Mladen Jose Barbina ( Šepić)
26.12.2009., subota
Hvaljen Bog .
|
Gotovo svi moji poznanici suglasni su oko tog da fali snijeg jer da to daje “ugođaj” Božiću . Isto tako ,mišljenja su , kako i “hrpe kolesterola” daju taj ugođaj , pa onda one žaruljice koje bljeskaju u raznim ritmovima i kičastim bojama . Pa onda darovi u šarenim omotima . Pa onda “svečano raspoloženje” . Pa onda ateisti koji si ozarenih lica čestitaju Božić ????? Sve me to zbunjuje i čini nesretnim . Evo citata iz libra koji me čini sretnim ; Nedaleko,ispod nasipa,tekla je rijeka sporo i mirno.I to je bila poezija ——poezija koja je nastala kaka je nastao svijet i koja je još živjela.A nebi li se zaoblio i izgladio najsitniji od milijarde kamenčića na dnu vode,moralo je proteći tisuću godina.I tek za dvadeset generacija voda će izgladiti nov kamenčić. I za tisuću godina ljudi će juriti brzinom od šest tisuća kilometara na sat u raketnim strojevima na superatomski pogon.A ČEMU ?????????? Da bi dočekali kraj godine i otvorenih usta stali pred ružičasto Dijete od sadre,ono isto koje je,jedne većeri,drug Peppone premazao kistom. (ružičasto Dijete je kipić malog Isusa u Božičnom uprizorenju Isusova rođenja) Giovannino Guareschi,Don Camillo str.283 Barba . |
- 23:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
21.12.2009., ponedjeljak
kvestioni di tuti kvestioni , ili tako nekako
|
P.P.S . pitaju li se ponekad ostali “multi-kulti-ljubci” kako to da ova civilizacija inzistira i po svaku cijenu nastoji održati biološku raznolikost glede flore i faune i tumaći to ljubavlju za bogatstvo raznolikosti dok , naprotiv , ljudsku vrstu svim silama upravo preko multi-kulti rasizma nastoji svesti na zajednički nazivnik ???? Pitam se , pitam se ??????? Barba . |
- 23:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Hadronski ubrzivač
|
Kad promišljamo suvremenost , ako uspijemo postići potreban odmak nuždan objektivnom motritelju , svakako će nam pažnju privući fenomen općeg , sveprisutnog , svekolikog ubrzanja . Unatoć tome što se suvremena fizika još poprilično oslanja na dobrog , starog Einstain-a , vrijeme više nije relativno . Vrijeme je postalo – kratko . Oni početni bajti gotovo neopazice i preko noći narasli su do gigabajta . Koliko sutra to će biti ili možda već jesu kvadribajti ili kako se već zovu . I dok je ne tako davno pismo(vijest) putovalo mjesec pa i više sada svi živimo u tzv. realnom vremenu . Sputava nas jedino brzina širenja elektromagnetskih valova . Ta se brzina prenjela i u sferu kulture i dok smo nekad imali „mamute“ poput Sinatre , Robića ,Jusića i inih koji su trajali i trajali .... sada „zvijezdice“ frcaju na sve strane , zapravo to su asteroidi jer ni ne bljesnu a već ih nema . Pomama za novim licima . Svakodnevno knjižare pune izloge novim piscima i svi su , barem sudeći po reklamama , novi stupovi kulture . Imam dojam kako se svijet poput razigranog psa vrti u krug i pokušava dostići svoj rep . Znamo iz iskustva fizike kako ta bjesomučna vrtnja povečava centrifugalnu silu i jednog će dana ne usporimo li sve svršiti u dar-maru . Ipak , u svom tom obilju svega i svačega provlaći se jedna crvena nit . Ljudi hlepe za NADOM . Čini mi se , nedefiniranom nadom . Traži se nada ali ne pojašnjava se o čemu je zapravo riječ . Nada u što ? Što bi zapravo htjeli ? Nedavno je jedan čovjek probudio nadu svijeta . Tako se barem činilo . Tako su o tome pisali . Slogan kojim je dobio izbore glasio je „ da , MI možemo“ čak je i objavio knjigu imenom NADA .Činilo se kako je cijeli svijet na nogama . Ozarena lica u transu su ponavljala „ da ,Mi možemo“ . Ali što ??? Nisam uspio shvatiti . Među prvim mu je potezima bilo oduzeti nadu nesretnim žrtvama neželjenih trudnoća , nakon toga poslao je u rat novih trideset tisuća vojnika a svijet mu je dao Nobelovu nagradu za mir . I histerija je zamrla . Ne pobuđuje više nadu . Nada se tad nakratko preselila u za tu prigodu zgodno preimenovan „HOPEnhagen“ i opet „čorak“ . Brod tone a oni se i dalje penju jedan drugom na leđa sveudilj u NADI kako će onaj drugi prvi potonuti a onda će tek vidjeti može li se što poduzeti . Giovannino Guareschi u „don Camilo-u“ napisao je kako je čovjek „prokleto biće osuđeno na – napredak“ .Aldous Huxley napisao je „vrijeme jednom mora stati“ . Pa stanimo već jedanput ! Okanimo se zvjezdica , instant –nade ,zaustavimo tu suludu vrtnju ! Vratimo se korak nazad . Povratimo strpljenje i trpljenje . Vrijeme je da prepoznamo jedinu NADU . Dolazi Božić . |
- 23:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #
14.12.2009., ponedjeljak
sloboda,sloboda ...nikad dosta slobode
|
Eto moj prilog širenju granica slobode ; Ako naprimjer neki gospodin Lućin “nateže” konja na Jelačić-placu omotan u plašt duginih boja u svoje slobodno vrijeme i pritom ne ometa promet - je li to njegovo prirodno pravo ? stvar njegove osobne slobode ? Jer , analiziramo li tu hipotetsku situaciju sa strogo znanstvenog motrišta - u čemu je problem ? Konj ( nije drug Bandić op.a. ) ima na glavi zobnicu i sve to mirno podnosi - dakle predminjeva se njegova privola . S druge ( stražnje) strane je čovjek koji ga voli i ne nanosi mu ni duhovnu ni materijalnu (tjelesnu ) štetu . Eto primjera esencijalne slobode a koja nije u koliziji ni sa naputcima ( direktivama ) europske komisije a niti je u ne skladu s poveljom UeNa o ljudskim pravima . Čak ni veterinarski fakultet ne bi imao uporišta za prigovor . Viva la liberte !!! Gledano strogo znanstveno ( a kako drugčije ? ) to je manifestacija ostvarene ljubavi . Gledano emotivno ; koje li sreće za gospodina Lućina !!! Koliki od nas uspiju u realizaciji svojih ljubavi ??? i naravno ; opet se tu miješa Katolička Crkva i nešto zanovijeta . Ta anakrona institucija puna rigidnih , zaostalih spodoba koje uvijek podmeću noge nezaustavljivom kotaču povijesti i napretka . Ali ….. vidim rješenje na obzoru !!!! Crkvu treba demokratizirati i omogučiti slobodne izbore za kardinala . Naravno ,zbog okoštalosti struktura u prvom je mandatu nuždno direktivom eurobske komisije na to mjesto jednoglasno izabrati gospođu Pušič a poslje čemo već vidjeti …. Barba |
- 10:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #
11.12.2009., petak
Ludilo demo(n)kracije
|
Ludilo demo(n)kracije Kako vrijeme odmiće s obeščaščene odaliske nazvane „demokracija“ nema više što spadati . Velovi su već odavno zgužvani pod nogama . A opet ; ...- pobornicima nikad dosta .Bolešču zvanom ; „hrvatska šutljiva većina „ inficirala se cijela Europa . Kad su onomad Francuzi i Niskozemci pravili probleme Veliki Brat ( udaljnjem tekstu – Europska Komisija ; EK ) dosjetio se jadu i supstituirajući referendum parlamentarnim odlukama provukao Lisabonski sporazum do kraja . Mali kamenčići u cipelama ( Irska i Češka ) uspješno su izbačeni . Upravo je nevjerojatno s kolikom se lakoćom u ime demokracije demokracija davi . Pitam se kako zadržati zdrav razum slušajući domaće apologete europskih ujedinjenja kako lupetaju o civilizacijskim stećevinama a koje nam je nuždno steći ulaskom pod čizmu EK . Pa koje su to stečevine ? Nitko ne raščlanuje tu zbirnu imenicu . Kakav je to prinos EU fatamorgani zvanoj „demokracija“ ? Europska suvremena politička doktrina ne podnosi volju bilo koje zajednice ukoliko se i imalo očeše o „sveti“ cilj dokidanja nacija , kultura , vjera i jezika a u svrhu stvaranja Orwelovske – Euroazije . Kad su nedavno Austrijanci na trenutak pokazali ostatke nekadašnjeg austrougarskog ponosa i samosvjesti ponizili su ih poništivši rezultate izbora a Haidera koji nije htio prignuti glavu – ubili su . Sada se iz svih topova puca po Švicarcima tobože pod egidom skrbi za vjerske slobode a zapravo zbog panike ne će li švicarski referendum osokoliti Nijemce i Francuze . Potonji su u anketama pokazali naznake buđenja svijesti o identitetu . Masonskoj EU trebaju stanovnici bez porijekla ,sjećanja i korjena . Trebaju im pijuni kakve god boje bili a koje će se bez traumi moći seliti od mila do nedraga a za potrebe ekonomije . U toj bolesnoj projekciji budučnosti nije daleko dan kad će obitelj doživjeti sudbinu nacije . Divide et impera je načelo koje će biti dovedeno do savršenstva jer jedino atomizirano društvo omogućava neupitnu diktaturu oligarhije . Budučnost koju opisahu distopisti Huxley i Zamjatin već lupa na vrata ( nadati se je jedino kako će u Huxley-evskom rezervatu Hrvati pronaći mjesto eda bi služili kao primjer anakronog ) . Upravo je fascinantno kako je Huxley prije osamdeset godina u Fordovoj pokretnoj traci prepoznao stremljenje ove civilizacije ka svom humanističkom kolapsu . I ovaj se put pokazalo kako je „put u pakao popločan dobrim nakanama“ . Za nadati se je kako će muslimani prepoznati hipokriziju svojih trenutnih „branitelja“ i kako neće „nasjesti“ Danajcima . Paradoks je što na podizanju minareta inzistiraju isti oni koji djevojkama – muslimankama brane nošenje burke , feređe . Oni bi minarete gradili upravo stoga ne bi li ih relativizirali , i njih i krščansku baštinu Europe . Multi-konfesionalno , multi-kulturalno društvo s vremenom gubi bilo kakav identitet odnosno poprima novi a kojeg je zbog , najčešće , nikakve ukorjenjenosti lako ignorirati . Identitet će biti sveden na privatnost doma a dom će poput onih u Zamjatinovoj distopiji „Mi“ imati staklene zidove . I to neće biti dom naturalne obitelji već prostor za boravak osamljenog pojedinca . Eto , to je „europska budućnost „ Hrvatske . Sudbonosno je pitanje ( a moje htijenje ) hoće li Hrvati imati dovoljno pameti i dostojanstva ostati „otok s blagom“ ? Hoćemo li prezreno „ognjištarstvo“ vratiti na pripadajući mu pijedestal ? Izolacija ili kako to prodane duše vole reći ; autizam , je nešto najljepše što se Hrvatima može dogoditi . Hoćemo li kao nacija napokon osjetiti da je prostor na kome obitavamo NAŠ prostor ? Neotuđiv u svakom kvadratnom milimetru . Hoćemo li dopustiti da nas sluge Sotone uvjere kako biti Hrvatom ne znaći – ništa i kako je relacija Hrvat – Hrvatu zločin sam po sebi ? Hoćemo li dopustiti uvjeriti nas kako ljubiti svoje znaći mrziti tuđe ? Barba |
