Marketing
Kle: "Kad narastem bit ću..."
Ja jako volim svoj motorčić. Godinama sam ga želio, a lani konačno i kupio. Naravno, imao sam ograničena sredstva pa nisam baš mogao kupiti što sam htio. A i da jesam, ne znam bi li to bilo pametno. Ne valja se učiti igrati na preskupoj igrački. Uglavnom, kupio sam polovnog kle-a. Motorčić mi je lijep, dovoljno slab i lak za voziti.
No kad novac ne bi bio problem, vjerojatno bih poželio kupiti neku novu zvjerku. Nadam se da kroz koju godinu i hoću. Kriteriji: mora biti siguran (stabilan i s dobrim kočnicama), udoban za putovanja, pouzdane mehanike, masivan ali ne baš pretežak i naravno lijep (nema motociklista koji ne želi da mu je motocikl lijep). Ne želim brzi motocikl (pritom mislim na sportske i supersportske motocikle za asvalt kakve najčešće viđamo na našim cestama). To je za adrenalinske fanove (i šminkere pred kafićima, a oni ne zaslužuju da se na njih osvrćem), a ja takvima ne pripadam.
Dugo sam dvojio između klase custom cruisera i maksi endura. Custom cruiseri su motocikli Harley Davidson izgleda. Većina ljudi se slaže da su upravo oni najljepši. I nisu brzi. No teški su i teški za upravljanje. I suprotno ustaljenom laičkom mišljenju, nisu previše udobni. Kad sam sve zbrojio i oduzeo, ispalo je da bi ta klasa u odnosu na maksi enduro bila bolja samo po stilu. Maksi enduro motocikli svoje korjene vuku iz motocikala za endurance relije (poput Paris-Dakrar). No, s vremenom su sve više gubili svoju terensku upotrebljivost i postajali udobni i sigurni motocikli za putovanja. Nezamjenjivi su u vožnji lošim cestama, a ne ustuknu ni pred malo makadama.
Prvi pripadnik te klase na mojoj listi želja je već neko vrijeme Suzuki V-Strom 650. Postoji i izgledom ista, ali zapreminom i težinom kapacitetnija verzija 1000, ali se još doživljavam početnikom pa ne želim neku preveliku mašinu. Ovo je njegova fotka.
Drugi na listi želja je nešto jeftiniji motocikl Aprilia Pegaso Strada. To zapravo i nije maksi enduro nego suvremeni gradski enduro. Samo kompliciram, zar ne? :-)) Dakle, lakši je i manji, a ima i nešto manje snage. Namjena mu je više svakodnevna, a manje putnička jer je nešto jednostavniji za vožnju i nešto brži na kratkim zavojima (okretniji), ali malo manje udoban. Zapravo je klasom i snagom sličniji mom kle-u, ali puno suvremeniji (jer iako je kle tek 3 godine star, taj se model neizmjenjen proizvodi već godinama). Evo fotke.
Treći model koji mi se sviđa uopće nije enduro, nego naked (evo zbrke). Suzuki Bandit 650. Naked motocikli su zapravo cestovni motocikli kojima motor nije opasan plastičnim spojlerima. Prema namjeni mogu biti sportsko-turističke pa do sportske namjene. Karakterizira ih suvremena tehnologija i stil vožnje pa nisu usporedivi s custom cruiser motociklima koji isto imaju nepokriven agregat i cestovno su orijentirani). Zadnjih godina naked motocikli postaju sve bliži sportskim motociklima i prema zahtjevima tržišta žrtvuju udobnost performansama. Naked koji se meni sviđa se uspješno odupire tom trendu. Ostaje klasični, lijepi, naked motocikl. I njegova fotka je tu.
A kad novac zaista ne bude problem i kad ja budem imao puno kilometara pod kotačima, otvorit će se prostor za kapacitetniju verziju V-stroma (neću stavljat sliku jer je vizualno gotovo identičan manjem modelu čiju sam sliku objavio na vrhu) ili možda BMW R 1200GS, najtraženiji model te prestižne marke i jedan od najboljih motocikala uopće (joj kako bi se na ovo smijali ljubitelji jurilica, ali tko im je kriv da se ne kuže). Fotka.
To je sve što sam htio reći o tome.
Update
Evo i linka na fotku jednog lijepog custom cruisera. Takav ću kupiti dragoj jednom (jesam li papučar ili šta?!).
Post je objavljen 18.04.2006. u 19:47 sati.