[28.04.2006., petak 10:09]

Devet minutni snooze i Marvin na Monitoru

Pita se Linus jučer:
budilice imaju jednu tipku koja se zove snooze iliti dremuckanje. sad, nejasno mi je tko je odredio da dremuckanje traje bas 9 minuta? zasto nije recimo 7, 10, 11, 15 minuta? zasto ja to ne mogu promijeniti vec sam uvijek osudjen na 9 minuta dodatnog drijemanja? i onda kad odlucim odrijemat' jos pola sata, dva puta moram lupati po snooze tipki (tipci?).

Da zaista, zašto devet minuta?! Prvo što mi je palo na um je da su stavili 9 minuta jer su pretpostavili da bi većina ljudi htjela 10 minuta, a minuta im treba da "dođu k sebi". :-))) No satove rade inženjeri, a ne filozofi. :-))

Na to je došao Crolga i ponudio uvjerljiv odgovor:
Da pojasnim zašto opcija snooze traje 9 minuta (pitao sam se i sam to)... U vrijeme analognih satova, interval je trebao biti 10 minuta, međutim, tih deset minuta je bilo u satu zapisano kao deset "klikova"... Naravno, nije bilo preciznosti, ključni klik je mogao biti bilo kada između devete i desete minute... Stoga su tehničari satove namještali na 9 minuta + klik, s time da je klik označavao paljenje alarma... Kad je industrija prešla na digitalno, jednostavno je ostavila 9-tku, a izbacila klik, jer digitalni sat u snooze slučaju se pali na posljednju brojku umanjenu za jedan od originalnog vremena (ako sat zvoni u 8.45, sistem pamti 5, i ponovno ga pali kad dođe na 4, odnosno na 8.54).


Totalno zakon objašnjenje!

Nego, bacite oko na sličicu. :-))


Update

Povlačim se s neta na par dana zbog prvomajskih happeninga. Sretan i neradan vam Prvi maj.

Komentari (12) - Isprintaj - #

[27.04.2006., četvrtak 08:59]

Samo vic. Ali dobar. I pitanje je li baš vic. Nema veze.

Treći svjetski rat dolazi!

Predsjednik Bush i ministar obrane Rumsfeld sjede u baru. Ulazi čovjek i pita barmena, "Zar nisu to tamo Bush i Rumsfeld?"

Barmen odgovori, "Da, to su oni."

Čovjek im priđe i reče: "E, zaista mi je drago upoznati vas. Što vas dvojica radite ovdje?"

Bush reče, "Planiramo Treći svjetski rat."

Čovjek reče: "Zaista? Što će se dogoditi?"

Bush reče: "Dakle, planiramo pobiti 140 milijuna muslimana i jednu plavušu s velikim cicama."

Čovjek se iznenadi, "Plavušu s velikim cicama? Zašto ubiti plavušu s velikim cicama?"

Bush trkne Rumsfelda i reče: "Eto, jesam ti rekao da nikoga nije briga za 140 milijuna muslimana."

Komentari (22) - Isprintaj - #

[25.04.2006., utorak 10:35]

Prvoaprilska šala (zakašnjela zbog sporosti birokracije)

Sprdnja hrvatskog tipa: kad je Premijer govorio o zadržavanju cijene najpopularnijeg goriva ispod 8 kn/l na uštrb drugih cijena, zapravo je mislio na Super95, a ne Eurosuper95. Cijena Eurosupera95 je od danas na 8,49 kn/l.

Ha, ha, ha, kako nas je lijepo zeznuo. Smiješim se cijelo jutro od ove dobre prvoaprilske šale (naravno da je prvoaprilska, malo kasni zbog inertnog vladinog mehanizma). Odavno nisam čuo boljeg vica. Jedino bolje čega su se mogli dosjetiti je ostavljanje niskima cijena ugljena za sve one vozače koji ugljen koriste kao pogonsko gorivo u svojim parnim automobilima. To nisu učinili samo zato što INA ne prodaje ugljen na svojim pumpama, pa bi šala bila preteško izvodiva.

Koji su dosezi šale lako možemo primijetiti kad saznamo kakva je unutarnja struktura cijene goriva. Naime, lavovski dio otpada na posebni porez (trošarinu). Zapravo, što osnovna cijena INA-e više raste, država više zarađuje jer se dio poreza u cijeni goriva računa na veću osnovicu (dio je fiksan). Realno se ne može očekivati od INA-e da o svom trošku drži cijene niskima. Vrlo brzo bi propala. No država je imala prostora za smanjivanje svog udjela. Štoviše, ove godine je do sada prihod u državnu blagajnu bio izdašniji nego što je procijenjeno proračunom. Zašto je onda dozvoljeno divljanje cijena kad se znaju posljedice po građanstvo i privredu? Zato jer bi bila propuštena izvrsna prilika za zakašnjelu prvoaprilsku šalu: zadržavanje cijene najpopularnijeg goriva ispod 8 kn.

Za kraj, to gorivo mogu bez opasnosti koristiti vozila starije dobi, bez katalizatora. Svi vi koji imate bilo koji auto proizveden nakon 1998. (od kad su katalizatori postali obavezni i u RH) dvaput razmislite, a i većina vas koji imate nešto starije kante. Nemojte da vas Sanader preko tv-a uvjeri u suprotno da ne bi nasjeli na zakašnjelu drugoaprilsku šalu (koju biste mogli platiti skupim posjetom mehaničaru).

Ha, ha, ha, doktore Sanader, ha, ha, ha.

Komentari (21) - Isprintaj - #

[23.04.2006., nedjelja 23:29]

Ponovno u stilu Njenogdrugogja pišem dnevnik najvažnijih događanja u nekoliko točaka

1. Neki će sad crknuti od ljubomore! Bio sam u spavaćoj sobi od PEGY! Znam kakve slike ima, kakvu posteljinu voli, je li istina da ima krevet u obliku srca, čija je ruka preko njenog ramena na fotografiji u staklenom ormaru, znam čak i kojom bojom flomastera ispisuje nazive ljubavnih pjesama. Ja znam, a nitko drugi ne zna. Za one koji žele znati, mogu moj broj tekućeg računa dobiti mailom.
2. Neki dan smo Evil Twin i ja bili vidjeti neki motocikl koji se prodaje. Evil je baš takvog želio. Ja sam išao kao iluzija strčnjaka. Motocikl je bio 21500 kn. Isti model ali u nešto boljem stanju (tj. u savršenom jer je i ovaj u odličnom), ali stariji godinu dana prodaje se u Ri za 25 000 kn. Znači, cijena motocikla koji smo bili gledati je izvrsna. Kad me je Evil pitao kako mi se motocikl čini (pred prodavateljem naravno), odgovorio sam mu: “Pa ne znam, tvoj novac, kako želiš. Ja bih radije dao 1500 kn više i uzeo onog kojeg smo prije gledali”. Efekt, motocikl kupljen za 20 000.
3. Moram priznati da me muči ovo novo kulerstvo Marvinovih kronika. Nikada nisam namjeravao ovdje pisati nit išta pametno nit išta zanimljivo. Ovaj blog mi je sredstvo za komunikaciju s prijateljima. Kul lista mi stvara nekakve imperative koje ne želim i ne trebaju mi. Nisam tražio da me na nju stave, pa ne namjeravam tražiti ni da me maknu, ali da znate da me to muči. :-)


Komentari (4) - Isprintaj - #

[18.04.2006., utorak 19:47]

Kle: "Kad narastem bit ću..."

Ja jako volim svoj motorčić. Godinama sam ga želio, a lani konačno i kupio. Naravno, imao sam ograničena sredstva pa nisam baš mogao kupiti što sam htio. A i da jesam, ne znam bi li to bilo pametno. Ne valja se učiti igrati na preskupoj igrački. Uglavnom, kupio sam polovnog kle-a. Motorčić mi je lijep, dovoljno slab i lak za voziti.

No kad novac ne bi bio problem, vjerojatno bih poželio kupiti neku novu zvjerku. Nadam se da kroz koju godinu i hoću. Kriteriji: mora biti siguran (stabilan i s dobrim kočnicama), udoban za putovanja, pouzdane mehanike, masivan ali ne baš pretežak i naravno lijep (nema motociklista koji ne želi da mu je motocikl lijep). Ne želim brzi motocikl (pritom mislim na sportske i supersportske motocikle za asvalt kakve najčešće viđamo na našim cestama). To je za adrenalinske fanove (i šminkere pred kafićima, a oni ne zaslužuju da se na njih osvrćem), a ja takvima ne pripadam.

Dugo sam dvojio između klase custom cruisera i maksi endura. Custom cruiseri su motocikli Harley Davidson izgleda. Većina ljudi se slaže da su upravo oni najljepši. I nisu brzi. No teški su i teški za upravljanje. I suprotno ustaljenom laičkom mišljenju, nisu previše udobni. Kad sam sve zbrojio i oduzeo, ispalo je da bi ta klasa u odnosu na maksi enduro bila bolja samo po stilu. Maksi enduro motocikli svoje korjene vuku iz motocikala za endurance relije (poput Paris-Dakrar). No, s vremenom su sve više gubili svoju terensku upotrebljivost i postajali udobni i sigurni motocikli za putovanja. Nezamjenjivi su u vožnji lošim cestama, a ne ustuknu ni pred malo makadama.

Prvi pripadnik te klase na mojoj listi želja je već neko vrijeme Suzuki V-Strom 650. Postoji i izgledom ista, ali zapreminom i težinom kapacitetnija verzija 1000, ali se još doživljavam početnikom pa ne želim neku preveliku mašinu. Ovo je njegova fotka.

Image Hosted by ImageShack.us

Drugi na listi želja je nešto jeftiniji motocikl Aprilia Pegaso Strada. To zapravo i nije maksi enduro nego suvremeni gradski enduro. Samo kompliciram, zar ne? :-)) Dakle, lakši je i manji, a ima i nešto manje snage. Namjena mu je više svakodnevna, a manje putnička jer je nešto jednostavniji za vožnju i nešto brži na kratkim zavojima (okretniji), ali malo manje udoban. Zapravo je klasom i snagom sličniji mom kle-u, ali puno suvremeniji (jer iako je kle tek 3 godine star, taj se model neizmjenjen proizvodi već godinama). Evo fotke.

Image Hosted by ImageShack.us

Treći model koji mi se sviđa uopće nije enduro, nego naked (evo zbrke). Suzuki Bandit 650. Naked motocikli su zapravo cestovni motocikli kojima motor nije opasan plastičnim spojlerima. Prema namjeni mogu biti sportsko-turističke pa do sportske namjene. Karakterizira ih suvremena tehnologija i stil vožnje pa nisu usporedivi s custom cruiser motociklima koji isto imaju nepokriven agregat i cestovno su orijentirani). Zadnjih godina naked motocikli postaju sve bliži sportskim motociklima i prema zahtjevima tržišta žrtvuju udobnost performansama. Naked koji se meni sviđa se uspješno odupire tom trendu. Ostaje klasični, lijepi, naked motocikl. I njegova fotka je tu.

Image Hosted by ImageShack.us

A kad novac zaista ne bude problem i kad ja budem imao puno kilometara pod kotačima, otvorit će se prostor za kapacitetniju verziju V-stroma (neću stavljat sliku jer je vizualno gotovo identičan manjem modelu čiju sam sliku objavio na vrhu) ili možda BMW R 1200GS, najtraženiji model te prestižne marke i jedan od najboljih motocikala uopće (joj kako bi se na ovo smijali ljubitelji jurilica, ali tko im je kriv da se ne kuže). Fotka.

Image Hosted by ImageShack.us

To je sve što sam htio reći o tome.

Update

Evo i linka na fotku jednog lijepog custom cruisera. Takav ću kupiti dragoj jednom (jesam li papučar ili šta?!).

Komentari (24) - Isprintaj - #

[14.04.2006., petak 00:16]

What's all the fuss about aboogy?

Vatra, kotač, tiskarski stroj, kiseli kupus, konzerva, telegraf, teleskop, telefon, televizor, telepatija, teleteks, računalo, google, kle, kava i aboogy. U jednoj od bezbroj mogućih klasifikacija, ovo bi moglo biti 16 izuma koji su najviše oblježili ljudski rod. Zapravo 15 je velikih izuma, a jedno je spačka (jer čemu zapravo služi tiskarski stroj?), ali nema veze.

Kako je sve počelo? Kao i obično, dvoje nerdova odlučilo je napustiti faks i osnovati privatni IT biznis u garaži. Zvali su se Paul Allen i Bill Gates... Ne, zabunio sam se, to je iz one druge, slične priče. Bili su to Zeko Zna i Kokolo Demjanin. Napravili su nešto što je kao ideja već postojalo, ali su našli načina da sve što je postojalo usavrše i pojednostave do users friendly razine o kojoj su predvarijante te ideje mogle samo sanjati. Proizvod su nazvali aboogy, po afričkoj vjeverici poznatoj po tome da braneći svoje mlade samoubilački juriša na leoparde. Ideja je, sama po sebi, bila toliko jednostavna da je pravo čudo da se nitko drugi nije sjetio nešto slično realizirati. Ali tako je bilo i s čičkom na dnu bodija... Napravili su osobni home page koji je moguće u potpunosti personalizirati i pritom izbjeći spamanje agresivnim oglasima i biranje među sponzoriranim izborima davaoca usluge. Briljantno.

Problem je nastao kad je to trebalo ispromovirati. Željeli su se predstavljati kao obični ljudi pa su odlučili izbjegavati masovne medije i odlučili se na neposredniji pristup koji će opet biti nenametljiv i neprimjetan. Da, dobro pogađate. Blog. Kako su osnivači aboogya iz malene zemlje na zapadnom Balkanu koja ima impresivan relativan udio blogera u populaciji, čini se da je to i bio logičan potez. Jedino pravo pitanje je bilo: gdje promovirati proizvod?

Trebao je to biti kod nekoga s velikom čitanošću, ali istodobno s kvalitetnim tekstovima. Kad zbrojite te dva kriterija, izbor i nije tako širok. Uglavnom, Leb je bio previše šovinista, Eugen previše sanjar, Trill se nije dala kupiti, Mračni se prebacio na novu adresu, Jazzie je zahtijevala da aboogy promijeni ime u jazzboogie, Pegy nije htjela posla s tom asocijacijom... Uglavnom, izbor je sužen na Jesusa Quintanu i Marvinove kronike. Istina, Quintana je donedavno imao nešto veću čitanost, ali od kad se je bacio na reportaže iz Mexica i čitanost mu je pala. Sada je sa prosječnih 1100 unique čitatelja dnevno gotovo identična onoj Marvinovih kronika.

Pristupiše stoga meni i Jesusu prošlog tjedna iz marketinške agencije Reklama i pokušaše ispregovarati uvjete promoviranja aboogya. Za mjesec dana držanja bannera Jesus je tražio 10000 kn i jednomjesečni link na njegov blog na reklamnom prostoru aboogya kad mu broj korisnika prijeđe prag od 7500. Ja sam tražio 14700 kn i mjesto u nadzornom odboru kad se aboogy registrira kao d.d. Na Jesusovu nesreću, marketinška agencija Reklama je svoje usluge naplaćivala provizijom na dogovorenu cijenu reklame. Kako je moja ponuda bila skuplja, više je dobiti bilo i za njih. Naravno, prošao sam.

Bla, bla, bla, mjesec dana na ovome blogu možete vidjeti reklamu aboogya. Nakon toga postoji mogućnost produženja ugovora, ali uz 10% porasta cijene za svako produženje do petog puta nakon čega cijena raste po stopi od 5%. Eto. Koristite aboogy, ako je dobar za Marvina, dobar je i za vas obične ljude.



Komentari (10) - Isprintaj - #

[12.04.2006., srijeda 14:18]

Savršen godišnji odmor

Prekidam na kratko koristan rad da bih mogao zadovoljiti glad silnih Marvinovih pristaša za novim tekstom.

U kratko, zaista u kratko, ću objasniti koncept savršenog godišnjeg odmora.

1. Nema statike. Ne želim slobodne dane provesti u jednom hotelu/apartmanu/šatoru odlazeći na jednu plažu na cijelodnevno sunčanje i kupanje. Znam da ima ljudi kojima ta pasiva paše i regenerira im tijelo i duh. Meni ne. Samo mi trza živce.
2. Dinamika. Nastavak na prvu točku. Želim da se stalno nešto događa. Da ne bih bio krivo shvaćen, ne cijenim uopće party putovanja tipa Kreta ili Lloret De Mar. Sasvim dovoljno muvinga može se postići i kampirajući u šumi.
3. Nema prekidanja odmora s ičim što ima veze s poslom. Te dane želim provesti kao da ostatak godine ne postoji. Mjera u kojoj ću to uspjeti, bit će i mjera u kojoj će odmor uspjeti.
4. Nema frustrirajućih dogovora o akcijskom planu. E to još nikad nisam do kraja uspio postići. Uvijek se lijepi dio energije utoši na rasprave je li bolje ići lijevo ili desno, ili prvo lijevo pa desno vs. prvo desno pa lijevo. Dijelovi mog društva koji čitaju Kronike (tj. Nasilnica i Guliver) će sigurno znati o čemu pričam i složiti se sa mnom.
5. Društvo na odmoru može biti manje ili veće, nije bitno. Bitno je da je ugodno, da nema trzavica i raznih sranja koje kvare doživljaj. Taj dio u mom društvu nikad nije problem (osim kad se igra pantomimu pa «netko mora postaviti pravila»).
6. Minimalan broj i količina stvari koje se nose sa sobom. Tu sad provlačim svoju dugoodišnju želju da jednom imam dovoljno sredstava da na odmor mogu ići na motoru ili malom sportskom automobilu i da sve što mi treba stane u ruksak ili mali prtljažnik. Za sve ostalo, tu je plastika.


Uf, ljeto je pred nama. Ima još do toga, ali već se veselim. Odlazak s dragom i ekipom na Rab, Pag ili neki drugi otok? Putovanje s dragom na kleu na jug ili na istok? Ili pak autobusom/avionom na sjever? Po mogućnosti jedno, drugo i treće. Uf, da je moći.


Komentari (5) - Isprintaj - #

[09.04.2006., nedjelja 23:51]

Samo još jedan dnevnički post

Jučer ujutro (oko 11) krenuo sam po Paris i odveo je na cugu. Pa smo skoknuli u Yamahin salon vidjeti Kawasakia (ne pitajte) kojeg sam joj namijenio. Nažalost, ne stigne kako treba s nogama do poda, morat će naučit i uvježbat vozit na nekoj bezveznoj 125-ici pa se onda prebaciti na ovaj model.

Nakon toga, spakirao sam stvari i otišao k dragoj u Punat. Poslije malo ljubljenja, otišli smo njenom tati odnijeti u maslinik neku kantu. Maslinik je u jednom krateru opasan gomilama kamenja u obliku onih impresivnih zidića koje se često može vidjeti po Istri i otocima (barem sjevernog Jadrana). Jedno od najljepših mjesta koje sam u zadnje vrijeme vidio (izuzevši Ohrid). Pa povratak u Punat, ručak u meksičkom restoranu (da Uspe, koristimo svaku priliku za klopanje meksičke hrane) i vožnja do Baške. Odveo sam je na onu rajsku plažu nakon kampa na kojoj sam se ljetos družio s Domaćicom. A onda ona mene u suvenirnicu kraj crkve u kojoj je Bašćanska ploča. :-))) Ponovno u Puntu, večerica i odlazak na cugu u Krk. Uz prisilnu šetnju i puno lutanja, ušli smo u birc Tajana. Preporučam. Spavanac u zagrljalju na drugom katu kuće s mikrostepenicama.

Buđenje dva sata nakon planiranog i vožnja doma (skrenuli smo putem još jednom u Krk). Ručak kod njezinih je bio slastan. Odlazak u Kastav, pa na Vrata Jadrana, opet Kastav, pa doma. Noć.

Score: dva dana, 330 km više na kleovom brojaču, jedna upala mišića (da, od vožnje motorom, ne bi vjerovali) i puno lijepih trenutaka. Proljeće je stiglo. :-))


Komentari (9) - Isprintaj - #

[06.04.2006., četvrtak 10:03]

Paris dijeli lekcije

Išli smo jučer Paris i ja na biljar. Dugo nismo bili i baš sam se veselio. Iako se uvijek trudimo pobijediti, ne doživljavamo biljar kao igru na život i smrt, nego više kao oblik ugodnog druženja. No svejedno mi je bilo ugodno živo sjećanje na naš zadnji okršaj kad sam je pobjedio tri partije za redom.

Na ispucavanju sam spremio tri loptice (sve šarene) i odmah imao znatnu prednost. Sprdao sam se kad sam je pitao želi li da joj malo popuštam zato što je žena. (Naravno da to nije dolazilo u obzir, ako igramo, igramo. Ni meni ni njoj ne bi bio gušt igrati namještaljku.)

Preokrenula je prednost i glatko me pobjedila. Pa u sljedećoj igri još glađe (spremio sam greškom crnu i to dok sam bio u puno boljem položaju za pobjedu). Pa još jednom. Pa još jednom. Ono malo preostalog ponosa sam spasio pobjedivši u zadnjoj partiji.

Završni skor:

Paris 4 – Marvin 1


Komentari (13) - Isprintaj - #

[05.04.2006., srijeda 01:45]

Banneri - vol. 2

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Kao i prvi put, nisam skupio inspiraciju za sve bannere koje sam naumio napraviti. Šećer dolazi na kraju tako da se već veselim trećem ciklusu. Kad ih sve dovršim, selim ih sa strane u box. Tada će i ovi svijetliji izgledati kako treba jer će podloga biti tamnija.



Komentari (10) - Isprintaj - #

[04.04.2006., utorak 11:27]

Makedonija - kratki zaključci

Nemam više volje pisati kraj Makedonske trilogije. Šteta, treći dio je trebao biti baš po mom guštu.

Ukratko:
Makedonija – povratak nevinosti

Malo gdje, od do sad viđenih mjesta, bih se mogao zamisliti živjeti osim u tamo gdje živim. Svako mjesto mi je lijepo, a povratak doma još ljepši. No zaista mi nije teško zamisliti si život u Ohridu. I to ne zbog prirodnih ljepota, nego zbog ljudi i hrane.

Hrana je perfektna. U onih par dana dole, ja nisam pojeo niti jedan prosječan obrok. Svi su bili izvrsni: od hotelske hrane do restorana i slastičarnica (da, da, zadnji maekdonski obrok sam pojeo u slastičarni :-))) ).

Ljudi su nevjerojatni. Tako otvoreni, tako normalni, tako dobronamjerni. Kad znate u kako je lošem položaju Makedonija, kako loše žive, kad znate da im Grčka osporava pravo na ime (blago rečeno), da im Bugarska osporava da su zaseban narod (tvrde da su to Bugari u drugoj državi) i dijeli im bugarske putovnice šakom i kapom, da imaju oko 40 % albanskog stanovništva (prema njihovim riječima, ne znam točan podatak)... Oduševilo me i kako kažu da nemaju problema s Albancima iz Makedonije, da su to normali ljudi koji žele raditi i živjeti, nego samo s imigrantima. I usprkos svemu tome, nisam nigdje osjetio ksenofobiju, ni mržnju. A znam kako to izgleda, kod nas se prečesto susrećemo s time.

Toliko o tome. (Neću pisati o Skoplju jer mi se ne da.) Zaključno: vratiti ću se u Makedoniju prvom prilikom i to na malo više dana.


PS
Pozdrav ekipi s šanka ako ovo čitaju.

Komentari (14) - Isprintaj - #

< travanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Ostavite svaku nadu vi koji dolazite tražeći nešto pametno.
marvinovekronike(at)gmail(dot)com
Čovjek i magarac su pametniji od samog magarca.
(profa s treće godine)



Tekstovi na Bestseleru



























Rečeno mi je da mi banneri i nisu baš neka umjetnička djela. Znam, ali nije ni blog pa ga svejedno pišem. Jer mi je gušt. :-)