Izgubila sam se u nekom vremenu, u ovom prostoru. I sad pokušavam pronaći sebe, onakvom kakva uistinu jesam. Teško je, jako teško. Kao da me više nema, kao da nikad nisam ni bila ja. Kad ono, ljudi oko mene, ljudi koji su uvijek uz mene (iako ih ja odbacujem) mi pokazuju da sam tu, da živim i postojim... Kako je to moguće?!?
Ne, nisam podjeljenja ličnost, nisam netko tko u jednom trenutku postaje čudovište i napravi grozne stvari; a onda opet postane netko dobar, savjestan i poželjan za prijatelja. To sam samo ja, jedna ista koja pokušava vratiti sebe i biti ja.
Penjem se negdje visoko na brdo, negdje gdje stotina kilometara u daljinu nema nikoga. Penjem se kako bih mogla viknuti iz sveg glasa, da me nitko ne čuje, da nikome ne smetam. I uspijem, popela sam se. Sretna postignutim uspjehom puštam glas, vičem ali ništa se ne čuje. Zar ni tu ne mogu izreći sve što želim. Vičem ali nikakvog zvuka, ne čuje se ništa. I nije san, stvarnost je. Nema me, a ipak sam tu.
Htjela bih da me primjećuju a nevidljiva sam.... Želim biti središte a skrivam se u kutu.... Hoću voljeti, negdje gdje ljubav ne postoji....Biti sutra u dalekoj prošlosti, sadašnjost u nezamislivoj budućnosti, prošlost u sadašnjosti.......!
Tugu i bol na mojoj duši, bez riječi da drugi vide. Radost u srcu, svi da osjete.
Dok prosim za milost (glave visoko ponosno uzdignute, s izrazom na licu prepunim arogancije i oholosti), očekujem oprost a teško ga dajem..
Jaka i dalje, kroz buru i oluju života, a ranjena tamo gdje nitko ne vidi i ne osjeća...........
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Što bih poželjeti više mogla
tribute to dorothy of oz
otpustila sam noćas sve moje godine
i one u kojima me srna rodila
i one u kojima me otac napustio
sve moje godine
u kojima sam lobotomiju izvršila
i središte svoga srca
štiklom gnječila
godine
u kojima sam ljubav u navodnike obukla
i bila
i svetica
i grješnica
otpustila sam noćas sve moje godine
u kojima sam sebe crnim akvarelom
slikala
i glumu svojim izborom
nazivala
sve moje godine
na rashodovanje predane
usputnim protuhama
sve godine
praznih nabora haljine u kojima
sam nekad
kupine skupljala
i prečula
majčine molitve
opsjednuta
raspoređivanjem suza vlastitih po
dlanovima – košaricama
(ponedjeljkom)
jer
ustrebati bi mogle
(u petak opet)
sve
baš sve
moje godine
da bih izjutra ponovojavascript:%20void(0);
da dušo
ponovo
u crvenim cipelama
žutom cestom prošetala
nije li to
sasvim dovoljno
da te probudim
i u oči pogledam
moja
malena
dorothy of oz
Ana Maria: poklanjam ovu pjesmu mojoj t.f.-sis i mojem cy-braci - tek da ih podsjetim da ništa nije uzalud, da ih podsjetim (jer znaju oni to) - da ponajprije treba voljeti sebe, da bi mogli voljeti druge, da ponajprije treba oprostiti sebi, da bi mogli oprostiti drugima i da ponajprije treba probuditi dijete u sebi da bi se susreli s dorothy....ili s petrom panom braco, ako hoćeš:)
u prijevodu - da bi se susreli sa samima sobom:)
voli vas vaša sister:) (18.08.2014. 09:48)I
tianaf@net.hr
Datum i vrijeme kreiranja bloga:21.04.2014. (22:36)
JL&JC