Prekidam na kratko koristan rad da bih mogao zadovoljiti glad silnih Marvinovih pristaša za novim tekstom.
U kratko, zaista u kratko, ću objasniti koncept savršenog godišnjeg odmora.
1. Nema statike. Ne želim slobodne dane provesti u jednom hotelu/apartmanu/šatoru odlazeći na jednu plažu na cijelodnevno sunčanje i kupanje. Znam da ima ljudi kojima ta pasiva paše i regenerira im tijelo i duh. Meni ne. Samo mi trza živce.
2. Dinamika. Nastavak na prvu točku. Želim da se stalno nešto događa. Da ne bih bio krivo shvaćen, ne cijenim uopće party putovanja tipa Kreta ili Lloret De Mar. Sasvim dovoljno muvinga može se postići i kampirajući u šumi.
3. Nema prekidanja odmora s ičim što ima veze s poslom. Te dane želim provesti kao da ostatak godine ne postoji. Mjera u kojoj ću to uspjeti, bit će i mjera u kojoj će odmor uspjeti.
4. Nema frustrirajućih dogovora o akcijskom planu. E to još nikad nisam do kraja uspio postići. Uvijek se lijepi dio energije utoši na rasprave je li bolje ići lijevo ili desno, ili prvo lijevo pa desno vs. prvo desno pa lijevo. Dijelovi mog društva koji čitaju Kronike (tj. Nasilnica i Guliver) će sigurno znati o čemu pričam i složiti se sa mnom.
5. Društvo na odmoru može biti manje ili veće, nije bitno. Bitno je da je ugodno, da nema trzavica i raznih sranja koje kvare doživljaj. Taj dio u mom društvu nikad nije problem (osim kad se igra pantomimu pa «netko mora postaviti pravila»).
6. Minimalan broj i količina stvari koje se nose sa sobom. Tu sad provlačim svoju dugoodišnju želju da jednom imam dovoljno sredstava da na odmor mogu ići na motoru ili malom sportskom automobilu i da sve što mi treba stane u ruksak ili mali prtljažnik. Za sve ostalo, tu je plastika.
Uf, ljeto je pred nama. Ima još do toga, ali već se veselim. Odlazak s dragom i ekipom na Rab, Pag ili neki drugi otok? Putovanje s dragom na kleu na jug ili na istok? Ili pak autobusom/avionom na sjever? Po mogućnosti jedno, drugo i treće. Uf, da je moći.
Post je objavljen 12.04.2006. u 14:18 sati.