Zar san ja uopće mislila da meni nešto može ispasti kako triba? Sad je uopće besmisleno uopće tražiti smisao u ičemu. Osjećan se nekako isprazno. Pokušavam razmišljati,analizirati,pronaći razlog,ali ne mogu. Možda san i prije tribala svatiti nešto. Možda. Ali nisan. Jedino šta san cilo vrime imala neki osjećaj. Nešto mi je bilo čudno. Valjda san to pokušavala potisniti jer nisan tila sebi priznati da nešto nije u redu. To uvik radin kad san zaljubljena. Pokušavan sve idealizirati. Pretjerujem. Valjda. Osjećan se očajno. Vjerojatno san ja kriva za sve,ne znam,to mi se čini kao najlogičnije rješenje. Možda san u krivu. On je kriv. To je lakše prihvatiti. To uopće nije bilo tako ozbiljno. Mislim,uopće nije bilo ozbiljno. Stoga nema razloga da se ovako osjećan. Stvarno nema. Al očito ne mora sve imati razlog. Jednostavno,meni stvarno triba puno da se zaljubin,al kad se to dogodi,onda mi triba jednako dugo da me prođe. Jebiga,takva san. Ne mogu ja tu ništa. Uostalom,moga mi je to jasno dati do znanja. Opet san ja pitala jel nešto nije u redu. Dokad je on mislija nastaviti sa zajebavanjen? U pičku materinu,zvučin ka sapunica…neću psovati….a boli me briga,meni ovo ne triba…stvarno mi ne triba. Istina je da je u biti nikad nisan bila nezaljubljena. Uvik je postoja neko ko mi je bija u najmanju ruku napet. Ali odsad ću biti sritno nezaljubljena…čvrsto odlučujem…ka šta san čvrsto odlučila da ne plačen zbog nikog…a ovo šta mi klizi iz očiju je alergijska reakcija na pelud. Fak,nisan alergična na pelud,poricanje mi nikad nije dobro išlo.Uopće nije važno,upalo mi je nešto u oko,smetaju mi leće…to je već bolje. Hm,da. Jednostavno ću prestat razmišljat.I gotovo. Evo,ovo je zadnji put da razmišljan o tome. To bi značilo da mi triba nešto opako dobro za razmišljat o tome.
PROKLETO LJUT
ludilo snagom oceana plavi moju dušu
i nagriza um
ključevi vlasti ispod maske na zidu
impozantna golet na smetlištu
gledam samo njihova lica
slavna artiljerija stiže na cilj
ja sam tu slučajno
i prokleto sam ljut
opće grebanje za životni prostor
opći grabež za titule
fakat se ne biraju sredstva
seljačine uvijek u prve redove
gledam samo njihova lica
slavna artiljerija stiže na cilj
ja sam tu slučajno
i prokleto sam ljut
Ma nisan ljuta. Možda jesan. Možda. Ne znam.
ODLAZAK U NOĆ
uz tihu kletvu jurim kroz grad
kaput na ramenu normalna stvar
novine u ruci jučerašnji broj
ne izgledam lijepo briga me za to
zalazim u svaku birtiju
tamo trgnem vino rakijua onda žurim da ne zakasnim
i prije nego što se pozdravim s njom
dodirnut ću joj usne lagano
odlazimo zajedno u noć
ona želi da joj govorim tiho
da ne veličam svoje probleme
hoće da živi s onim koga voli
gleda u druge a misli na mene
priznaje mi da je udata
da ne ljubi svoga čovjeka
a ja šutim mudro razmišljam
njeni prsti kao da traže krivca
samo lete oko moga lica
hajde ženo koji ti je vrag
diskretno šapućem spominjem kino
vani je tužno a unutra fino
skupe pare za dosadne sate
ne žalosti se srce mislim ja na te
kupuje mi tada kokice
kikiriki slane koštice
stvarno se trudi da mi ugodi
a oko nas sve neki gladni ljudi
šušte papiri odozada nam smrdi
jao gospode kako grozan film
ponoć se bliži predstava traje
sjedamo u kola idemo dalje
izvan grada ima parcela
lijepo mjesto na kraju sela
vodimo ljubav zagušljiv je zrak
snažno svijetlo pada ravno na nas
nije normalno pa to je vlak
grabim volan i dodajem gas
hladan znoj mi curkom nagriza vrat
paranoja
bježimo u mrak
Ovi masno otisnute stihovi su za Megi.
Ne mogu višeeeeeeeeee…loše vrijeme…ne mislin na vremensku prognozu…DOSTA…………………………………………………….MI……………………………JE…………………………SVEGA………………….!!!!!!!!!!!!!!!!
Zašto baš ja????????
Post je objavljen 01.05.2006. u 18:16 sati.