mk-physio

Dugo me nije bilo, dosta posla, i jedno putovanje baš za novu temu. Obzirom na iskustvo sa europskih i svjetskih prvenstava iz različitih sportova, olimpijskih igara, a i da već 5 godina putujem sa karate reprezentacijom na sva veća natjecanja, iskoristiti ću ovogodišnje europsko prvenstvo na Tenerifama (Španjolska) u karateu gdje sam bio član stručnog stožera za novu nadam se zanimljivu temu.

Prije prelaska na glavni dio, htio bi samo čestitati svima, puno plasmana unutar 5 najboljih u europi, ali nažalost korak do medalje; muška ekipa u borbama i katama, Ana-Marija Čelan, Ivona Tubić, Marijan Logarušić, a posebno medaljašima; Jeleni Kovačević za zlato, Ivani Bebek i Danilu Domdjoniju na bronci u svojim pojedinačnim kategorijama, te ženskoj ekipi u borbama na srebru u ekipnom dijelu natjecanja.



Tema je fizioterapija na velikim natjecanjima, moj kratki osvrt na ono bitno. Mislim da je najlakše biti fizioterapeut reprezentacije zbog pretpostavke da natjecatelji dolaze zdravi na okupljanje (iznimka su cijelogodišnji angažmani, npr. skijaška reprezentacija). Nema vremena za duge rehabilitacije, rade se samo osvježenja, rekuperacije, brze sanacije manjih ozljeda i to je uglavnom to, za ostalo vremena nema. Ipak, odgovornost fizioterapeuta je velika, jer odluka o nastupu ili najkvalitetnija sanacija ozljede u kratkom vremenu zahtjeva veliko znanje, iskustvo i predanost.

Kao jednu od najbitnijih stvari naveo bi još poznavanje sporta, specifičnosti baš te sportske igre, a i pravila iste. Ne možete bandažirati skočni zglob u čizmu jednom karatisti, kako će se kretati, niti punu bandažu koljena staviti nogometašu, kako će trčati. Najbolja varijanta je da fizioterapeut ima direktnog iskustva u treniranju sporta kojeg prati kao fizioterapeut. Osim poznavanja same sportske igre, tu su i pravila, koja su jako bitna, jer i fizioterapeut može dobiti žuti ili crveni karton na utakmicama nekih sportova, biti udaljen sa klupe ili zbog njega može biti isključen igrač, a kod nekih sportova se i bandaže moraju prijavljivati glavnom sucu. U tenisu npr. imate malo vremena za dijagnostiku, a za samu terapiju vam glavni sudac štopa 3 minute, nakon toga ili igrač nastavlja ili niste uspijeli. U nekim sportovima ne smijete na teren, u nekim smijete samo na poziv suca. Bitno je znati sva pravila.

Ima tu još zanimljivih stvari, kao sastav medicinske torbe, doping, mala psihologija na relaciji natjecatelj fizioterapeut...al moramo nešto ostaviti i za kasnije. Nadam se da ste našli nešto zanimljivo, a i da do idućeg posta neće proći toliko vremena.