Lasciate ogne speranza(voi chi leggete)...

Pod dojmom sam da ovaj tekst ima sve predispozicije da bude besmislen. Neka,neka… ionako se nekako čudno osjećan…malo sranja me neće ubiti…valjda…

Osjećaj krivnje je netragom nestao.Licem mi zatitra dobro poznat osmijeh. She's back. Right,like she was ever gone. Samo je čekala pravi trenutak da se emocionalno,imunološki i probavno oporavim. Right on time da ponovo zauzme svoje mjesto. Kako dobar osjećaj. Naiva(izgovorite li ovo dva puta dobit ćete moje ime-to mora nešto značiti?),glupost,slabost-krucijalne riči u opisu mog stanja proteklih nekoliko dana-kao da nisu ni postojale. A sada(kad sam se uvjerila da je to jedino pravo rješenje) prepuštam se Njenoj vlasti. Polako isplivava na površinu. Tup izraz lica zamijenjen je krajnje prefriganim izrazom koji ni u kom slučaju ne sluti na dobro.Zloban smiješak. Sjaj(ili bijes) u očima. Sobom se prolomi visok,gromoglasan smijeh.Trenutak kasnije smijeh je zamijenjen tihim,ali podmuklim režanjem. Za ljubav i osjećaje nema mjesta za trajanja Njezine tiranije. Čisto svođenje na nagone. Jedinstvena vladavina ID-a. SUPER-EGU ni traga. Moralnost,odgovornost,savjesnost-kome je to još potrebno? Sve će pokleknuti pred animalnom(biološkom)komponentom Njezine psihe. Započeo je proces identifikacije-ja više nisam ja. Ja sam Ona.


Aldous Huxley je jednom prigodom izjavio da je samo jedan kutak svemira koji možemo popraviti,a to smo mi sami.Zašto bi se Ja tribala minjati? Ja sam Ja s velikim J. Ja nisam kutak svemira,ja sam svemir za sebe. Ja nemam želju mijenjati svemir-red je na svemiru da udovolji mojim prohtjevima i mijenja se u skladu s mojim željama. Ja sam ključ spoznaje. Nedostaje ključanica. A to doista nije Moj problem. Ni u kom slučaju. Suština Moje genijalnosti je u tome da se za potrebu pobrinem čim se nađe objekt koji odgovara toj potrebi. Bez oklijevanja. Polazeći od činjenice da karakter normalne ličnosti ovisi o sposobnosti EGA da balansira između dvije moćne sile koje caruju njezinim umom(ID-a i SUPER-EGA),zaključujem da je daljnje zaključivanje o Mom karakteru apsolutno nepotrebno. Naime, Ja ne posjedujem EGO. Kao što već rekoh,moja prošlost,sadašnjost i,prije svega,budućnost je ID. Moje glavno oružje su poricanje,represija,identifikacija,zamjena subjekata i vjerovanje u suprotno. Ubojit spoj. Prisiljavam ljude da dožive katarzu i shvate da je jedini pravi način razmišljanja Moj...Ah,naprosto se obožavam…


Al nek se sunce malko skrije,nestane sve te čarolije. Ona je opet,kao prvo,obično,malo jadno drvo-back to reality,iden učit biologiju-kažem ja s malim j.Možda. A možda i neću. Možda oden zavijat na misec. A možda naučim probavni sustav. Hm-kažem ja. Hm-kažem Ja. Ostatak je povijest..

Ceremonijalnom sporoćom otvaram oči i shvatim da je otišla. O čemu san ja ono pričala,tj.pisala?!?

Ponekad pomislin da bi stvarno bilo dobro u glavi imat još jednu mene.Malo zločestiju. I sposobniju. I uporniju. I pametniju. I manje sramežljivu. I otvoreniju za upoznavanje novih ljudi. Neku drugu mene koja se ne boji npr.kukaca. Ili neku mene koja voli malu dicu. I kojoj nije problem učiti cili dan…


Neki dan je jedna moja prijateljica izrekla nešto šta me stvarno natiralo na razmišljanje. Rekla je da ona baš zavidi onim pravim,istinskim bubalicama,štreberima. Zato šta njih zanima samo učenje. I ništa drugo. I to ih čini sritnima. A vrhunac im je kad dobiju 5. A kako cili dan samo uče i ne misle o ničem drugom,onda uspijevaju dobiti tu prokletu peticu. I oni su u biti stalno sritni. Pa jel postoji išta bolje??? A ja razmišljan o sto drugih stvari i nikako se ne mogu koncentrirati na učenje. I neke druge stvari me zadovoljavaju više od petice. A te je stvari teže dobit. Iman osjećaj da ove godine neću proć s 5.Šmrc. Premalo je vrimena da sve ispravin…ah…

<font color=#3366FF>#A meni je stvaaarno dosadno…jako…i šta ću sad???

…možda bi tribala ići slagati čarape po bojama….
…ili ću možda čitati televizijski program za travanj…
…ili horoskop za 21.4…
…ili ću razvrstavati knjige na polici po broju stranica…
… možda počnem brisati prašinu štapićima za uši…
… Ili da ipak počnem zavoditi televiziju…?
Ah,tako težak izbor…naprosto ne znam šta ću od silnih opcija…

#Možda bi bilo bolje da se uvatin pametnijih stvari…da npr…

…izbrojim broj kristalića u 273 grama šećera…
…provjerim jel moj najdraži cimer,pauk Šime,gladan…
…ubijen Matu,njegovog brata,jer se počinje agresivno ponašati…
…ubijen i Šimu jer postoji mogućnost da postane ka Mate…
…počnem tražiti krticu jer mi je obećala platiti kavu…
…naučim izrađivati kišobrane (mislim,s obzirom da dolazi lito)…

#Ili bi možda bilo razboritije da…

…spasim svijet od mutiranih plavo-žuto-ljubičastih ljudoždernih perunika…
…odgodim putovanje u Dubai jer mi tamošnja klima uništava ten…
…dokučim zašto muškarci puno češće padaju iz kreveta nego žene…
…raspoloženjem nadmašim nosoroga koji,dokazano,ima najgoru ćud među životinjama…
…shvatim zašto je svizac zamotao čokoladu u omot…
…ili zašto ljudi vole sretne filmske završetke…
…a da ipak odem kupiti ovcu od umjetnog krzna na keramičkom postolju…?
…ili da zavirim u šumu Striborovu,onako,na 15-ak minuta…
…ili da se bacim na proučavanje druge strane crne kronike…

#Kako mi se ništa od navedenog baš i ne radi,samo ću postaviti nekoliko pitanja…

1) Zašto imaš tako velike oči?
2)Zašto je šarmantno poderani prodavač očaja u mladosti volio gumene bombone?
3)Zašto je Mickey Mouse postao građevinar?
4)Zašto su boje protivničkih figura u partiji šaha svuda oko nas?
5)Zašto Dukatela pruža još više zadovoljstva u novom,praktičnom pakiranju?
6)Jel mene prof.iz biologije 100% čula?!?!?

Gledan ja malo onu neku knjižicu o EU šta smo dobili u školi i ne mogu virovat. Koliko san ja skužila,cilj je potaknit učenike da nauče nešto o tome i da u biti budu za ulazak u EU. Dosad mi je sve jasno. A onda naiđem na članak,odnosno nekakav odjeljak,tako glupo nazvan da nisan mogla a da pažljivije ne pročitan. Dakle ,naziv članka je: KAKO JE EUROPSKA UNIJA SPASILA BAKALAR.. Prva stvar šta san pomislila je da je napisano ka članak iz 24 sata,dakle članak se sastoji od malo duže analize riči iz naslova, najčešće i nema baš neke snažne poveznice sa samim naslovom,itd…ode su tribali objasniti kako su kao spasili bakalar,a jedino šta san ja ode skužila(sad,možda je problem upravo u mojoj ograničenosti,ali nekako mi se čini da ovaj put nije…)je da su oni kao smanjili kvote ulova pa su ribari počeli strahovati a svoju egzistenciju i blokirali (iz prosvjeda)kanal između V.Britanije i Francuske,bla,bla,bla…na kraju nije razjašnjeno jesu li oni onda povukli zabranu,jesu li ribarski sindikati dobili bitku,jesu li bakalari nastavili živiti bez straha od izumiranja…ništa. Jedino šta mi pada na pamet je da su pokušali zataškat ili činjenicu da su sad ribari na rubu egzistencije ili da su bakalari na rubu egzistencije…ili su svi zajedno na rubu egzistencije…doista ne znam.Kao,postignut je kompromis,a nije napisano koja je strana više oštećena,ni ništa,samo je ,navodno,postignut. Baš se pitan koliko su ribari time dobili.Ja,da san na njihovon mistu,ne bi ovo ni slučajno spominjala jer je jedino šta je meni postalo donekle jasno iz teksta je da su ribarima V.Brit. i Franc. ugrozili posal. To im i nije baš za svaku pohvalu.Nemojte mislit da ja iman nešto protiv bakalara,je da ih ne volin isti,al naravno da nisan za njihovo istrebljenje…
Onda listam dalje i naiđen na naslov KONVOJ KAMIONA u mojem je detaljno razrađen način na kojem se kreće konvoj kamiona koji prevozi osobne stvari zastupnika iz jednog ureda u drugi svaki put kada Europski parlament zasjeda u Strasbourgu. Koga zanima kakve su kutije u kojima oni prinose stvari(metalne,ako ima budala kojima takve stvari golicaju maštu). A bolesti…
Onda članak o propisu O SAVIJANJU KRASTAVACA-kao postoje zahtjevi da se ukinu takvi zakoni jer su nepotrebni i beskorisni. Ma jeeeeeee…
A ljudi moji,zar bi ja nakon ovoga tribala biti za ulazak u nešto di će nam naređivati kako da savijamo krastavce? Ili su moroni pisali ovu knjigu ili san ja moron jer ne shvaćam cilj pravilnog savijanja…umisto ovih sranja su mogli opisati nešto šta su pametnije i razboritije učinili…ovako…
I onda za kraj…moto…ideja…vrhunac…''poglEUdaj Hrvatsku sutra''. Ah,kako jebeno domišljato. Šta je sad sa tin ubacivanjen i preoblikovanjen riči da budu još debilnije nego šta u stvarnosti jesu. Svaka druga reklama. Znate ono sranje za onaj sprej,nešto ka,zaOUSTavite bakterije(kukce ili šta već). Aj se lipo ostavite jezika i gramatike jer nam je jezik dovoljno sjeban svin i svačin da di sad pravili nekakve nebulozne novotvorenice.

Mamica me pustila da spavan kod Sunny(jedina dobra vijest),opet san sjebala provjeru iz matematike,nisan sredila ocjene i tako…sad slušan Dani California i moran priznat da me nekako boli k..k..krastavac(savijeni) za sve (ah,ovo se može na više načina protumačit). Sad bi moj prof. iz logike reka ''Stidi se,učeniče. Mi živimo u vremenu u kojem čovjeka sve manje obuzima stid…''. Ah(stanka,zijev,trljanje očiju…)budite mi svi pozdravljeni…

Reći ću samo 2 stvari: prvu i drugu. Prva: ponovo sam zaljubljena. Sretno. I ovaj put je ozbiljno. Shvatila sam to sinoć kad sam se po ko zna koji put digla iz kreveta u bolovima i naprosto pohrlila u WC. U polusnu,spremna za još jedno iskrcavanje u Normandiji ,ugledala sam je . Stajala je tamo bijela i spremna da me spasi. Sad znam što je prava ljubav. A šta bi drugo moglo biti. Cilu noć,svakih 15 minuta san se dizala iz kreveta i u zanosu je grlila. Nažalost,iskrcavanja u Normandiji su rezultirala gubitkom želudca. Ah kako volim svoju WC školjku. Ona je jedina koja(na svoju štetu)pruža usluge ne očekujući povrat. Shvatila sam da nekog možeš istinski voljeti tek kad s tom osobom podijeliš sadržaj želudca. I tako. Sad smo ja i moja WC školjka u ozbiljnoj vezi. Ah,mislim da će me uskoro zaprositi. Tako sam ispunjena i sretna. Dobro,nisam ispunjena-nisan ništa papala već duuugo,a sav prethodni sadržaj sam sinoć velikodušno podijelila sa svojom najdražom. Ma to ništa nije važno. Važno je samo da ćemo ja i moja draga živjeti sretno do kraja života.
Druga stvar: Ja pouzdano znam,al stvarno i najstvarnije znam da više neću piti Amaro. Nakon one Pirove pobjede od sinoć niko i ništa me neće natirati da to ponovo okusin. Jedino pozitivno je šta san na taj način upoznala svoju ljubav,ali ono šta san ja sinoć doživila,odnosno cilu noć opetovano doživljavala,ne bih poželjela ni najgorem neprijatelju. Još me boli drob i iman nekakve grčeve. I tako mi je ledeno i tresu mi se ruke. Boca Amara se sinoć pojavila tamo samo da zavede moj želudac. Mislim stvarno,nek više odustane. Moj želudac joj je jasno dao do znanja da on voli samo tetu Vodku,ali glupa boca Amara je računala na to da će teta Vodka brzo nestati pa je iskoristila okolnosti i stanje u kojem je bio želudac i dobro se okoristila. A želudac je,ka svaki muški, popustija prid njenim čarima i na kraju su se dobro drmnili.. Bili su tako žestoki da san ih morala izbaciti vanka. Štoviše,bili su iznimno uporni u namjeri da ostanu pa san ih malo više puta morala izbacivat. Nadam se da će teta Vodka oprostiti onom glupanu. Ipak je to bio samo trenutak slabosti. Za moje dobro(ah koji sam ja egoist) nadam se da će izgladiti sve nesporazume.
Znam da sam rekla 2 stvari,ali ne mogu si pomoći. Ja san se stalno rugala svojoj prijateljici zbog čarobnog broja 3 i tog njenog jednovečernjeg triumvirata,a sad mi se sve vratilo. Ko se ruga…ruglo ga stigne,heh
Pozdrav Jopi i njenom vratu koji ima nekakve ,hm tragove,od sinoć. Netko je dobro obavija posal…
Pozdrav Ivani i Megi koje su jučer dobro iskoristile stiješnjenost Wc-a u glazbi. Ako ima i pola istine u onome šta Mate tvrdi,onda stvarno niste normalne. A ti Megi jutros tvrdiš da si mali,jadni,neiskvareni anđelčić,ccc…
Pozdrav i Kirsche koja je mislila da neke stvari može sakriti od nas. E,višnja,fama volat…(to ti je na lat. glasine se brzo šire-u slučaju da ne znaš) I super ti je nova frizura.
I pozdrav jednom od slavljenika i njegovom prijatelju koji su oborili brojne rekorde.
Pozdrav i mom susjedu koji je cilo jutro popravlja motor po od umilnih zvukova nisan mogla učiti.
Pozdravljam i prof. Vukija koji će nam sutra dati zasigurno jednostavnu provjeru.
Iman samo jednu molbu:DRAGA GLAVO MOJA VLASTITA PRESTANI ME BOLITI!!!

Ah,po ovakvom vrimenu teško je biti ovakv.Odlučila san riješiti problem i jednostavno nastaviti dalje. Problem: Ja se malo zaljubijo,on se odljubijo,ja ostao zaljubljen,i sad ja tužan. E,jebiga. Znači,rješenje problema je da se ja isto odljubim. Kako jednostavno. Ah,baš sam pametna(nadam se da se sarkazam primjećuje). Kako li san samo došla do ovog zaključka.?!? Dakle,sad kad je ustanovljena suština problema,vrime je da krenem na njegovo rješavanje. Mislim da je prvi korak ka rješavanju prestanak slušanja jako veselih pisama ka šta su Lonely day,With or without you,Road tripinn',Ako znaš bilo što,Anybody seen my baby,Streets of Philadelphia,Soldier of fortune,Don't cry,November rain,The funeral of hearts,Stairway to heaven,Loosing my religion,Wish you were here,Wind of change,When a blind man cries,Put your lights on,Porcelain,Plavi golub,Angie,Budi moja voda,Kao ti i ja,Nedjeljni komentar,Ravno do dna,Usne vrele višnje i Fortune faded.UVIK ISTIM REDOM!!Dosta…..evo sad slušan Redemption song,iza toga je I shot the sheriff pa Žuti kišobran,Elevation,Summer of 69,In my place,Paradise city,Wonderwall,Born to be wild,Here i go again…i baš se predobro osjećan. Napokon. Jedan od razloga je i večerašnji dvostruki ili trostruki rođendan. Ako to ne ispadne dobro,onda neće ništa. E. Upravo san spremila sobu i sad mi je čudno stat u njoj. Ne snalazim se baš najbolje kad je sve uredno.Bar ne moran sad slušat prodike.. al moran priznat da u ovom trenutku jako volim svoju mamu jer me u frižideru čeka sladoled.
Hm,ako ništa drugo iman novog prijatelja.
Ajme,kako dobro lažen. Priznajte da san vas uvjerila da san dobro. I sad priznajte da san vas uvjerila da lažen da san dobro. U biti,možda lažen da san dobro,.a možda lažen da lažen. A možda uopće ne lažen. Hehehehehehe.Baš se osjećan nekako naughty. Mislin da bi bilo vrime da počnem nešto učit. Ipak je skoro kraj…evo,sad ću se malo smijati-JA+MOJ SMILE(malo debilan,al nevermind)samo smijem se i smiješ se i sve je isto kao prije...

Odvratnost iznad svega. Nekakav tup osjećaj. Hodnici su mi noćna mora. Pokušavam ne gledati ljude oko sebe da među tim ljudima na vidim njega. Kad malo bolje razmislim,među toliko ljudi u školi i nije toliko teško izbjegniti susret,pogled. Ali valjda je to ono nešto kad ne želiš nekog vidit onda ga vidiš posvuda. Taman kad pomislin da san sa izvukla,krajičkom oka ga uvatin. Sva srića da ovaj tjedan zbog prvaša nemamo satove do odmora pa me onda malo prođe. I onda ga vidin. I onda se dogodi neutralizacija onog prethodnog dijela. I ne mogu ga slijedeća 4 sata izbaciti iz glave. Ne mogu. Gadin se sama sebi. Tako san patetična. Al ne mogu. I ne znam reagirati u situacijama kad ga vidin. Pravin se da ga ne vidin. Tako je lakše.. A nekad se prekasno sitin odvratit pogled. Jer ne mogu. I onda se nasmijen da ne ispadnem totalna glupača. A najradije ne bi. Najradije bi samo nestala. Isparila. Iman osjećaj da svi ljudi čuju da mi srce zakuca nekim čudnim ritmom. Malo bržim. Malo. Hm,da. Zaljubljenost je crna rupa. Proguta te. Kad je neuzvraćena još je crnija i beznadnija. Zaglušuje sva osjetila. Gubim se u tom začaranog krugu i polako gubim percepciju svojih osjećaja. Ne znam,ne znam čak ni koliko sam puta rekla da nešto ne znam. Stvarno ne znam. Jebe me to neznanje. Kad će ovo prestati. Ta beskrajna vrtnja između uvijek istih stvari. Između uvjeravanja sebe da će sve biti u radu i spoznaje da ništa nije. Samo se želim odvrtiti i stati. Deficit jasnoće i spoznaje vlastitih osjećaja me čini nekako mutnom. Zamagljenom. Kad će ovo prestati? Želim odgovor. Zahtijevam odgovor. Sad. Odmah. Bez pogovora. Odugovlačenja. Muljanja. Kad???
…zaspao sam nad otvorenom knjigom,okovana svijest u zlatnom izdanju…
A meni ovo stvarno nije tribalo. I već duže vrime ovakve situacije nisu bile ovako intenzivne. Bile su nekako prolazne. Lako zaboravljive. Zašto mi se sad ovo događa? Zašto baš s osobom s kojom je neizvedivo. I zašto ne prolazi? Ima vrimena. Nema. Ima Nema. Mora biti .Čega? Ne znam. Opet. Po ko zna koji put. A ja se svejedno smijem. Kao. Na silu. I mrzim biti u školi jer ga tamo vidim,a jednako tako mrzin biti u kući jer onda ne postoji ništa da mi odvuče misli.

…na rubovima njenih sjećanja
blijede lica kuće madame tussaud
divlje pjesme tvrdih predgrađa
ritualne pijanke subotom
željela je da se izvuče iz nevolje
da se momci lome oko nje
mislila je da će sjajem u kosi
osvojiti poljupce…

Pokušaj definiranja svog stanja je još jednom propao. Definicija je izostala. Nedefinirana sam.

VRIJEME ODLUKE
svjetlo u dnu sobe
plavičasti trag
da li me prepoznaješ
o čemu razmišljaš
dim iz cigarete
nosi moje sne
gledam tvoje oči
hladne daleke

hajde dijete otvorimo ples
zamisli da svira najdraži bend
večeras igram samo za tebe
svejedno kako to je nebitna stvar
ne želim pričom da te zamaram
ljubimo se posljednji put

ja ti nudim sreću
kao iluzionist
tamnu stranu grada
govor ulice
ljudi na peronu
sajam taštine
ostaješ u krevetu
bojiš se gomile

hajde dijete otvorimo ples. . .

lice moje predodžbe
rubna fikcija
sjena u ogledalu
krug se zatvara
htjela bi da te nema
ali to ne ide
htjela bi da spavaš
vrijeme je odluke

hajde dijete otvorimo ples. . .

Ako je vrijeme odluke.,onda ću i ja odlučiti. Evo,jesam.A šta? Još jedno od pitanja čiji će odgovor zasigurno izostati. Ne mogu se izvući iz ove letargije. Bezvoljna sam. Bezodgovorna. Bezodlučna(znam da se piše neodlučna,ali ja upravo stvaram novotvorenice sa prefiksom –bez i ne može mi niko ništa-apsolutno). Bezidejna. Bezinspirativna. Iako je to stvar koja me trenutno dobro zajebaje,neću ići linijom manjeg otpora i pustit da me deprimira,nego ću učiniti upravo obratno-napisat ću kratku recenziju svog shvaćanja ljubavi.

…Ljubav je umijeće koje zahtijeva znanje i trud. Pomaže nam u prevladavanju osjećaja osamljenosti. U ljubavi se zbiva paradoks-2 osobe postaju jedna,a ipak ostanu dvije. Uvjet prave ljubavi je očuvanje osobnosti i individualnosti.. To je aktivnost koja podrazumijeva davanje i primanje.Ako nesebično dajemo sebe i isto tako primamo ljubav,na pravom smo putu da je ostvarimo i da u njoj uživamo cijelim svojim bićem.Potreba za ljubavlju je ključ emocionalnog razvoja…ne znam dalje…izgubila san misao vodilju…ups…ma triba pametnijim ljudima ostaviti da govore o tome…

''Zaljubljenici vide na svijetu samo sebe,a zaboravljaju da ih vidi svijet.''
~Platon~

''Osobu koju volimo možemo u snu prepoznati samo po žestini doživljenog bola.''
~Proust~

''Ljubav je stvar osjećaja,a ne volje.Ne mogu voljeti zato što hoću,a još manje zato što moram,stoga je obavezna ljubav glupost.''
~Kant~

Ma ljubav je sranje.

ove su slike slike stavljene s puuuuuuno muke...

Zašto bi molin te nakon kiše dolazilo sunce???ja ga ne vidin…još ga ne vidin…aha eno nešto…ma ne to je munja…meni nakon kiše ne dolazi sunce nego se nastavlja oluja…jako se lipo osjećan…ka da mi je kroz glavu proša uragan. Da san ikad volila zemljopis i da san ga ikad učila sad bi se udostojila napisati neku pametnu definiciju uragana,ali kako meni zemljopis drži Vuki,kako ga mrzin od petog razreda i kako ga nikad nisan pošteno učila onda neću (napisati definiciju).Uragan je proša. Otpuva je ono malo mozga šta je obitavalo u mojoj lubanji. Sad se osjećan ka šupljača.Čini mi se da mi nešto odzvanja mi u glavi,valjda nekakva jeka od one silne praznine. Ah,olakšanje,to je samo moja najdraža mamica koja očito smatra da ću je poslušati ako u pravilnim intervalima od svakih 15 sekundi zaviče upozoravajućim i polubijesnim glasom da spremim krevet. Ionako neću,ne znam zašto se uopće trudi!? Taj čin sam po sebi nema smisla,jer ću ga ionako zgužvati kad legnem,a ja ne volin raditi besmislene stvari.Ne mislin na gužvanje kreveta,to može biti jako korisno ako se radi na određen način(SPRD),mislin na spremanje.Ja njega ne razumin.Uragan,naravno. Taj uragan tvrdi da mi rijetko prolazi kroz glavu i da se rijetko nalazimo pri prolazu,a niti jednom me nije pita oćemo se susresti dok prolazi. Šta ja sve moran pitati? Uvik? Šta je najgore meni je uragan još jako drag i …bljak…da…a George Orwell was wrong when he claimed that the Thought police knows it all. G.Orwell had never met my friend Megi. If they had met he would have never written the book 1984. because he would have written the book about her. I mean,she knows everything about anything or anybody. I'm glad that they had never met because I really like the book. Ne znan točno šta je ovo bilo ali morala san ovo napisati,a nisan se znala izrazit na hrv.jeziku. Sad bi se teta Marelj-aga razočarala. Opasno san luda. I opasno tužna. Opasno san luda kad san opasno tužna. Ne volin kad san opasno luda i opasno tužna. Grozno je biti opasno lud i opasno tužan. Osjećan se ka Akakije Akakijević(Kabanica-Gogolj-za one koji ne znaju ili su zaboravili ili imaju tendenciju ka zaboravljanju toga).Beskorisno. Bezvoljno. Prozirno. Kao polupropusna membrana. Baš bi bilo dobro da san neki jednostanični organizam da me niko ne vidi i da nikog ne moran gledat.
Da ne razočaram Anu evo o Puli iako mi se baš nešto i ne piše sad o tome.Nakon dogovora da niko neće piti,na putu prema tamo nas 4 smo bile jedine koje nisu pile. Toliko o dogovoru. Nakon izlaska me bolilo grlo od pivanja,a Jopu je bolilo livo uho od mene(hehe). Kad smo tamo došli malo smo sidili na travici isprid Arene. Jopa nije mogla izdržat pa je zvala Dina da ga obavijesti da smo na travičici(ovo ti je poznato,jel tako?-Dinov rječnik).Malo smo se slikavali,a ja san se dobro zasrala sladoledon-točnije:oba rukava od jakete-ne znam kako mi je to uspilo?!? A nakon ležanja na Antinim leđima(jopin brat ante),od njegovih kostiju su me bolila leđa. Onda nas je Pamić(ne Krešo)vodija po nekin tvrđavicana,pentrali smo se po nekin stablima( točnije samo Ante i Ive-ispod je bila provalija pa se nama nije učinilo baš zgodno),slikavali smo se na topovima…onda smo otišli na misu u Arenu i stvarno je bilo lipo,bilo je toliko ljudi i super doživljaj. Onda smo išli na razvrstavanje. Jopu,Megi,Ivanu,Cvitku i mene je primija neki čovik koji je reka da su njegove kćeri tražile da budemo plavuše,šta god to značilo! Jebiga,dobile su samo jednu umjetnu. Putem smo saznale da mu je žena umrla i da ćemo biti na katu,u stanu sa njegovon mamom,koja je inače malo krupnija žena od kojih 70-ak godina. Upitavši nas odakle smo i dobivši odgovor pametno nas je pitala jel mi iz Dalmacije znamo šta je to pita od sira. Aj dobro. Nakon šta je žena izašla iz prostorije,Megi je poprilično rastreseno i u dubokoj histeriji iznila svoju teoriju da je čovik zapravo ubija svoju ženu i da će nas baba sigurno ubiti. Kad se baba vratila i izvadila nož da izriže pitu,Megi je poluglasno rekla:''Jesan van ja rekla! Izvadila je nož!'' i rekla da ona neće isti njenu pitu nego sendvič koji je njoj napravija njen tata. Računam da je baba bila bar donekle gluva i da to nije čula!!!. Nakon prvotnih šokova dobili smo obavijest da,sad kad smo večerali,MOŽEMO IĆI SPAVATI! Sva srića da smo Jopa i ja bile donekle prisebne da počnemo srat da mi ne možemo ići spavati jer kao moramo se naći s našim animatorima i da ćemo se kasno vratiti. Nakon dugih izmotavanja i zaplitanja u vlastite laži te jadnih pokušaja izvlačenja,baba je popustila i rekla da možemo ići,a da će nas ona čekati dok se ne vratimo jer ona ionako dugo čita KNJIGE O LJEKOVITOM BILJU. Ja san je pokušala nagovoriti da ostavi ključ vani ili da nam ga da,ali nisan uspila. Megi je još uvik bila uvjerena da će nas ubiti i dosta je glasno rekla da je ona premlada da umre. A luđakinje,ko zna koji su nju filmovi pucali…Zatim je baba uvatila pričati o tumorima i počela nas ispitivati jel znamo kako je to ostati bez jedne cice. Sad san se i ja počela bojati. Bilo je toliko čudno da se 5 ženskih sredilo za ić vani za 20 minuta-U JEDNOJ KUPAONICI! Izašavši vani nismo znali di ćemo pa smo pokušali ući u neki klub,ali nismo mogle ući jer smo navodno bile premlade. E sad,to san ja kriva jer je zaštitar gotovo pustija njih 4 unutra,al onda se Megi pomaknika pa je zaštitar vidija mene i mojih 157cm,odmirija me od glave do pete,slatko se nasmija i posla nas sva nazad. U nemogućnosti izbora poharale smo benzinsku,potrošile znatne količine love,ali se zato dobro opskrbile. Zatim smo primile poziv od Ante i Ante Čoge da dođemo u njihov apartman. Tamo je nekim čudom nestalo ono šta smo kupile. Vratile smo se kuću oko 3-4. Otvorila nam je baba u spavaćici. Taj ću prizor dugo pamtit. I sanjat. U najgorim noćnim morama. Naravno da se nismo mogle prestat smijat Sva srića da je baba otišla leći.Megi mi je uletila u krevet i počela pričat svoje nebuloze. Naravno da smo umirale od smijeha pa je baba intervenirala povikom da umuknemo. Onda smo se donekle smirile. Ujutro smo se oprostile s bakicom i otišle na misu. Ja san morala nosit narodnu nošnju na prinosu darova,ali je jako puva vitar pa mi se suknja stalno dizala. Jako. A crkva je bila nedovršena pa je i unutra puvalo.(inače,s menon je u nošnji bije čoga,hehe).Povratak busojn je bja isti ka dolazak,samo uz MALO više piš-pauza. ZADOVOLJNA?
Čak me ni prisjećanje na Pulu nije oraspoložilo. Baš san …šugava. I WANT TO BE VAPORISED!(Orwell)
I još samo nešto: Jope,koliko god se ti smijala ja ću tetovirati na svojoj pozadini onu šapicu s boce od Dalmatina. Kad-tad!!!

Zar san ja uopće mislila da meni nešto može ispasti kako triba? Sad je uopće besmisleno uopće tražiti smisao u ičemu. Osjećan se nekako isprazno. Pokušavam razmišljati,analizirati,pronaći razlog,ali ne mogu. Možda san i prije tribala svatiti nešto. Možda. Ali nisan. Jedino šta san cilo vrime imala neki osjećaj. Nešto mi je bilo čudno. Valjda san to pokušavala potisniti jer nisan tila sebi priznati da nešto nije u redu. To uvik radin kad san zaljubljena. Pokušavan sve idealizirati. Pretjerujem. Valjda. Osjećan se očajno. Vjerojatno san ja kriva za sve,ne znam,to mi se čini kao najlogičnije rješenje. Možda san u krivu. On je kriv. To je lakše prihvatiti. To uopće nije bilo tako ozbiljno. Mislim,uopće nije bilo ozbiljno. Stoga nema razloga da se ovako osjećan. Stvarno nema. Al očito ne mora sve imati razlog. Jednostavno,meni stvarno triba puno da se zaljubin,al kad se to dogodi,onda mi triba jednako dugo da me prođe. Jebiga,takva san. Ne mogu ja tu ništa. Uostalom,moga mi je to jasno dati do znanja. Opet san ja pitala jel nešto nije u redu. Dokad je on mislija nastaviti sa zajebavanjen? U pičku materinu,zvučin ka sapunica…neću psovati….a boli me briga,meni ovo ne triba…stvarno mi ne triba. Istina je da je u biti nikad nisan bila nezaljubljena. Uvik je postoja neko ko mi je bija u najmanju ruku napet. Ali odsad ću biti sritno nezaljubljena…čvrsto odlučujem…ka šta san čvrsto odlučila da ne plačen zbog nikog…a ovo šta mi klizi iz očiju je alergijska reakcija na pelud. Fak,nisan alergična na pelud,poricanje mi nikad nije dobro išlo.Uopće nije važno,upalo mi je nešto u oko,smetaju mi leće…to je već bolje. Hm,da. Jednostavno ću prestat razmišljat.I gotovo. Evo,ovo je zadnji put da razmišljan o tome. To bi značilo da mi triba nešto opako dobro za razmišljat o tome.

PROKLETO LJUT
ludilo snagom oceana plavi moju dušu
i nagriza um
ključevi vlasti ispod maske na zidu
impozantna golet na smetlištu
gledam samo njihova lica
slavna artiljerija stiže na cilj

ja sam tu slučajno
i prokleto sam ljut

opće grebanje za životni prostor
opći grabež za titule
fakat se ne biraju sredstva
seljačine uvijek u prve redove
gledam samo njihova lica
slavna artiljerija stiže na cilj

ja sam tu slučajno
i prokleto sam ljut

Ma nisan ljuta. Možda jesan. Možda. Ne znam.

ODLAZAK U NOĆ
uz tihu kletvu jurim kroz grad
kaput na ramenu normalna stvar
novine u ruci jučerašnji broj
ne izgledam lijepo briga me za to
zalazim u svaku birtiju
tamo trgnem vino rakijua onda žurim da ne zakasnim
i prije nego što se pozdravim s njom
dodirnut ću joj usne lagano
odlazimo zajedno u noć

ona želi da joj govorim tiho
da ne veličam svoje probleme
hoće da živi s onim koga voli
gleda u druge a misli na mene
priznaje mi da je udata
da ne ljubi svoga čovjeka
a ja šutim mudro razmišljam
njeni prsti kao da traže krivca
samo lete oko moga lica
hajde ženo koji ti je vrag

diskretno šapućem spominjem kino
vani je tužno a unutra fino
skupe pare za dosadne sate
ne žalosti se srce mislim ja na te
kupuje mi tada kokice
kikiriki slane koštice
stvarno se trudi da mi ugodi
a oko nas sve neki gladni ljudi
šušte papiri odozada nam smrdi
jao gospode kako grozan film

ponoć se bliži predstava traje
sjedamo u kola idemo dalje
izvan grada ima parcela
lijepo mjesto na kraju sela
vodimo ljubav zagušljiv je zrak
snažno svijetlo pada ravno na nas
nije normalno pa to je vlak
grabim volan i dodajem gas
hladan znoj mi curkom nagriza vrat
paranoja
bježimo u mrak

Ovi masno otisnute stihovi su za Megi.

Ne mogu višeeeeeeeeee…loše vrijeme…ne mislin na vremensku prognozu…DOSTA…………………………………………………….MI……………………………JE…………………………SVEGA………………….!!!!!!!!!!!!!!!!
Zašto baš ja????????