Išli smo jučer Paris i ja na biljar. Dugo nismo bili i baš sam se veselio. Iako se uvijek trudimo pobijediti, ne doživljavamo biljar kao igru na život i smrt, nego više kao oblik ugodnog druženja. No svejedno mi je bilo ugodno živo sjećanje na naš zadnji okršaj kad sam je pobjedio tri partije za redom.
Na ispucavanju sam spremio tri loptice (sve šarene) i odmah imao znatnu prednost. Sprdao sam se kad sam je pitao želi li da joj malo popuštam zato što je žena. (Naravno da to nije dolazilo u obzir, ako igramo, igramo. Ni meni ni njoj ne bi bio gušt igrati namještaljku.)
Preokrenula je prednost i glatko me pobjedila. Pa u sljedećoj igri još glađe (spremio sam greškom crnu i to dok sam bio u puno boljem položaju za pobjedu). Pa još jednom. Pa još jednom. Ono malo preostalog ponosa sam spasio pobjedivši u zadnjoj partiji.
Završni skor:
Paris 4 – Marvin 1
Post je objavljen 06.04.2006. u 10:03 sati.