|
|
Dnevnik.hr
<
prosinac, 2007
>
P
U
S
Č
P
S
N
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Studeni 2008 (3)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (11)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (5)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (5)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (1)
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
ONAJ KOJI ZNA ISHOD STVARI PRIJE NEGO ŠTO ONE POČNU ILI JE NEOBIČNO MUDAR ILI GLUP KOJE GOD BILO ISTINA SIGURNO JE TO NESRETAN ČOVJEK KOJI JE ZABIO NOŽ U SRCE ČUĐENJA
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Ja kao=VAMPIRICA
AMSTERDAM
Y has sailors who sing
The dreams which haunt them
With broad of Amsterdam
In the wearing of Amsterdam
Y has sailors who sleep
Like streamers
Along the dull banks
In the wearing of Amsterdam
Y has sailors who die
Full of beer and with dramas
With the first gleams
But in the wearing of Amsterdam
Y has sailors who are born
In thick heat
Languors océanes
In the wearing of Amsterdam
Y has sailors who eat
On too white tablecloths
Streaming fish
They show you teeth
To crunch fortune
With décroisser the moon
To puff out stays
And that feels cod
Until in the heart of chips
That their large hands invite
To return moreover
Then rise while laughing
In a noise of storm
Close again their fly
And leave while rotant
In the wearing of Amsterdam
Y has sailors who dance
By rubbing the paunch
On the paunch of the women
And they turn and they dance
Like spit suns
In the torn sound
Of a rancid accordion
They twist the neck
For better intending itself to laugh
Until suddenly
The accordion expires
Then the serious gesture
Then the proud glance
They bring back their Batavian
Until in full light
In the wearing of Amsterdam
Y has sailors who drink
And which drinks and reboivent
And which still reboivent
They drink with health
Whores of Amsterdam
From Hamburg or besides
Finally they drink with the injuries
Who give them their pretty body
Who give them their virtue
For a gold coin
And when they drank well
Plant the nose with the sky
Mouchent themselves in stars
And they piss as I cry
On the inaccurate women
In the wearing of Amsterdam
In the wearing of Amsterdam.
..Uvijek sam želio biti heroj
ne kao James Bond, prokleti tajni agent
želio sam biti heroj, heroj ulice
bar jedan dan, djevojko, bar jedan sat..
Nižem neuspjehe kao perle na zahrđalu žicu oko vrata koja me već pomalo steže. Gubim toliko dobrih stvari u životu. Razmišljam o prpuštenim prilikama o svemu onome što mi je bilo nadohvat ruke a sad je na krilima vjetra našlo novi dom. Uspjevam još u jednom jedinoj svjetloj točki nači spas no kad vidim da i ona zbog mene gubi jačinu sjaja.. Plačem..
Nedostaje mi.. to je to.. Kiši. Barem će mi oprati auto. Skoro sam od njegovog prednjeg djela danas napravila palačinku. Nisam. Sreća. Zadrhtala je na suvozačevom sjedalu. Ja sam se prepala više no što je primjetila. Hvala Bogu. nekako me sram da vidi da je tu i tamo i ja bojim i da je tu i tamo i meni teško. Vjeruje u mene više nego što ću ikad moći shvatiti. Sigurnost. Osječa se sigurnom uz mene. Zna da joj se ništa ne će dogoditi. Tu je u pravu. Odigrat ću ulogu kavalira do kraja o tome nema rasprave. Tjelohranitelj do srži. Nije to ništa neobično. štoviše smatram to normalnim.
I tom spoznajom popušta žica oko vrata. Spoznajem največi uspjeh u mom životu. Volim i to potpuno nesebično. Da, mnogima se sad vjrovatno okreče želudac zbog ove sladunjave izjave no nije me briga. Ja znam. Osječam to. Čim ustanem do trena kad legnem. Njen pogled . Dodiri. Isprepletene ruke ipod stola u kafiću, osmjeh, potajan pogled...
Zar mogu poželjeti više.
Ipak jesam heroj koji toliko zdušno želim biti.. Možda ne sama sebi ali njoj.. To je najbitnije od svega. I hvala joj na tome.
