mk-physio

Izboru mog zanimanja najviše su pridonijele 2 činjenice. Prvo što sam kao dijete bolovao od juvenilne osteohondroze (istrulio mi je lijevi kuk), što me prikovalo u kolica i na štake na neko vrijeme, ali i dovelo u prvi kontakt (istina poduži) sa fizioterapijom. Te druga, što sam oduvijek volio sport (i bio sportaš), pa sam od malena znao da život želim provesti u trenirci i tenisicama, ili klompama (koje obožavam) okružen ljudima u sportu.

Nisam mislio da sam materijal za studiji, pa sam već u srednju išao za fizioterapeuta, da bi imao kruh u rukama što prije. No kako mi je to dobro išlo, odlučio sam proširiti znanje i na visokoj.

Prvi stol za masažu kupio sam sa 15 godina i počeo raditi na prijateljima. Baš sam se neki dan sjetio svoje prve masaže, na debeloj strunjači sa satom i šalabahterom sastrane (hvala pokusnom kuniću Davoru Cipeku). Već kroz srednju školu skupio sam dosta iskustva, skripti, knjiga, vezanih za sport, a sve više su mi počeli dolaziti kolege karatisti, pa i ostali samoborski sportaši.

Na prijelazu iz srednje na visoku počeo sam raditi sa odbojkaškom reprezentacijom (ženskom naravno, samo tu i tamo sa muškom), krenuli su pozivi na teniske turnire, sve više sportaša i ljudi sa konkretnim problemima me počelo posjećivati, a prije kraja visoke me angažirao naš skijaški savez. Svjetski kupovi, Olimpijada, svjetska prvenstva, e to su bili dani. Otišao sam kad i Janica, ili iskreno, nije bilo adekvatnog posla za mene zbog financijskih rezova. No to mi je bila najveća odskočna daska, ne samo zbog Janice i Ivice ili novca, nego jer sam imao priliku raditi sa najboljima, od sportaša, preko trenera (Gips je legenda), do liječnika i fizioterapeuta, kako doma, tako i van Hrvatske, a i slali su me na sve edukacije koje sam želio (naravno, malo i preko reda).

Nakon te epizode neko vrijeme radio sam za francuze kao edukator za LPG Systems (njihov HUBER mi je i danas ljubav), pa nekakvo partnerstvo koje je neslavno završilo, al svaka škola je dobra, da bih 2009. godine otvorio vlastiti obrt za masaže, rekreaciju i edukaciju (ili ukratko za sve), te sam tu i dan danas.

U međuvremenu mi se broj klijenata povećao, i dalje idem preko Olimpijskog odbora na svjetska i europska prvenstva kad me zovu (najčešće sa karatistima), vodim funkcionalne programe za kralježnicu, preventivne i pripremne programe nekim sportašima, te neke zahtjevnije rehabilitacije. Nadam se da nisam pretjerao, no ima toga još. I za kraj bi još samo htio istaknuti suradnju sa dr. Bojanićem (Šalata) i dr. Egićem (Daruvarske toplice), koji su mi najveći uzori i poticaj da nastavim sa radom i razvojem i dalje.