Evo, ja na zahtjev svojih posjetitelja pišem novi post. Zašto ovakav naslov? Kao prvo, zato što me inspirirala tema, a i htio sam malo obratit pozornost na neke stvari koje se događaju oko nas, a da toga nismo ni svjesni. U koliko želite znati o čemu govorim, morat će te pročitati post. Diljem cijelog svijeta ljudi rade svakakve pizdarije samo da bi se domogli nekakve ljepote, novca, ugleda i ne znam ni ja još čega. Evo vam jednog podatka: U ovom trenutku, stanovništvo Zemlje se povećava za 90 milijuna godišnje (10.000 svakoga sata, skoro 3 osobe svake sekunde). Iako izgleda da se rast usporava, čak i prema optimističnim predviđanjima očekuje se između 9,4 i 10,8 milijardi ljudi 2049. godine (Al' će nas bit!). Zašto je to toliko bitno? Da se ljudi danas ne bave industrijom, da općenito paze i da toliko ne zagađuju okoliš, nego da samo love i sakupljaju iz prirode kao naši preci lovci – sakupljači, cijeli planet bi jedva izdržavao nekoliko desetaka miliona ljudi bez ikakvih posljedica po okoliš. Jeb' ga, to danas nije tako! Danas svakoga boli, svi dobro znamo što, što će biti s nama ljudima negdje za kojih 49 godina (Tad će vjerojatno počet izumirat ljudska vrsta). Da se svaki građan svijeta bar osvrne oko sebe i vidi u kakvim je (govnima) ekološkim neprilikama i da nešto napravi u vezi s tim vjerojatno bi i doživili 2056.-u, ali ako ovako nastavimo, ne vjerujem... Možda izgleda da su neki problemi nerješivi, ali sigurno se neće riješiti sami od sebe, zato bi se svatko od nas trebao pobrinuti za ekološku katastrofu, mislim za njezino spriječavanje...

Slika 13802364.

Kao prvo da vam kažem da nisam prije mogao napisat novi post jer sam bio kod bake kojoj stvarno nije potreban internet, točnije, nema ga, pa stoga, je li, nisam napisao ni novi post. Tema današnje rasprave je kako sam došao na ovaj svijet. Svi smo se mi barem jednom u životu zapitali: Pa, dobro otkalen sam se ja stvorio ili stvorila? Moja verzija priče ide ovako: Vjerojatno su se moji mama i tata kao mladi dobro po_____li, zatim su se upoznali (pardon, na praznu crtu ide pogledali, to mi je promaklo)… Nakon toga su se vjenčali, oženili, udali, kako god… Onda im se u život uplelo nekakvo derle. Da, da to je bio moj superkul pametni brat. Pri njegovoj valjda petoj godini mene je na svijet donesla roda, kao što to možete vidjeti iz priloženog (Slika 13802364: To sam ja u mladim danima!). E, tu počinju problemi, ustvari, tad su završili, ma ne znam ni ja… Uglavnom svi kažu da su bili jako sretni zato što sam se ja stvorio:mali slatki dječačić, a i zato što pri slijetanju nisam pao u dimnjak. Ja naravno ne vjerujem u ovo prvo jer u obiteljskom albumu ima fotografija iz svih vremena, osim iz tog vremena, što potvrđuje da sam bio tako gadan da me nisu htjeli slikat. Ali, meni to ne smeta… Također mi govore da sam kao malen bio nadaren. Da, nadaren za pizdarije. Kad se malo bolje prisjetim, shvatim da su sve strgane stvari u starom stanu strgane zahvaljujući meni… Sprženi tepih je spržen jer sam, također opet ja (tko bi drugi) išao peći hrenovke, pa mi je tava skliznula s onog gore kola ili kako ga već tko zove na tepih. Znao sam ja biti i jako dobar, npr. oprao bih mami suđe (s tim da bi malo okrhnuo koju čašu) ili da obrišem prašinu (pri čem bi morao nešto srušiti ili polomit)… Ali, sve u svemu, doro je prošlo, kako je moglo biti…