< | prosinac, 2004 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
I još jedno vedro rvacko jutro donosi staru spoznaju da odavde do Tadžikistana nema zemlje od veličnijeh – sranja. Štono bi Pomet slikovito rekao. Ljudi naozbilj se stvarno trude, to se poreći ne može, ali džaba im trudi kad ovi nahvao uvijek prese.. ovaj… pretegnu. Evo taman kad je otišao jedan Ante, eto nama drugoga. Uskrsnuo čovjek na misi zadušnici, ono kao slučajno. Išao fra Lasić održati misu, pa se spotaknuo i održao misu za ratnog zločinca nacističkog kvislinga. A nije se spotaknuo održati misu za recimo, onu u tsunamiju poginulu curicu. Nije se spotaknuo za njih još 130ak tisuća nedužnih žrtava. Ma jok! A triba se znat i spotaknut, jel tako fra Vjeko?! To vam je tako kad misa i nije rad´mise, nit´spasenja duše – već rad´ideologije. Seren se na nju! Kad bolje promislim možda je bolje ne uvlačiti djecu u to, čak ni asocijativno. Jer ima njih dovoljno koji su već uvlačili svoje ruke u dječje gaćice. I oni su se spotakli pa im ruke tamo slučajno završile. A za njima se spotaklo i sudstvo pa ih uvjetno pustilo, jer kakvu opasnost stari narajcani svećenik pedofil Čuček predstavlja? Po suca nikakvu. Ma dođe mi se pobljuvat! I izvadit sataru. I onda isti oni koji su 90ih u zrak dizali srpske kuće, aute i kod nas u Dalmaciji brodice – danas miniraju Titov spomenik. Sve imenom i prezimenom. A naši momci u plavom traže nepoznatog počinitelja. Ovi noću potajice dizali i dižu. A ovi ih traže… I traže... I još uvijek traže. A teško li ih je naći, muko moja! A da pitamo fra Lasića ko mu je na misu bija? I onda se još čude, da šta im je sada došlo Titu skratit glavu? A Pomet moj, oš da ti ja kažem zašto su ga digli? Digli ga eksplozivom jer im se u stvarnom životu tintilinić ne diže, pa nadomjestak traže u TNT spravicama! Nemaju šta noću radit, pa se igraju dinamitom. Ej vi rvacki K.K.K, vi noćne kukavice, vi jadnici jadni – pa kupite Viagru! Poštedite narod svojih seksualnih nemoći. I poštedite nas fraze: izlijevanje nafte bez zagađenja voda. Kako nazvati - izlijevanje JANAFove nafte u rijeku Pakru i Park prirode Lonjsko polje? Puknuće naftovoda bez zagađenja? Pa oksimoron. A može i bez onog oksi. Mali dodatak - jutros prilikom blagoslova kuće, lokalni don okom sokolovim spazi na prozoru malu, 15cm visoku svijeću u obliku Djeda Mraza i reče, pazi sad: Ovo ne spada u kršćanski dom! Ja: ha-ha-ha!!! ;) |
LJUDI i OSTALI! ČUJTE i POČUJTE! OTVORENA JE SEZONA LOVA! -Opet. …Khm, khm, dakle kao što rekoh: LJUDI i OSTALI, ČUJTE i POČUJTE, OTVORENA JE SEZONA LOVAAAA! Majke i brižne žene sakrijte svoju nejačad, zavežite svoje kućne ljubimce, ne otvarajte bespotrebno vrata, prozore, dokućnice, okućnice i ostale otvore – počela je sezona lovaaa!!! -Opet. MA SLUŠAJ TI! Oš ti mene pustit da ja ljudima rečen šta triba?! Muči dok ne završim, ma vidi ti njega… khm, dakle: MAJKE, ŽENE, BABE i OSTALEEE! Očistite svoje šupe, smočnice, ostave i rupe, provjetrite ormare, podrume i potkrovlja, lokotom zakračunajte podkrevetne noćne posude jer otvorena je sezona lovaaaa!!! -A je, sve će ga ulovit. …ovaj, LJUDI i OSTALI! ČUJTE i POČUJTE! POČELA JE! POČELA JE – POTRAGA!!! POTRAGA TOLIKO TOLIKA, POTRAGA TOLIKO TAKA DA NIKO NIJE SIGURAN! To naime nije obična potraga! Ova potraga je, ni više ni manje nego - INTENZIVNA! Drugim riječima ljudi i ostali – spašavaj se ko može!! -Hi-hi, evo me sve trčim. OPET ON! Ma jel´ti mene zajebaješ il´šta!? Nije ti ovo mudo od komarca pa da se s tin sprdaš! Ovo je ozbiljno, ozbiljno jes´čuja!? Ovo je POTRAGA! I to – INTENZIVNA POTRAGA! -A virujen, virujen ja da je ona intenzivna – čim je u nju krenulo i Sveto Trojstvo. Ma koje Sveto Trojstvo?!? -Pa i Vesna, i Škare, i Ožbolt. Ha-ha-ha! Znaš šta – aj ti lipo svirat ku… a mene pusti ljudima reć, khm, ovaj di san ono stao… LJUDI i OSTALI! ČUJTE i POČUJTE! Intenzivna potraga je u tijekuuuu!!! Lovni subjekt iliti lovina dotične ne-obične-već-intenzivne potrage, prezimenom Gotovina imenom Ante, možda je i među vamaaaa! Al´neće još dugo jer intenzivna potraga je u intenzivnom tijeku! Drugim riječima, po nalogu ministrice… -A i Haaga. … Ante se traži intenzivno!!! -Dobro je sve dok nije analno-ofenzivno! Ha-ha-ha! Opet ti! Ma muči jel´ti velim da mučiš, ma kako ne možeš mučat pa to je nevjerovno!! Ovaj, a di san ono stao… aha… LJUDI i OSTALI! ČUJTE i POČUJTE! Lovni subjekt prezimenom Gotovina imenom Ante možda se baš privučen blagdanskim ozračjem kramuflirano kreće među vamaaa! Ljudi i ostali, čujte i počujte, ne virujte nepoznatim kramufliranim neznancima! Barem sve dotle dok traje intenzivna potraga! Svaki od njih može biti – Ante! -Pa onda je Carla fakat u pravu! Pa onda Ante jest u Hrvatskoj! Opet ti… ma šta ti znaš di je on!?! Aj ti sad meni reci šta ti znaš di je on, šta ti znaš di se on sakrija, u neku stvar se sakrija eto di se sakrija! Aj ti to meni sad reci, aj, aj kad si faca!!! Aj kad sve znaš!!! -Pa samo je jedan u Hrvatskoj toliko ružan i kamufliran da bi mogao biti Ante, hi-hi… Ma koji!?! Ma koji jedan!?! Koji se to može pred intenzivnom potragom sakrit!?! -Pa Bembo. Ha-ha-ha! Bembo?!? -Bembo iz Dizalice. Ha-ha-ha! Khm, khm… a di san sad stao, dakle LJUDI i NELJUDI! ČUJTE i POČUJTE! SEZONA JE LOVA! Potraga je u tijeku! -Intenzivna! Ne zaboravi to, hi-hi-hi… Intenzivna potraga je u tijeku! Sumnjajte u svakoga!! Ne virujte nikome!! Sumnjajte u starca koji hrani golubove, sumnjajte u babu na placu, sumnjajte u dijete na ljulji! Sumnjajte u sebe! Pustite da ministarstvo i u vašem blagdanskom domu traži – intenzivno! Nek se okrene svaki lonac i poklopac, svaka zahodska daska, svaki bor i kontenjer, svaka tećica i napunjena tukčica – jer Ante može bit svuda, nikad ne znaš di ko vrluda! -A sad kad su se najavili, sad će ga sigurno naći. Intenzivno sigurno. Ha-ha-ha! Ma oš ti mene prestat zajebavat, a!?! A!?! Ti se sa ozbiljnin državnin problemon ode zajebaješ i ne daš mi do riči! I ko si ti uopće?!? Ko si ti!?! -Kako ko sam ja? Ja sam ti. Ti? To te i pitam – ko si ti? -Pa jel´čuješ, ja sam ti, a ti si ja. Ja sam ti? A ti si ja? Ako sam ja ti, a tko je ja, a tko je ti? -Pa ti. Ti? A ako sam ti, a tko je Ja? -Pa ja. Ja? A ja sam ti? A ti si ja? A ti sam ti… a ja… ti… ovaj… ma kako to može bit!?! -Lako. To ti je po onom – jedan Hrvat, dvije stranke. …Jedan Hrvat, dvije… ma čekaj malo, a di je onda tu Ante?!? -E to´š morat pitat onog drugog. SRETAN BOŽIĆ SVIMA! ;)) |
U malon dalmatinskom mistu, baba omotala mokru krpu oko glave, a ispred TVa, dida na tepihu kleči i klanja se… Dida se klanja TVu: Alahu Ekber! Alahu Ekber! Baba: Ajme menin bidnoj! Dida: Alahu Ekber! Alahu Ekber! Baba: A gospemoja! Dida: Ekber Alahu! Ekber Alahu! Baba: A jadnatisan! Dida: Alahu Ekber! Alahu Ekber! Baba: A svetiAntemoj pomagaj! Unuka ulazi: Alo baba, dida! Šta je novo? A di gori? Baba: Ajme ćerce ne pitaj! Ne pitaj ćerce evo ti did jopet totelno opizdije!! Totelno je un oša kragu!! A men´bidnoj mrakuša naoći pala, nemeren o´bola naoći gleat – se rad ovega ludonje ode!! Se rad njegovizin fisknih indeja!! Unuka: A šta je sad? Aaa, dida? Dida se klanja: Alahu Ekber! Unuka: Ala…?? Baba: Jesen ti rekla! Jesen ti rekla!! Totelno je un prošvika!! Un oće o´mene ćirkuša pravit, eto ča un oće – ćirkuša o´mene pravit!! Se sun to onji politićari krivi!! SE!!! Su su uni njemun pamet izili, vrag in sriću odnija i politićariman!!! Dida: Šikter hanuma, šikter!! Udma da s´ovega lancuna nase met´la, jes čula! Udma!! Nemoj da te niki kaur vidi nepakrivenu, paš ti vidit meneka, jes čula! Iš hanuma nesrićo, iš!! Unuka: Hanuma?! Ma koja hanuma dida moj?! Pa di ti je naša baba - hanuma?! Dida: Ti tega plana vunućice moja nemereš razumit, jerbo vi ženskinje vraga crnega merete razumit!! Vi ženskinje niste u tokoviman sa politićkin kretnjaman na rvackoj javnon sceni, ka šta san ja - i zateka sen ja otu da otomen pametnijega prominšljan! I jerbo sen dobro prominslija, uvidnija i odvaga sakejakih politićki općija– udma da ste ovega lancuna nase metile nesriće jene, jes čula Luc…ovaj, hanuma!!! Udma!!! Baba: O svetiAntemoj oćuvaj men o´oti politički općija! Općija ol´ne općija - totelno je on oša!! Aj ća!! Nima iše mojega Tonka tute!!! Auuuu… Unuka: Ali dida, pa di će baba pod stare dane na se mećat – dimije!?! Pa odakle ti sad to?! Dida: Dimije! Dimije, dašta neg dimije!! Udma! Udma jes čula!!! Unuka: Ali baba nije… Baba: Ali Baba! Ali Baba!! ALI BABA!! E un, UN!! BAŠ UN!!! Se je to un kriv!!! Se ja znan!! Se je to oti Ali Baba kriv, i un, i uni Ala´dn, i uni Sinbad, i uni šesdese ajduka ča i´u kroruma jeba mu pas mater nemeru pribrojat!! Se ja znan!! Unuka: Dida, ja ti samo oću reć da ne možeš tako, pa ovo je ipak demokracija… Dida: E bogam…ovaj Alaha mu – nije! Nije ti oto demonkracija! Oto je – šenrijat! Baba sebi u bradu: Vrag odnija i teben i oteg Šekija i njegavoga šenkijata! Unuka: Šerijat!?! Hi-hi, a otkad to!?! Dida: E vunućice moja paz´sa´vamo kakon tin ja agrumentiran – jel ono u minjistarsto onizih šesnes ćilima nabavjeno? Jel´da je?! Jel ono sa Turciman iđemo prigovarat za Vropu? Jel´da je?! Jel ono u Sabora njiko ćudo pa i´malo ima vid´t, pa i´malo nima vid´t – ka njika mag´ja? Jel´da je?! Jel ono onjizi bradati, ki ćetnik božemiprosti, reka da u Sabora nije bija al i jopet ki da je bija i jopet njikon mag´jon? Jel´da je?! Jel ono oni Lonćar reka osić sebi ruke, ako je tako a nije tako pa je nije osika a ma je isto reka da će je sić? Jel´da je?! E pa sad ti men rec, ako oto nije šenrijat a ča je unda!?! A!?! A ča je unda!?! Ja sen otomen dobre prominslija i doše sen do zakjućka da ako ćemon u Vropu triba ćinit žrtvu i molit se Alahu - jerbo i naši politićari ćilime volu i puno u minjistarsto molu!! Ako ćemon u Vropu – odeka je doša šenrijat!! Unuka: A dida moj, ma nisu ti oni uveli šerijat… Dida: Zatoka ja iman i kjućnega dokeza!! Unuka: Kakvog dokaza?! Dida: Kjućnega! KJUĆNEGA!! Dokez da i pricidnićki kadidati i minjistri prilaze na šenrijat!! Eno seje prvi Ćiro pa se eno za njin i Ebrang dajo -obresat! Eto t´ga na!! Se rad Vrope!!! I Ebrang je unu stvar dajo pod nož da u narod vidu ča je to šenrijat, i kako je šenrijat puno dobar za zdravje!! Kako seje i on za Vropu žrtvovaja!! Ebrang je rad vojene nan Rvacke dajo unu stvar okinit!! Baba sebi u bradu: E, pa se iša u Ostriju Vrani Josipu žrtvovajat… a jel okinija ono livo ol´desno?! Dida: Vaik desno! A tute još i lipi moj dotur Ivić-Pašalić propangira - uspravnu Rvacku! Udma sen ja prominslija očemen un to prića! Se sen ja svatija otega politićkega progrema! I un ka i Ebrang o onej stvari lipo uspravno propangira! Usprevno sa onon stvari u Vropu! Usprevno i obresano po šenrijatu! Baba sebi u bradu: A biće damun se obisija isto ka i teb´... Unuka: Hi-hi, a Jadranka zvana Jaca? Dida: Ča ša njon? Unuka: Pa kako ti se ona uklapa u tu teoriju, kad ona nema one stvari… Dida: Satimen je sve rećeno. Unuka: Ali čekaj dida, pa ne bi valjda svi političari, uključujući i Super Jacu koja se suzama u branitelje kune – tako lako prodali hrvatsku tradiciju, zapadno kršćanstvo, temelje ZAVNOHa, II.svjetski, Domovinski rat!?! A di je tvoj antifašizam, AVNOJ, Jajce, smrt fašizmu-sloboda narodu!?! A di je tvoja – naša borba?! Dida: Di je?! A di je!! Sa ću t´reć di je!! Nima više Jajca, nima više borba! Jajca više nima – eno gaje prvi Ebrang okinija! A brez jajca nima Uskrs! A brez Uskrs nima kršćanstvo! I ča će´iše namin naša borba, sa ka iđemo u Vropu?! Eno i primijer lipo veli: koja borba? Pa ka Ivo lipo veli unda sen i ja vako prominslija: ča će namin naša borba?! Jerbo - to je namin naša borba dala, da nemeremo u Vropu brez Ante đenerala!!! |
Jutros oko 9 sati, zvoni telefon… Ja: Molim? (op.a. čuju se mnogi glasovi i elektronika) Ona brzo-rafalno: Mogu li dobiti gospodina TOG i TOG? Ja: Tata trenutno nije kod kuće, mogu li vam ja pomoći, tko ga treba? Ona brzo-rafalno: Zovemo iz tvrtke(op.a. nerazumljivo)BRLJ-MRLJ da vas obavijestimo kako je gospodin TAJ i TAJ u nagradnoj igri koju smo organizirali osvojio put u Budimpeštu za 4 osobe izvlačenje je bilo kompjutorsko i gospodin je osvojio putovanje… Ja zatečena: Ma dajte?! Ona brzo-rafalno: Da, on je osvojio put u Budimpeštu koji će biti na proljeće da li ste zainteresirani i još… Ja zbunjena: Ovaj, pa da! Da, naravno! Ona brzo-rafalno: I gospodin je još osvojio i besplatnu večeru za 6 osoba uz plaćanje pića koju organiziramo 17.12og u 18h u poznatom restoranu TOM i TOM a o čijim detaljima ćemo vas još dodatno obavijestiti u pismu koje će vam doći na kućnu adresu samo bih vas molila da nas po dolasku pisma kontaktirate i potvrdite dolazak na večeru, vaša adresa je TA i TA? Ja sumnjičava: Da… ovaj da. Ona brzo-rafalno: Dakle 17.12 u 18h u restoranu TOM i TOM očekuje vas besplatna večera koju ćete nam potvrditi nakon primitka pisma na telefonski broj koji je u pismu naveden… Ja sumnjičava i zbunjena: Da… ovaj hvala. Ona brzo-rafalno: Hvala vama. KRAJ. Osvojiti putovanje u Budimpeštu za 4 osobe! Osvojiti besplatnu večeru za 6 osoba u prestižnom restoranu! Osvojiti sve to u nagradnoj igri za koju se ni ne sjećate da ste u njoj sudjelovali! Ma tko bi se svega sjećao, kažete sad vi – putovanje u Budimpeštu čovječe, hej! Putovanje i još besplatna večera – pa što bi više htjela, rekli bi neki. Ta što se uopće buniš, što ti sad ne štima?! Drugim riječima – LJUDI BUDITE OPREZNI! Bliže se blagdani koji su savršen period za lešinare sviju vrsta koji vas jedva čekaju opelješiti! A sudeći po ovoj istinitoj priči koju doživih – ekipa je organiziranija i dovitljivija nego ikad! ZATO OPREZNO!Što tu ne štima? Pa ne štima to - što su u kratkom roku susjedi iz obližnje ulice osvojili - put u Prag i večeru za 2 osobe. Što je obitelj iz susjednog sela osvojila put u Varšavu i besplatnu večeru za 4 osobe… Pa ne štima to - što su te obitelji na ´besplatnoj´ večeri doduše jele besplatno, ali hranu jako skromne kvalitete i obujma – uz obavezu da dodatno kupe jedan od bezličnih i SKUPIH proizvoda te iste tvrtke BRLJ-MRLJ… Pa ne štima to – što oni imaju vašu adresu, dok se vi sa cijelom obitelji ´besplatno´ častite u restoranu TOM i TOM, a vaša kuća zjapi prazna… Pa ne štima to – što u nagradnim igrama obično nisu TOLIKO darežljivi (Putovanje za 4 osobe? Zar obično nije za 2? Večera za 6?)… Pa ne štima to – što još nitko nije vidio strane zemlje niti gradove, a od telefonskog obećanja se slabo putuje, te se do proljeća može lako desiti da tvrtka BRLJ-MRLJ - misteriozno nestane. A ako i ne nestane, bilo bi za očekivati da tvrtka BRLJ-MRLJ hitno javi o ´nužnoj preduplati osiguranja puta´ (ili nešto slično) bez koje se isti ne bi mogao organizirati na vrijeme… pa se lova naivno uplati, a onda kud koji mili moji! A sada me škužajte, idem čekati to famozno pismo – taman mi zafalilo komične literature! |
Jadranka Kosor:´Prije nekoliko dana (op.a. prije samoubojstva) primila sam Bujasovo pismo. U tom pismu zahvalio mi je na mom osobnom trudu, kao i mojih suradnika u izradi novog zakona o braniteljima…´ E Jaco, Jaco. Ta što nadodati Jaco. Što reći kada si ti već sve, uz sveprisutnu suzu u oku tvom, i sama blagoglagoljivo rekla. Tako se ponosim tobom Jaco! Ispunjaš mi srce ponosom, a oči suzama. To je to Jaco! Tako se postaje gđa.Predsjednica! Do sada si se kao što vidim, uspješno pridržavala propisanog izbornog plana – to je za pohvalu. Bila si nezamjetna, siva i bezlična. Odlično! Ne naglasiti u javnosti ni jednu karakternu crtu – to je pravi put do Pantovčaka! Srami se Jadranka!Pokazala si snalažljivost – iako strastvena pušačica, javnost te ni u kojem slučaju nije smjela vidjeti sa cigarom u ruci. Pred kamerom pušenja nema – bravurozno Jaco! Ta nisi ti neka Ševe tamo - da pušiš. Kako odlično! Kako dvolično! To je lice kojim se ponosim! To je lice pravog političara! Pokazala si slijepu vjernost – kud tvoj mili Ivo okom, a ti brže bolje skokom. Ma bravo! Bravo! Pokazala si partijsku programiranost – bez dozvole stranke nema osobnog mišljenja o pobačaju i ženskim pitanjima, ma jok! Osobno mišljenje – što je to? To carice! To se traži! I sada, kao šećer za kraj – preko leša do predsjedničkog veša! Samo naprijed Jaco! To je to, to je pobjednička taktika - oko rosno ti ljubim! Tako se dolazi do donjeg rublja predsjedničkih inicijala I.S. ups… ovaj… J.K. Tako se to radi! Pokaži im svima Jaco! Svima im pokaži! Svima naglasi kako je pokojnik prije smrti pisao TEBI, zahvalio se TEBI, rekao TEBI, svima naglasi kako je eto - i to dokaz TVOJE suosjećajnosti i empatije. Skoro kao druga Majka Tereza, sa svima spremna u svako doba dana i noći – plakati. Prije negoli se ubiju. To u narodu pali! I to sve ispred predizbornog plakata, u kaputiću krznom ovjenčanim – ma upravo divno! Upravo licemjerno divno! A ako ne licemjerno, onda upravo - neukusno divno! Neukusno. Jaco - tako se tobom ponosim! Zato svima obavezno naglasi kako si baš ti – pravi predsjednički materijal. Ponosu moj! I za kraj… dopusti mi Jaco da sada i ja (ovako puna ponosa) – evo tebi (punoj nečega drugoga) odblagoglagoljim koju: Sram te može biti Jadranka! Sram te bilo Jadranka! Kako te nije sram Jadranka?! Gdje ti je sram Jadranka?! Sramota na te Jadranka! |
Zovem se Li. Wu Li. Pitate koliko je sati? Nemam pojma. Ne vidim na sat – mrak je, potpuni mrak. I vruće je. Prevruće. Sa svakim trenom temperatura raste sve više, a već je 47°C. Oprostite što neću biti dug, ali nemam vremena… više nemam vremena… uopće. Skoro sam oslijepio, oči mi cure, ali nije bitno – ionako mi u mraku ne trebaju. Sav sam slijepljen u znoju i crnilu, ne razlučujem više što mi je koža a što radno odijelo. Ne osjećam skoro ništa. Koljena su mi pod bradom, obgrlio sam ih rukama, sjedim sklupčan na zemlji – možda ako budem miran zgrabim trenutak više, udah više. Oštro grumenje zabilo mi se u bubrege, ali za micanja mjesta nema, tunel je uzak, a nas je puno. 166. Sa mnom. Barem nisam sam. Skinuo sam kacigu, iako je to protiv propisa, ali jednostavno više ne mogu… pod njom mi se kosa cijedi, a mozak je uskuhao – znam da trebam čuvati glavu, zato se ni ne mičem, ukočen sam, bolno… ali više nije bitno što je strop nizak, prenizak. Kad bih htio mogao bih ga dosegnuti rukom, ali neću jer je užaren, potpuno užaren. Od požara vidite. Sve nam je bliže,ne, ne vidimo ga još – ali čujemo tutnjavu… i osjetimo. Razbuktao se nakon urušavanja, zablokirao nam izlaze. Dim sada toliko kulja da ga osjetim na licu – skoro je kao mlaz vode… spržio mi je trepavice, i obrve… valjda. Zrak? Zraka je sve manje… Da. Oženjen sam. Ali Me Lu sada nije gore, ne čeka me kod okna… Ona ne zna. A i da zna… ne može. Ona radi u tvornici odjeće vidite, 50km odavde. Putuje svaki dan… da. Svaki dan. Dijete čuva baka. Lu radi 14h dnevno, i nedjeljom naravno. To je zapadnjačka tvornica, ta odjeća ide na zapad, znate?! Da, jako smo ponosni… Zarada? A… dolar-dva tjedno… ali raditi se mora, mora. Pogotovo zbog male Pei. Što? Da, Pei – curica. A što se može. Pokušali smo… ali nije išlo, znate… doktor je rekao da bi novi zahvat ugrozio Me Lu… pa je eto… došla Pei. Dopušteno je samo jedno dijete. Gori mi ždrijelo. Spava mi se. Croatia? Ne, nisam čuo, što je to? Zagreb? Zagreb… grad… da - grad na zapadu! Sestra od tete Me Lu živi tamo, da – ona je uspjela prebjeći… ima trgovinu… jako uspješna, živi… pošalje nam pismo svakih par mjeseci, ako ga ne cenzuriraju… zadnji put je pisala da su je pretukli… tko? Zapadnjaci. Zašto? …jer nije njihova, valjda. Ali isto bih se mijenjao sa njom. No šverceri za prelazak granice traže 2000 dolara. Po osobi. A toliko nemamo... Nemam zraka… požar… čekamo eksploziju… plin znate… ugljični monoksid… ubija za 5min… ljude… P.S. Sve mi se češće dešava kad na nekom jeftinom proizvodu vidim oznaku MADE IN CHINA– da me prođu srsi... I sve mi je gadljivije gledati neku super jeftinu jaknu za 260kn, koja je proizvedena za 20ak kuna, a ovdje joj nabiju 100X višu cijenu… i neku plastiku… i neku igračku… i neku cipelu… i sve nešto ništa… A zašto? Zato jer je sve to natopljeno robovskom krvlju. Pa ti kupuj sretna Hrvatsko, kupuj MADE IN CHINA! Kupuj rajo Sve po 12! |