pišem što osjećam i mislim, možda volim

srijeda, 30.04.2014.

Prijatelji

Kažu da si bogat koliko imaš prijatelja. Istina ili možda i nije?! To su ljudi koje ne dobiješ u nasljeđe (poput rodbine). To su ljudi koje sam biraš da budu dio tvog života.
U životu imaš prijatelja, i svi drugi su samo ljudi koje u nekom trenutku svog življenja zoveš prijateljima. Traju samo dok si u njihovoj blizini, dok živiš u njihovoj okolini, dijeliš nešto dobro s njima i dok to prijateljstvo živi od uzajamne koristi.
Prijatelji prolaznici koji se kako brzo steknu isto tako i brzo zaboravljaju. Prolaznici koji su skupa i zovu se prijateljima dok se vesele, i u teškoćama zaboravljaju. Prijateljstvo je radost ali i teret. Tugu nije lako dijeliti kao veselje. Probleme je lakše ostaviti drugome na teret, a ne osjetiti potrebu je podijeliti.
Prijatelji prolaznici poput dragih ljubavnika. Bliski smo toliko dugo dok jedni drugima ne trebamo biti ništa više od zadovoljstva tog trenutka. I zato je lako odreći se tog i takvog prijatelja, prijatelja trenutka, prijatelja prolaznika. Jednostavnije je pronaći nekog novog prijatelja i zabavljati se.
Prijatelj je jedan i on je uvijek tu, čak i kad ga tjeraš od sebe. Kad ne želiš povrijediti ga svojom pričom, koji kaže razgovaraj sa mnom a ne sa sobom. Prijatelj je uvijek tu, ne traži poziv i ne treba mu. Uvijek zna prepoznati trenutke i radosti i tuge. Prijatelj, koji ti oprašta kao što majka oprašta djetetu i ono što ti drugi oprostiti ne mogu. Prijatelj koji staje ispred tebe da primi sve pogrde i "kamenja" koja bacaju na tebe i pomakne se u stranu kad primaš pohvale.

"Ne idi ispred mene, mogu da te ne stignem,
Ne idi iza mene, mogu da te ne vidim,
Prosto idi pored mene i budi mi prijatelj" A.Camus

30.04.2014. u 03:46 • 3 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Nisu to samo riječi, to je osjećaj i misao

Što bih poželjeti više mogla
tribute to dorothy of oz

otpustila sam noćas sve moje godine
i one u kojima me srna rodila
i one u kojima me otac napustio

sve moje godine
u kojima sam lobotomiju izvršila
i središte svoga srca
štiklom gnječila

godine
u kojima sam ljubav u navodnike obukla
i bila
i svetica
i grješnica

otpustila sam noćas sve moje godine
u kojima sam sebe crnim akvarelom
slikala
i glumu svojim izborom
nazivala

sve moje godine
na rashodovanje predane
usputnim protuhama

sve godine
praznih nabora haljine u kojima
sam nekad
kupine skupljala

i prečula
majčine molitve
opsjednuta
raspoređivanjem suza vlastitih po
dlanovima – košaricama
(ponedjeljkom)
jer
ustrebati bi mogle
(u petak opet)

sve
baš sve
moje godine

da bih izjutra ponovojavascript:%20void(0);
da dušo
ponovo
u crvenim cipelama
žutom cestom prošetala

nije li to
sasvim dovoljno
da te probudim
i u oči pogledam
moja
malena
dorothy of oz

Ana Maria: poklanjam ovu pjesmu mojoj t.f.-sis i mojem cy-braci - tek da ih podsjetim da ništa nije uzalud, da ih podsjetim (jer znaju oni to) - da ponajprije treba voljeti sebe, da bi mogli voljeti druge, da ponajprije treba oprostiti sebi, da bi mogli oprostiti drugima i da ponajprije treba probuditi dijete u sebi da bi se susreli s dorothy....ili s petrom panom braco, ako hoćeš:)
u prijevodu - da bi se susreli sa samima sobom:)
voli vas vaša sister:) (18.08.2014. 09:48)I



u dobroj namjeri - uvijek odgovorim

tianaf@net.hr

link, link .....i link

Kada sam rekla da!!!!!!

Datum i vrijeme kreiranja bloga:21.04.2014. (22:36)

JL&JC