mk-physio

Tema za 3 dana pisanja, al ukratko. Stanje sa maserima je blago rečeno kaotično, i to iz 2 razloga. Prvi je jer mnogi fizioterapeuti ne žele masirati, to je kao degradacija struke, pa scenu preuzimaju svi po malo, a to je drugi problem, mjesec, dva školovanja, par tisuća kuna, jeftini stol, i evo nam novog vrhunskog masera (najčešće u fušu). Burza je puna plakata za edukaciju masera, netko tuče lijepe novce na tome, a još je tu i upis zvanja u radnu knjižicu.

Ne želim uzdizati fizioterapeute u nebesa, al jedno je sigurno, kroz školovanje dobiju puno iskustva i prakse, a to je bitno. Kad netko prođe tečaj, pa mi dođe sa pitanjem što sad, odgovor je uvijek isti: sad uzmi ljude koji te i onako moraju voljeti do kraja života, i udri, al traži iskrenu povratnu informaciju, jer drugačije nećeš naučiti nikad. I fizioterapeuti koji su prošli samo fax (visoku), i nisu neki maseri, jedan semestar za sve, naspram 4 godine, svake godine jedna/dvije tehnike masaže u srednjoj, sa praktičnim vježbama svaki tjedan u maloj grupi, nemjerljivo.

Po meni 3 su bitne stvari za masažu; znanje, iskustvo i puno volje. Moraš znati svoju materiju, moraš se moći prilagoditi stanju koje imaš ispod svojih prstiju, te na kraju volja, jer bila to tebi prva ili deseta masaža u danu, klijentu je možda jedina u mjesecu i platio je za to da budeš na visini zadatka, a ne da drljaš bezveze.

Meni je masaža sastavni dio posla, i dok ću moći, radit ću. Ne smeta mi kad mi kažu maser, al dobijem osip kad mi kažu masažer, pa za sve neuke, masažer je ono u što staviš 2 male baterije i onda to nešto ide viju-viju-viju i to bi kao trebala biti masaža.

Istina je da kod mnogih problematika sa mišićima i kod opuštanju nema do ruku, al ne dajte se svakom u ruke.