mk-physio

Izboru mog zanimanja najviše su pridonijele 2 činjenice. Prvo što sam kao dijete bolovao od juvenilne osteohondroze (istrulio mi je lijevi kuk), što me prikovalo u kolica i na štake na neko vrijeme, ali i dovelo u prvi kontakt (istina poduži) sa fizioterapijom. Te druga, što sam oduvijek volio sport (i bio sportaš), pa sam od malena znao da život želim provesti u trenirci i tenisicama, ili klompama (koje obožavam) okružen ljudima u sportu.

Nisam mislio da sam materijal za studiji, pa sam već u srednju išao za fizioterapeuta, da bi imao kruh u rukama što prije. No kako mi je to dobro išlo, odlučio sam proširiti znanje i na visokoj.

Prvi stol za masažu kupio sam sa 15 godina i počeo raditi na prijateljima. Baš sam se neki dan sjetio svoje prve masaže, na debeloj strunjači sa satom i šalabahterom sastrane (hvala pokusnom kuniću Davoru Cipeku). Već kroz srednju školu skupio sam dosta iskustva, skripti, knjiga, vezanih za sport, a sve više su mi počeli dolaziti kolege karatisti, pa i ostali samoborski sportaši.

Na prijelazu iz srednje na visoku počeo sam raditi sa odbojkaškom reprezentacijom (ženskom naravno, samo tu i tamo sa muškom), krenuli su pozivi na teniske turnire, sve više sportaša i ljudi sa konkretnim problemima me počelo posjećivati, a prije kraja visoke me angažirao naš skijaški savez. Svjetski kupovi, Olimpijada, svjetska prvenstva, e to su bili dani. Otišao sam kad i Janica, ili iskreno, nije bilo adekvatnog posla za mene zbog financijskih rezova. No to mi je bila najveća odskočna daska, ne samo zbog Janice i Ivice ili novca, nego jer sam imao priliku raditi sa najboljima, od sportaša, preko trenera (Gips je legenda), do liječnika i fizioterapeuta, kako doma, tako i van Hrvatske, a i slali su me na sve edukacije koje sam želio (naravno, malo i preko reda).

Nakon te epizode neko vrijeme radio sam za francuze kao edukator za LPG Systems (njihov HUBER mi je i danas ljubav), pa nekakvo partnerstvo koje je neslavno završilo, al svaka škola je dobra, da bih 2009. godine otvorio vlastiti obrt za masaže, rekreaciju i edukaciju (ili ukratko za sve), te sam tu i dan danas.

U međuvremenu mi se broj klijenata povećao, i dalje idem preko Olimpijskog odbora na svjetska i europska prvenstva kad me zovu (najčešće sa karatistima), vodim funkcionalne programe za kralježnicu, preventivne i pripremne programe nekim sportašima, te neke zahtjevnije rehabilitacije. Nadam se da nisam pretjerao, no ima toga još. I za kraj bi još samo htio istaknuti suradnju sa dr. Bojanićem (Šalata) i dr. Egićem (Daruvarske toplice), koji su mi najveći uzori i poticaj da nastavim sa radom i razvojem i dalje.

Definitivno jedno od top 5 pitanja mojih klijenata; koji anatomski jastuk. Nažalost, takav ne postoji, jedino anatomsko kod anatomskih jastuka je njihov naziv, obično samo zbog oblika.

Koliko god novaca potrošili na jastuk, a nisu jeftini, moja i vaša glava nisu iste veličine, težine ni oblika, pa sve anatomsko pada u vodu. Osim toga, svatko spava u drugom položaju, a i koliko puta svatko od nas promijeni položaj za vrijeme spavanja, otprilike 20 puta. Ima tu još parametara, npr. dužina vrata, visina, a od istog proizvođača jastuci su iste veličine za sve, nema logike.

Što onda napraviti, moj prijedlog je da krenete sa tanjim i mekanijim jastucima, pa prema tvrđima. Istina, nije baš isplativo kupovati i bacati jastuke, ali uvijek možete posuditi od rodbine ili prijatelja jastuk na noć/dvije. Sasvim dovoljno za test. Osobno imam tanji jastuk od memory pjene, odgovara mi i mislim da ima logike u toj memory pjeni, a jastuk je normalnog oblika.

Osim traženja jastuka, pokušajte sa redovitim vježbama za vratnu kralježnicu, obaveznim laganim jutarnjim istezanjem i postoji opravdana vjerojatnost da će i vaš postojeći jastuk vrlo brzo opet postati vrlo dobar izbor.

Izgleda da bi svi voljeli biti sportaši ili im sam taj prizvuk sporta zvuči odlično, pa se često nađem u situaciji da mi se na sportsku masažu naručuju ljudi koji ili jednom tjedno igraju rekreativno nogomet ili tenis ili su trenirali nešto tamo negdje u srednjoj školi ili smatraju da je sportska masaža kvalitetnija, pa da dam nekoliko smjernica vezano za sportsku masažu.

Sportska masaža je namjenjena sportašima, osobama pod većim naporima, sa povećanim tonusom. I iako hvatovima ista kao i klasična, strogo je specifična u intenzitetu, brzini i pritisku, pa bi normalnom čovjeku (sa normalnim tonusom) napravila više štete nego koristi (kao uostalom i sve preagresivne masaže, al o tome u nekom drugom post-u). Sportska masaža spada u medicinske masaže, mora biti strogo individualizirana svakom pojedincu, prema sportu, tonusu, te fazi priprema i natjecanja u kojem se trenutno nalazi. Može se raditi prije/nakon treninga/natjecanja ili na tjednoj bazi nevezano za aktivnost, te ne mora imati specifično trajanje, jer se može raditi samo pojedini mišić, skupina mišića ili pojedini segment.
Važno je da osoba koja radi ovu masažu zna osnove sporta kojim se klijent bavi, kao i rasporeda natjecanja ili treninga, da bi što bolje prilagodio sam tretman. Primjer; ne smijemo smanjiti tonus sportašu u potpunosti prije natjecanja. Ja u pravilu nakon zadnjeg treninga radim samo laganu drenažu, uz malo pojačavanje pritiska samo da prokrvim mišiće (osvježavanje za lagane noge).

Nadam se da sam ukratko objasnio koliko je specifična ova vrsta masaže, o koliko parametara ovisi njen "izgled", te koliko znanje mora imati osoba koja ju izvodi, pa stoga, prije svoje iduće sportske masaže, razmislite treba li vam uopće (u pravilu su i dosta skuplje od klasičnih), te koliko osoba koja ju izvodi uopće zna o istoj.

Tema za 3 dana pisanja, al ukratko. Stanje sa maserima je blago rečeno kaotično, i to iz 2 razloga. Prvi je jer mnogi fizioterapeuti ne žele masirati, to je kao degradacija struke, pa scenu preuzimaju svi po malo, a to je drugi problem, mjesec, dva školovanja, par tisuća kuna, jeftini stol, i evo nam novog vrhunskog masera (najčešće u fušu). Burza je puna plakata za edukaciju masera, netko tuče lijepe novce na tome, a još je tu i upis zvanja u radnu knjižicu.

Ne želim uzdizati fizioterapeute u nebesa, al jedno je sigurno, kroz školovanje dobiju puno iskustva i prakse, a to je bitno. Kad netko prođe tečaj, pa mi dođe sa pitanjem što sad, odgovor je uvijek isti: sad uzmi ljude koji te i onako moraju voljeti do kraja života, i udri, al traži iskrenu povratnu informaciju, jer drugačije nećeš naučiti nikad. I fizioterapeuti koji su prošli samo fax (visoku), i nisu neki maseri, jedan semestar za sve, naspram 4 godine, svake godine jedna/dvije tehnike masaže u srednjoj, sa praktičnim vježbama svaki tjedan u maloj grupi, nemjerljivo.

Po meni 3 su bitne stvari za masažu; znanje, iskustvo i puno volje. Moraš znati svoju materiju, moraš se moći prilagoditi stanju koje imaš ispod svojih prstiju, te na kraju volja, jer bila to tebi prva ili deseta masaža u danu, klijentu je možda jedina u mjesecu i platio je za to da budeš na visini zadatka, a ne da drljaš bezveze.

Meni je masaža sastavni dio posla, i dok ću moći, radit ću. Ne smeta mi kad mi kažu maser, al dobijem osip kad mi kažu masažer, pa za sve neuke, masažer je ono u što staviš 2 male baterije i onda to nešto ide viju-viju-viju i to bi kao trebala biti masaža.

Istina je da kod mnogih problematika sa mišićima i kod opuštanju nema do ruku, al ne dajte se svakom u ruke.

Zašto ću pisati ovaj blog:

-jer naše zdravstvo ne drži rezultat, pa su terapije zastarjele, prekratke, iste godinama, nema individualnog pristupa, a često nažalost i ostaju nedovršene

-jer ljudi koji završe smjer fizioterapije nemaju pojma o poslu koji bi trebali raditi ostatak života

-jer iako nisam pobornik internetskih znanja ovdje ću imati priliku reći svoje mišljenje proizašlo iz iskustva i nadam se da ću nekome time uspjeti pomoći (vjerujem u samoterapiju, uz prave upute, svatko si i sam može puno pomoći, fizioterapeut je ionako netko tko uglavnom vodi, pacijenti/klijenti su ti koji terapiju u većini slučajeva moraju odraditi, a nema goreg nego samo čekati da nešto prođe samo od sebe)


Ovo će čitati ljudi koji žele, mogu se složiti sa tim, mogu se protiviti, ali smatram da je razmjena iskustva odlična stvar, pa dragi kolege, pacijenti, klijenti, ozljeđeni, polomljeni ili možda samo želite nešto naučiti, pratite me.