Pregled posta

A u Iraku, nedaleko od Mosula, američka vojska pogreškom bombardirala kuću – pobila 14oro ljudi. Avion fino naletio, bacio bombu od 250kg i odletio. I što kažu na to? Izdali su oni i priopćenje, znate?! Pa u njemu ovako vele: "Ta kuća nije bila meta zračnog udara. Cilj je bila jedna druga obližnja lokacija", i još dodaju: "vojska duboko žali zbog mogućih nevinih žrtava", (obratite pozornost na ono ˝mogućih˝). Pitam se koliko je kuća za koje se i ne zna? A tek ljudi? Ali bitno je da nas Ameri uvjeravaju kako je o tom incidentu pokrenuta istraga! Čim je pokrenuta istraga, onda je sve u redu. Već vidim Busha, kako u pratnji svoje Condolezee, sa povećalom u rukama i ogrnut pelerinom prpa po zgarištu tog iračkog doma i veli: It was tsunami, Watson!
Condoleeza: Tsunami Holmes? In the desert?
Bush: Well – yeah!! It´s elementary, my dear Watson! Elementary!
Isto kao što je elementarno, da američka vojska ne voli vidjeti svoje pripadnike u zatvoru. Ne voli, i gotovo! Pa što oni imaju raditi po tim zatvorima, gdje je tako neudobno – misle si oni. Na kraju krajeva, oni i jesu ti koji najbolje znaju kolika je razina udobnosti u Guantanamu ili Abu Ghraibu. I tako, budući da sve to znaju, osudiše oni svoga narednika na samo 6 mjeseci zatvora zbog utapanja Iračanina. Eto, ako ste se ikad zapitali koliko ljudski život vrijedi – 6 mjeseci. Naime, narednik Tracy Perkins zapovjedio je svojim vojnicima da prisile Iračanina-civila skočiti u rijeku Tigris (u prijevodu – bacilo ga u rijeku), kako bi ga kaznili što je u siječnju 2004. prekršio redarstveni sat u Samarri. Ne treba ni reći da se čovjek utopio, jadnik nije znao plivati – nije računao na američki tsunami.
Razmišljam o izjavi onog već ofucanog LiveAid - Boba Geldofa, koji ne ispeče al´reče: ˝Svijet treba pomoći žrtvama tsunamija, ali ne smije zaboraviti Afriku! Jer tsunami je bio elementarna, prirodna nepogoda, a Afrika je djelo čovjeka!˝
Bob je to pomalo nespretno izjavio, jer bila nepogoda elementarna ili ne, činjenica je da ljudima koji bilo-kako umiru treba pomoći. Ali bit onoga što je htio reći – stoji. Tsunamiji napravljeni ljudskom rukom događaju se svakodnevno, događaju se globalno, a da se na njih nitko ne osvrće. Najveći užas koji se žrtvama tih ljudskih tsunamija može desiti - jest opći zaborav.