pišem što osjećam i mislim, možda volim

srijeda, 30.04.2014.

Prijatelji

Kažu da si bogat koliko imaš prijatelja. Istina ili možda i nije?! To su ljudi koje ne dobiješ u nasljeđe (poput rodbine). To su ljudi koje sam biraš da budu dio tvog života.
U životu imaš prijatelja, i svi drugi su samo ljudi koje u nekom trenutku svog življenja zoveš prijateljima. Traju samo dok si u njihovoj blizini, dok živiš u njihovoj okolini, dijeliš nešto dobro s njima i dok to prijateljstvo živi od uzajamne koristi.
Prijatelji prolaznici koji se kako brzo steknu isto tako i brzo zaboravljaju. Prolaznici koji su skupa i zovu se prijateljima dok se vesele, i u teškoćama zaboravljaju. Prijateljstvo je radost ali i teret. Tugu nije lako dijeliti kao veselje. Probleme je lakše ostaviti drugome na teret, a ne osjetiti potrebu je podijeliti.
Prijatelji prolaznici poput dragih ljubavnika. Bliski smo toliko dugo dok jedni drugima ne trebamo biti ništa više od zadovoljstva tog trenutka. I zato je lako odreći se tog i takvog prijatelja, prijatelja trenutka, prijatelja prolaznika. Jednostavnije je pronaći nekog novog prijatelja i zabavljati se.
Prijatelj je jedan i on je uvijek tu, čak i kad ga tjeraš od sebe. Kad ne želiš povrijediti ga svojom pričom, koji kaže razgovaraj sa mnom a ne sa sobom. Prijatelj je uvijek tu, ne traži poziv i ne treba mu. Uvijek zna prepoznati trenutke i radosti i tuge. Prijatelj, koji ti oprašta kao što majka oprašta djetetu i ono što ti drugi oprostiti ne mogu. Prijatelj koji staje ispred tebe da primi sve pogrde i "kamenja" koja bacaju na tebe i pomakne se u stranu kad primaš pohvale.

"Ne idi ispred mene, mogu da te ne stignem,
Ne idi iza mene, mogu da te ne vidim,
Prosto idi pored mene i budi mi prijatelj" A.Camus

ponedjeljak, 28.04.2014.

Netko kao ti............

Postojao si samo za mene, rodio se da bi bio moja ljubav. I ja sam te voljela. Iskreno, onako pjesnički sa sjajom u očima, vatrom u srcu i trncima u stomaku. Svaki put kad bih izgovorila tvoje ime, svaki put kad bih pomislila na tebe (a to je bilo svih 24 sata u danu, svih 1440 minuta u jednom danu pa čak i onih nebrojenih sekunda u tom istom danu). Voljela sam tebe, a ti uvijek si me pitao: "Zašto te volim?". Nikad nisam znala pravi odgovor, ni danas ga ne znam kad te više ne volim (jer voljeti ti ne smijem). Zabranio si mi da te volim, bez riječi, bez glasa. Jednostavno samo si otišao negdje daleko od mene. Daleko od mog dodira, daleko od mojih riječi, daleko tamo gdje te voli netko drugi. Vjerojatno još samo jedna priča poput mnogih drugih ispričanih na tisuću stranica romana pravih spisatelja. Priča u kojoj će se izgubiti moja tajna o tebi i ljubavi u kojoj nismo imali odgovore, ali smo imali sebe.
Kad bi mogao pročitati ove riječi, netko kao ti...........onda bih ja bila netko kao ja...........sve je samo "poput" a ja ostajem galeb, sam daleko na pučini.

subota, 26.04.2014.

Duga

Nakon dugo vremena osjetih neku radost življenja, svjetlost duge koja mi poput baterije ukazuje na put, onaj negdje tamo...Duga koja me neće uspjeti dotaknuti ali mi namiguje. I glas joj se čuje! Da li ste ikada pročitali da duga osim boja ima i predivan glas, glas muškarca (jer ja sam žena sa "normalnom" seksualnom orijentacijom) tako da preferiram glas muškaraca. Inače kako bi me privukao "glas žene" da se primaknem dugi, i bolje se zagledam u boje.

I žensko (kao žensko) ponekad znatiželjno, ponekad željno a ponekad samo iz čiste dosade krene prema dugi da je čuje da je dodirne. Tamo gdje je duga nema kreditnih kartica, nema proljetno-ljetnih akcija ali zato ima baš ona boja koja je ove sezone IN. Kako odoljeti tom izazovu, tom porivu.... Kako se oduprijeti seksualno izazovnom muškom glasu duge, bojama koje otkrivaju upravo onoliko koliko je dovoljno da poželiš vidjeti više i ne odustati na prvoj prepreci... I duga kaže, senzualno onako kako samo muškarac koji želi, vatreno i strasno:
„Da... trebam Te... da me opustiš i probudiš...podigneš...
Ženo, radiš to tako dobro...
I kako samo rado izgovaram Tvoje ime... :)
Da... ponekad se moram ljutiti na tebe, a to ne mogu i ne želim...i takve poruke su odraz toga... :)“
A Žena onako opet na svoj način, puna želje i htjenja, ali opet i nekog straha od odbijanja, bez riječi pokušava otići. Tako je lakše, tako je jednostavnije. Čemu priče i čemu riječi objašnjenja. Glas, glas muškarca u dugi je zaustavlja i kaže:
„Zašto nećeš... meni ne smeta...
Reci ću ti što nemoj raditi i uvijek ce sve biti u redu...nemoj šutjeti... nemoj se povući i ne istjerati stvar ili problem do kraja...
Ne volim kad stvari vise u zraku i kad se moram sam sa sobom prepirati... kad Ti nemam priliku u tom trenutku reći sve sto hoću i kad na sve to ne dobijem odgovor...
Eto... priča nikada neće biti problem, ali šutnju mrzim... :)“


Možda nikad nećete vidjeti ono što ja vidim ali zasigurno je da možete pokušati odškrinuti vrata i prozor i dopustiti nekoj vašoj dugi, boji i glasu........

četvrtak, 24.04.2014.

Institucije

Blokada samoironije i samosarkazma (i nemojte ni u ludilu pomisliti da sljedeće riječi počinju u isto stilu), pa bi onda bilo jako zgodno iskoristiti večerašnju navalu hormona za neki oblik mirnog napada.

Kako blog za sada još uvijek nije ostvario suživot u mjesto gdje je doselio, gdje započinje sa traženjem svoje zvjezdice na tom širokom nebu mogućnosti, gdje bi ga poneko oko mudrog čitača i komentatora moglo uočiti, to si slobodno mogu dati na volju da pišem podosta negativno.

Institucija brak, uzvišena i prva u odnosu muškarca i žene. Poželjna! Primjer obrtnika i partnera, sa budućim malim poslovnicama. Proizvodi obrtništva (djeca), budući voditelji poslovnica građenih na istim osnovama. Svaki odnos obrtnika i partnera traje, dok god u njemu postoji zajednički interes. Pa tako traje i brak. Svi se kunu u riječ ljubav s kojom započinje institucija brak. Vječnu ljubav okrunjenu pred bogom, koja nikad neće prestati pa tako ni brak. Ali onda odmah, nakon nekog vremena, muškarac i žena potroše ono nepresušno vrelo vječne ljubavi i krenu u traženje druge i treće institucije, koja naravno neće nužno ugroziti postojeću.

Institucija ljubavnički odnos, oženjeni muškarac i ljubavnica žena ili udata žena i ljubavnik muškarac. Interesno povezanih dvoje ljudi. Obrtnik i partner.
Svatko od uključenih sudionika ostvaruje neki svoj interes, kao i u svakoj drugoj poslovnoj suradnji.
Ali o tome u sljedećem nastavku, u kojem vam možda pomognem u dobivanju novih ideja ukoliko poželite krenuti u vode stvaranja vlastitog poslovnog carstva...........

utorak, 22.04.2014.

Netko (možda samo ja)

Izgubila sam se u nekom vremenu, u ovom prostoru. I sad pokušavam pronaći sebe, onakvom kakva uistinu jesam. Teško je, jako teško. Kao da me više nema, kao da nikad nisam ni bila ja. Kad ono, ljudi oko mene, ljudi koji su uvijek uz mene (iako ih ja odbacujem) mi pokazuju da sam tu, da živim i postojim... Kako je to moguće?!?
Ne, nisam podjeljenja ličnost, nisam netko tko u jednom trenutku postaje čudovište i napravi grozne stvari; a onda opet postane netko dobar, savjestan i poželjan za prijatelja. To sam samo ja, jedna ista koja pokušava vratiti sebe i biti ja.
Penjem se negdje visoko na brdo, negdje gdje stotina kilometara u daljinu nema nikoga. Penjem se kako bih mogla viknuti iz sveg glasa, da me nitko ne čuje, da nikome ne smetam. I uspijem, popela sam se. Sretna postignutim uspjehom puštam glas, vičem ali ništa se ne čuje. Zar ni tu ne mogu izreći sve što želim. Vičem ali nikakvog zvuka, ne čuje se ništa. I nije san, stvarnost je. Nema me, a ipak sam tu.
Htjela bih da me primjećuju a nevidljiva sam.... Želim biti središte a skrivam se u kutu.... Hoću voljeti, negdje gdje ljubav ne postoji....Biti sutra u dalekoj prošlosti, sadašnjost u nezamislivoj budućnosti, prošlost u sadašnjosti.......!
Tugu i bol na mojoj duši, bez riječi da drugi vide. Radost u srcu, svi da osjete.
Dok prosim za milost (glave visoko ponosno uzdignute, s izrazom na licu prepunim arogancije i oholosti), očekujem oprost a teško ga dajem..
Jaka i dalje, kroz buru i oluju života, a ranjena tamo gdje nitko ne vidi i ne osjeća...........

ponedjeljak, 21.04.2014.

Čemu laži......!?

Početak......
Osjećam se poput nekog pisca, koji je objavio svoje veliko književno djelo, i sad svi očekuju novi nastavak..Još bolji i još veći hit....Onaj koji će napuniti džepove izdavača, knjižarama osigurati veću zaradu i naravno pri tome će i sami pisac ponešto zaraditi.
Ali sad kad sam već krenula da nešto i napišem....
Zašto se tako osjećam? Prvo pa pitanje? Kažu da kad osoba na pitanje odgovara pitanjem, onda djeluje inteligentno jer je odgovor sam po sebi bio očit. Mozak mi vrvi mislima i osjećajima, a sposobnost pisanja je u tome da to uspijemo i prenijeti na papir, ili ekran kao u ovom slučaju. Voljela bih doživjeti osjećaj čitanja ovog što pišem. Dan kada počinjem sa pisanjem svog bloga, za mene je pravi kaotičan dan. Dan prekretnica ili dan u kojem mi se toliko neuspjeha u životu skupilo da sam pomislila da više ne mogu, da više ne želim. Ovo baš i nije do sada bilo ono što je u naslovu, ali je početak i zato prelazim na temu naslova....

Zašto lažemo? Čak i onda kada to nikako ne trebamo, čak i onda kada je laž toliko opipljiva i onome koji laže. Istina zna boljeti, kada nije lijepa, kada nije ugodna, ali je ipak samo istina. I uvijek je bolja od svega drugoga. Za sebe ne bih rekla da sam lažljivica, ali imam sposobnost ne izreći istinu. Laži ne izgovaram ali se i ne povjeravam. Primjer društvenih mreža, stranica za druženje.....Ljudi se njima služe kao maskom kojom se ukrase za maskenbal. Zašto? Zar nismo isti i u svijetu u kojem nam se oči gledaju, i u svijetu u kojem nas riječi zbližavaju. Ja kažem da jesmo. I trebali bi biti. Zašto da budem najljepša od svih, ako to nisam. Naravno, da je odgovor samo jedan. Lažemo samo sebe. Često su mi govorili da me vole, da sam draga, da sam elokventna. Još češće sve to skupa nisu mislili. Volim i želim vjerovati ljudima, ali da li to mogu? Puno puta sam bila nezamjenjiva i davala od sebe puno. I pri prvoj pogrešci bila odbačena i zaboravljena, kao da nikad nisam ni postojala. Oprostite što previše osobnog sam unijela u ove laži ali uvažite da je ovo jedan početak. U moru ovih silnih riječi, htjela sam dobiti vaš glas i vaše riječi...
Bilo bi lijepo da vas pročitam u mojim mislima i mojim osjećajima. Bilo bi lijepo da bude tračak svjetlosti u mojim budućim blogerskim pričama....

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv