki kuljturni temelji! Jes vid´la!?! Rad, red i mir! Eto tin rvacke jubesnosti i rvacke uslušnosti!

Baba: A znaš ča!? ZNAŠ ČA!?! Saćun ti ja reć - ča! SAŠ MEN ĆUT!!
PRID OTIN TVOJIN MITRALJIZON I MANDRILO BI BIJA JUBESAN! Eto´t na! I mandrilo! Ma ča sen ja bidna kome skrivila da me vaik prid judiman sramotiš!! Vaik ti menezin prid judiman sramotiš da nemeren´iše ni na jizbore vazić!!! Auuuu…. A ča ti je sa došlo mitraljiza sa sebon nosit! Aj sa ti men rec´ča ti je oto došlo jaden nebija, ča ti je došlo ki uni gljumac škandala pravit!?! Ajujujuuu…
Dida: Ma kojega škandala? Luce upanti – vašista je diga glavu! I ja se o´svojega Šarca´iše ne rastajen, jes ćula!?!
Baba: Ma ča?! Pa ča triba sa mitraljizon i na jizbore!?!
Dida: I na jizbore, dašta neg i na jizbore!
Nije ni Tito sa kolaćiman u rukaman na Itlera iša! Pa neću ni ja!
A ti sa´lipo malo predisborno muči, pušć men da otaren
suza radojsnica - glasaja san za Maršala!
Baba: A jadnatisan!

- 19:36 - Reci da se čuje (5) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>