Pod dojmom sam da ovaj tekst ima sve predispozicije da bude besmislen. Neka,neka… ionako se nekako čudno osjećan…malo sranja me neće ubiti…valjda… |
<font color=#3366FF>#A meni je stvaaarno dosadno…jako…i šta ću sad??? |
Gledan ja malo onu neku knjižicu o EU šta smo dobili u školi i ne mogu virovat. Koliko san ja skužila,cilj je potaknit učenike da nauče nešto o tome i da u biti budu za ulazak u EU. Dosad mi je sve jasno. A onda naiđem na članak,odnosno nekakav odjeljak,tako glupo nazvan da nisan mogla a da pažljivije ne pročitan. Dakle ,naziv članka je: KAKO JE EUROPSKA UNIJA SPASILA BAKALAR.. Prva stvar šta san pomislila je da je napisano ka članak iz 24 sata,dakle članak se sastoji od malo duže analize riči iz naslova, najčešće i nema baš neke snažne poveznice sa samim naslovom,itd…ode su tribali objasniti kako su kao spasili bakalar,a jedino šta san ja ode skužila(sad,možda je problem upravo u mojoj ograničenosti,ali nekako mi se čini da ovaj put nije…)je da su oni kao smanjili kvote ulova pa su ribari počeli strahovati a svoju egzistenciju i blokirali (iz prosvjeda)kanal između V.Britanije i Francuske,bla,bla,bla…na kraju nije razjašnjeno jesu li oni onda povukli zabranu,jesu li ribarski sindikati dobili bitku,jesu li bakalari nastavili živiti bez straha od izumiranja…ništa. Jedino šta mi pada na pamet je da su pokušali zataškat ili činjenicu da su sad ribari na rubu egzistencije ili da su bakalari na rubu egzistencije…ili su svi zajedno na rubu egzistencije…doista ne znam.Kao,postignut je kompromis,a nije napisano koja je strana više oštećena,ni ništa,samo je ,navodno,postignut. Baš se pitan koliko su ribari time dobili.Ja,da san na njihovon mistu,ne bi ovo ni slučajno spominjala jer je jedino šta je meni postalo donekle jasno iz teksta je da su ribarima V.Brit. i Franc. ugrozili posal. To im i nije baš za svaku pohvalu.Nemojte mislit da ja iman nešto protiv bakalara,je da ih ne volin isti,al naravno da nisan za njihovo istrebljenje… |
Reći ću samo 2 stvari: prvu i drugu. Prva: ponovo sam zaljubljena. Sretno. I ovaj put je ozbiljno. Shvatila sam to sinoć kad sam se po ko zna koji put digla iz kreveta u bolovima i naprosto pohrlila u WC. U polusnu,spremna za još jedno iskrcavanje u Normandiji ,ugledala sam je . Stajala je tamo bijela i spremna da me spasi. Sad znam što je prava ljubav. A šta bi drugo moglo biti. Cilu noć,svakih 15 minuta san se dizala iz kreveta i u zanosu je grlila. Nažalost,iskrcavanja u Normandiji su rezultirala gubitkom želudca. Ah kako volim svoju WC školjku. Ona je jedina koja(na svoju štetu)pruža usluge ne očekujući povrat. Shvatila sam da nekog možeš istinski voljeti tek kad s tom osobom podijeliš sadržaj želudca. I tako. Sad smo ja i moja WC školjka u ozbiljnoj vezi. Ah,mislim da će me uskoro zaprositi. Tako sam ispunjena i sretna. Dobro,nisam ispunjena-nisan ništa papala već duuugo,a sav prethodni sadržaj sam sinoć velikodušno podijelila sa svojom najdražom. Ma to ništa nije važno. Važno je samo da ćemo ja i moja draga živjeti sretno do kraja života. |
Ah,po ovakvom vrimenu teško je biti ovakv.Odlučila san riješiti problem i jednostavno nastaviti dalje. Problem: Ja se malo zaljubijo,on se odljubijo,ja ostao zaljubljen,i sad ja tužan. E,jebiga. Znači,rješenje problema je da se ja isto odljubim. Kako jednostavno. Ah,baš sam pametna(nadam se da se sarkazam primjećuje). Kako li san samo došla do ovog zaključka.?!? Dakle,sad kad je ustanovljena suština problema,vrime je da krenem na njegovo rješavanje. Mislim da je prvi korak ka rješavanju prestanak slušanja jako veselih pisama ka šta su Lonely day,With or without you,Road tripinn',Ako znaš bilo što,Anybody seen my baby,Streets of Philadelphia,Soldier of fortune,Don't cry,November rain,The funeral of hearts,Stairway to heaven,Loosing my religion,Wish you were here,Wind of change,When a blind man cries,Put your lights on,Porcelain,Plavi golub,Angie,Budi moja voda,Kao ti i ja,Nedjeljni komentar,Ravno do dna,Usne vrele višnje i Fortune faded.UVIK ISTIM REDOM!!Dosta…..evo sad slušan Redemption song,iza toga je I shot the sheriff pa Žuti kišobran,Elevation,Summer of 69,In my place,Paradise city,Wonderwall,Born to be wild,Here i go again…i baš se predobro osjećan. Napokon. Jedan od razloga je i večerašnji dvostruki ili trostruki rođendan. Ako to ne ispadne dobro,onda neće ništa. E. Upravo san spremila sobu i sad mi je čudno stat u njoj. Ne snalazim se baš najbolje kad je sve uredno.Bar ne moran sad slušat prodike.. al moran priznat da u ovom trenutku jako volim svoju mamu jer me u frižideru čeka sladoled. |
Odvratnost iznad svega. Nekakav tup osjećaj. Hodnici su mi noćna mora. Pokušavam ne gledati ljude oko sebe da među tim ljudima na vidim njega. Kad malo bolje razmislim,među toliko ljudi u školi i nije toliko teško izbjegniti susret,pogled. Ali valjda je to ono nešto kad ne želiš nekog vidit onda ga vidiš posvuda. Taman kad pomislin da san sa izvukla,krajičkom oka ga uvatin. Sva srića da ovaj tjedan zbog prvaša nemamo satove do odmora pa me onda malo prođe. I onda ga vidin. I onda se dogodi neutralizacija onog prethodnog dijela. I ne mogu ga slijedeća 4 sata izbaciti iz glave. Ne mogu. Gadin se sama sebi. Tako san patetična. Al ne mogu. I ne znam reagirati u situacijama kad ga vidin. Pravin se da ga ne vidin. Tako je lakše.. A nekad se prekasno sitin odvratit pogled. Jer ne mogu. I onda se nasmijen da ne ispadnem totalna glupača. A najradije ne bi. Najradije bi samo nestala. Isparila. Iman osjećaj da svi ljudi čuju da mi srce zakuca nekim čudnim ritmom. Malo bržim. Malo. Hm,da. Zaljubljenost je crna rupa. Proguta te. Kad je neuzvraćena još je crnija i beznadnija. Zaglušuje sva osjetila. Gubim se u tom začaranog krugu i polako gubim percepciju svojih osjećaja. Ne znam,ne znam čak ni koliko sam puta rekla da nešto ne znam. Stvarno ne znam. Jebe me to neznanje. Kad će ovo prestati. Ta beskrajna vrtnja između uvijek istih stvari. Između uvjeravanja sebe da će sve biti u radu i spoznaje da ništa nije. Samo se želim odvrtiti i stati. Deficit jasnoće i spoznaje vlastitih osjećaja me čini nekako mutnom. Zamagljenom. Kad će ovo prestati? Želim odgovor. Zahtijevam odgovor. Sad. Odmah. Bez pogovora. Odugovlačenja. Muljanja. Kad??? |
Zašto bi molin te nakon kiše dolazilo sunce???ja ga ne vidin…još ga ne vidin…aha eno nešto…ma ne to je munja…meni nakon kiše ne dolazi sunce nego se nastavlja oluja…jako se lipo osjećan…ka da mi je kroz glavu proša uragan. Da san ikad volila zemljopis i da san ga ikad učila sad bi se udostojila napisati neku pametnu definiciju uragana,ali kako meni zemljopis drži Vuki,kako ga mrzin od petog razreda i kako ga nikad nisan pošteno učila onda neću (napisati definiciju).Uragan je proša. Otpuva je ono malo mozga šta je obitavalo u mojoj lubanji. Sad se osjećan ka šupljača.Čini mi se da mi nešto odzvanja mi u glavi,valjda nekakva jeka od one silne praznine. Ah,olakšanje,to je samo moja najdraža mamica koja očito smatra da ću je poslušati ako u pravilnim intervalima od svakih 15 sekundi zaviče upozoravajućim i polubijesnim glasom da spremim krevet. Ionako neću,ne znam zašto se uopće trudi!? Taj čin sam po sebi nema smisla,jer ću ga ionako zgužvati kad legnem,a ja ne volin raditi besmislene stvari.Ne mislin na gužvanje kreveta,to može biti jako korisno ako se radi na određen način(SPRD),mislin na spremanje.Ja njega ne razumin.Uragan,naravno. Taj uragan tvrdi da mi rijetko prolazi kroz glavu i da se rijetko nalazimo pri prolazu,a niti jednom me nije pita oćemo se susresti dok prolazi. Šta ja sve moran pitati? Uvik? Šta je najgore meni je uragan još jako drag i …bljak…da…a George Orwell was wrong when he claimed that the Thought police knows it all. G.Orwell had never met my friend Megi. If they had met he would have never written the book 1984. because he would have written the book about her. I mean,she knows everything about anything or anybody. I'm glad that they had never met because I really like the book. Ne znan točno šta je ovo bilo ali morala san ovo napisati,a nisan se znala izrazit na hrv.jeziku. Sad bi se teta Marelj-aga razočarala. Opasno san luda. I opasno tužna. Opasno san luda kad san opasno tužna. Ne volin kad san opasno luda i opasno tužna. Grozno je biti opasno lud i opasno tužan. Osjećan se ka Akakije Akakijević(Kabanica-Gogolj-za one koji ne znaju ili su zaboravili ili imaju tendenciju ka zaboravljanju toga).Beskorisno. Bezvoljno. Prozirno. Kao polupropusna membrana. Baš bi bilo dobro da san neki jednostanični organizam da me niko ne vidi i da nikog ne moran gledat. |
|
< | svibanj, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv