Odvratnost iznad svega. Nekakav tup osjećaj. Hodnici su mi noćna mora. Pokušavam ne gledati ljude oko sebe da među tim ljudima na vidim njega. Kad malo bolje razmislim,među toliko ljudi u školi i nije toliko teško izbjegniti susret,pogled. Ali valjda je to ono nešto kad ne želiš nekog vidit onda ga vidiš posvuda. Taman kad pomislin da san sa izvukla,krajičkom oka ga uvatin. Sva srića da ovaj tjedan zbog prvaša nemamo satove do odmora pa me onda malo prođe. I onda ga vidin. I onda se dogodi neutralizacija onog prethodnog dijela. I ne mogu ga slijedeća 4 sata izbaciti iz glave. Ne mogu. Gadin se sama sebi. Tako san patetična. Al ne mogu. I ne znam reagirati u situacijama kad ga vidin. Pravin se da ga ne vidin. Tako je lakše.. A nekad se prekasno sitin odvratit pogled. Jer ne mogu. I onda se nasmijen da ne ispadnem totalna glupača. A najradije ne bi. Najradije bi samo nestala. Isparila. Iman osjećaj da svi ljudi čuju da mi srce zakuca nekim čudnim ritmom. Malo bržim. Malo. Hm,da. Zaljubljenost je crna rupa. Proguta te. Kad je neuzvraćena još je crnija i beznadnija. Zaglušuje sva osjetila. Gubim se u tom začaranog krugu i polako gubim percepciju svojih osjećaja. Ne znam,ne znam čak ni koliko sam puta rekla da nešto ne znam. Stvarno ne znam. Jebe me to neznanje. Kad će ovo prestati. Ta beskrajna vrtnja između uvijek istih stvari. Između uvjeravanja sebe da će sve biti u radu i spoznaje da ništa nije. Samo se želim odvrtiti i stati. Deficit jasnoće i spoznaje vlastitih osjećaja me čini nekako mutnom. Zamagljenom. Kad će ovo prestati? Želim odgovor. Zahtijevam odgovor. Sad. Odmah. Bez pogovora. Odugovlačenja. Muljanja. Kad???
…zaspao sam nad otvorenom knjigom,okovana svijest u zlatnom izdanju…
A meni ovo stvarno nije tribalo. I već duže vrime ovakve situacije nisu bile ovako intenzivne. Bile su nekako prolazne. Lako zaboravljive. Zašto mi se sad ovo događa? Zašto baš s osobom s kojom je neizvedivo. I zašto ne prolazi? Ima vrimena. Nema. Ima Nema. Mora biti .Čega? Ne znam. Opet. Po ko zna koji put. A ja se svejedno smijem. Kao. Na silu. I mrzim biti u školi jer ga tamo vidim,a jednako tako mrzin biti u kući jer onda ne postoji ništa da mi odvuče misli.
…na rubovima njenih sjećanja
blijede lica kuće madame tussaud
divlje pjesme tvrdih predgrađa
ritualne pijanke subotom
željela je da se izvuče iz nevolje
da se momci lome oko nje
mislila je da će sjajem u kosi
osvojiti poljupce…
Pokušaj definiranja svog stanja je još jednom propao. Definicija je izostala. Nedefinirana sam.
VRIJEME ODLUKE
svjetlo u dnu sobe
plavičasti trag
da li me prepoznaješ
o čemu razmišljaš
dim iz cigarete
nosi moje sne
gledam tvoje oči
hladne daleke
hajde dijete otvorimo ples
zamisli da svira najdraži bend
večeras igram samo za tebe
svejedno kako to je nebitna stvar
ne želim pričom da te zamaram
ljubimo se posljednji put
ja ti nudim sreću
kao iluzionist
tamnu stranu grada
govor ulice
ljudi na peronu
sajam taštine
ostaješ u krevetu
bojiš se gomile
hajde dijete otvorimo ples. . .
lice moje predodžbe
rubna fikcija
sjena u ogledalu
krug se zatvara
htjela bi da te nema
ali to ne ide
htjela bi da spavaš
vrijeme je odluke
hajde dijete otvorimo ples. . .
Ako je vrijeme odluke.,onda ću i ja odlučiti. Evo,jesam.A šta? Još jedno od pitanja čiji će odgovor zasigurno izostati. Ne mogu se izvući iz ove letargije. Bezvoljna sam. Bezodgovorna. Bezodlučna(znam da se piše neodlučna,ali ja upravo stvaram novotvorenice sa prefiksom –bez i ne može mi niko ništa-apsolutno). Bezidejna. Bezinspirativna. Iako je to stvar koja me trenutno dobro zajebaje,neću ići linijom manjeg otpora i pustit da me deprimira,nego ću učiniti upravo obratno-napisat ću kratku recenziju svog shvaćanja ljubavi.
…Ljubav je umijeće koje zahtijeva znanje i trud. Pomaže nam u prevladavanju osjećaja osamljenosti. U ljubavi se zbiva paradoks-2 osobe postaju jedna,a ipak ostanu dvije. Uvjet prave ljubavi je očuvanje osobnosti i individualnosti.. To je aktivnost koja podrazumijeva davanje i primanje.Ako nesebično dajemo sebe i isto tako primamo ljubav,na pravom smo putu da je ostvarimo i da u njoj uživamo cijelim svojim bićem.Potreba za ljubavlju je ključ emocionalnog razvoja…ne znam dalje…izgubila san misao vodilju…ups…ma triba pametnijim ljudima ostaviti da govore o tome…
''Zaljubljenici vide na svijetu samo sebe,a zaboravljaju da ih vidi svijet.''
~Platon~
''Osobu koju volimo možemo u snu prepoznati samo po žestini doživljenog bola.''
~Proust~
''Ljubav je stvar osjećaja,a ne volje.Ne mogu voljeti zato što hoću,a još manje zato što moram,stoga je obavezna ljubav glupost.''
~Kant~
Ma ljubav je sranje.
ove su slike slike stavljene s puuuuuuno muke...
Post je objavljen 04.05.2006. u 17:16 sati.