|
|
Dnevnik.hr
<
prosinac, 2007
>
P
U
S
Č
P
S
N
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Studeni 2008 (3)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (11)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (5)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (5)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (1)
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
ONAJ KOJI ZNA ISHOD STVARI PRIJE NEGO ŠTO ONE POČNU ILI JE NEOBIČNO MUDAR ILI GLUP KOJE GOD BILO ISTINA SIGURNO JE TO NESRETAN ČOVJEK KOJI JE ZABIO NOŽ U SRCE ČUĐENJA
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Ja kao=VAMPIRICA
AMSTERDAM
Y has sailors who sing
The dreams which haunt them
With broad of Amsterdam
In the wearing of Amsterdam
Y has sailors who sleep
Like streamers
Along the dull banks
In the wearing of Amsterdam
Y has sailors who die
Full of beer and with dramas
With the first gleams
But in the wearing of Amsterdam
Y has sailors who are born
In thick heat
Languors océanes
In the wearing of Amsterdam
Y has sailors who eat
On too white tablecloths
Streaming fish
They show you teeth
To crunch fortune
With décroisser the moon
To puff out stays
And that feels cod
Until in the heart of chips
That their large hands invite
To return moreover
Then rise while laughing
In a noise of storm
Close again their fly
And leave while rotant
In the wearing of Amsterdam
Y has sailors who dance
By rubbing the paunch
On the paunch of the women
And they turn and they dance
Like spit suns
In the torn sound
Of a rancid accordion
They twist the neck
For better intending itself to laugh
Until suddenly
The accordion expires
Then the serious gesture
Then the proud glance
They bring back their Batavian
Until in full light
In the wearing of Amsterdam
Y has sailors who drink
And which drinks and reboivent
And which still reboivent
They drink with health
Whores of Amsterdam
From Hamburg or besides
Finally they drink with the injuries
Who give them their pretty body
Who give them their virtue
For a gold coin
And when they drank well
Plant the nose with the sky
Mouchent themselves in stars
And they piss as I cry
On the inaccurate women
In the wearing of Amsterdam
In the wearing of Amsterdam.
Spusti svoju glavu
U moje krilo..
Budi sigurna i sretna
Došla si do svoje luke
Sanjaj one koji nikad ne će stići
Sanjaj one koji su na kraju putovanja
Sanjaj kroz osmjeh i suze
Kao zajedništvo slobode
Zovu te daleke obale
Zove te sunce na izlazu
Što to činiš?
Zašto odoljevaš?
Koji je to pravi razlog
tom?
Nemoj plakati?
Čemu te suze koje teku?
Uskoro
Svi će strahovi proči
Samo spavaj u mom naraučju
Zaboravi taj zov.
Što to vidiš na horizontu?
Zašto te toliko zovu ti
Bjeli oblaci laki poput pera?
Tvore tvoje ime da te povedu
U svijet onakraj vremena.
Ne predaj se mila.
Nije vrijeme za to.
Još uvijek stojim
Iza tebe, dajem ti svijet
Dajem ti dah.
Preko neba pun se mjesec diže
Zove te i on što to radiš?
Ne ustaj.
Ostani još malo
Ostani do jutra.
Do sunca i novog sjaja!
Noć će pasti.
Slomit ću je.
Za tebe odagnat ću mrak da ostaneš
Još malo, da ostaneš
Ovdje..
Oprosti ako sam sebična.
Nkad nisam željela to
No značiš mi više
Od same nade u
Osvit ovog jutra.
Dočekah ga ipak sa strahom
Kad tvoje srce poleti
Ne pita za razlog.
Naš trag na svijetu
Stapa se sa padanjem sjenki
A Bogovi te i dalje zovu.
Ne zbori.
Kreni.
Srest ćemo se opet.
Bit ćeš u mom naručju
Sanjat o livadama slobode
Slušat zov i no ovog puta reči
:“ Odlazite , sa njom mi je bolje!“
I sve će biti sam sječanje
Na obrise u suton
Brodovi postaju ledene skulpture
A naš život
niti,
Oblikujući novu riječ
Za sva vremena.
Sazdanoj u srebnoj suzi.
