meni je u toj unutranjoj rapsravi pomogao Hesseov Stepski vuk kad sam shvatio da svi mi imamo bezbrojne svijetove u nama, i svaka ličnost u nama želi ponekad biti na kormilu našega tijela. Kada prihvatiš da je raspodijeljenost normalno stanje stvari onda je lakše. Mi smo hodajući paradoksi i nekako mi je normalnija osoba koja je hodajući oksimoron nego netko tko nije promijenio mišljenje za ćitavog života.
30.04.2014. (15:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Više kao dobra šala, neuspjela u svakom slučaju. Aluzija na nekog tko zna a u drugom trenutku ne zna. Još prije vrtića /da i onda je bilo vrtića/ zavladala neka epidemija i sva djeca cijepljenja od svih nepoznatih bolesti budućeg modernog društva. Naravno za prvu sam bila u zadnjem redu pa sam dobila samo koktel nekog cjepiva, tako da većim dijelom u fazi indiferentnosti na sve gluposti dnevno-političkih događanja, a apatija (kad saznam što je reći ću ti)...
02.05.2014. (00:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ma zapravo sam bio spomenuo ona demona koje Dickensov duh sadašnjeg božića drži pod skutama. Baš sam imao ilustraciju pred nosom. Ne uspijevam biti indiferentan pred dnevno-političkim kretanjima kad sam u gradu, samo kad sam u prirodi i bavims e zemljom e onda sam u nekoj drugoj dimenziji, čim se vratim prihvaćam ulogu građanina poput nekog Pirandellovog lika, stavljam masku.
02.05.2014. (10:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ako si ikad čitala Pirandella... meni je postao najdraži u srednjoj talijanskoj koju sam pohađao (zato imam bolji uvid u talijansku nego hrvatsku književnost), čovjek je objasnio da nosimo društvene maske iza kojih se sakrivamo. Zato volim toliko karneval, jer paradoksalno stavljamo masku i ponašamo se onako iskonski kako bismo htjeli bez tuđeg osuđivanja, zapravo skidamo našu društvenu masku koja nije od lijepila i papira. Da se nadovežem na Pirandella,u njegovoj noveli La carriola (tačke, kolica, karijola) uspiješni advokat se vraća s poslovnog puta i nagovještava kako jedva čeka doći doma da nešto napravi. Dovoljno da se čitatelj non stop zapita što se on to sad to sprema? Uglavnom dođe doma, poljubi ženu i djecu te se zatvori sam sa psom u svom uredu. Čitatelj već pomisli kakav je ovo sadist i na što se sprema kad on samo uhvati psa za zadnje noge i igra se poput djeteta kao da je pas karijola upravo. Čak i pas nije takvo nešto očekivao i gleda ga prijezirom jer takvo nešto može očekivati od njegove djece ali ne i od njega koji ima masku uvjerenog muškarca, uspiješnog advokata.
Takvu slobodu imam samo kad sam u prirodi, nitko te ne tlači s kakvim oibovima i izmišljenim papirima. Čista sloboda i nula maski. A onda kad sam nazad u gradu osjećam potrebu da se ponovo stopim samo što mi duh ne dopušta da stojim sa strane i napadam državu iz kafića već se hvatam u koštac s onim konceptom građanstva što su ga usadili Grci koji su smatrali da u obnovu kruga smiju samo oni koji su se borili, a ne stajalai sa strane. Za ovo je pak kriv profesor grčke povijesti sa fakulteta....
Ne vjerujem da ne umiješ skinuti masku, svi mi umijemo, čak i najtvrdokorniji lupeži jer smo ipak krvavi ispod maske.
02.05.2014. (12:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne znam da li da ti odgovorim. Ona dvojba da li zadovoljiti svoju stranu ili obzir prema tebi, neverin. Greška u peru, umijem ali ne želim. Lakše, jednostavnije i uvijek mi ostaje ono "sutra". Kao što ti imaš to zadovoljstvo stopljeno s prirodom, bez kao što sam kažeš civilizacijsko birokratskih smetnji, tako i ja osim što nije priroda nego maska. Puno više znanja je kod tebe u odnosu na mene, i upravo zbog toga volim izmjenjujući riječi obogatiti i sebe. Spomenuo si karneval koji meni nikad nije uspio pružiti užitak opuštanja maske. Ni krik na vrhu brda, ni suza koju nitko ne vidi. Hvala ti za užitak izmjenjivanja misli. Indiferentnosti se prepustiti mogu sve do trenutka, dok od mene netko ne zatraži potvrdu nečeg s čime se ni u stanju kome ne bih složila.......Zato bježim od ljudi jer.....i zato mi riječi znače
02.05.2014. (15:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bez obzira Tiana molit ću lijepo. Pišem neovisno o tome da li ću dobiti odgovor :)
to o maski ti i dalje ne vjerujem (nećeš se ljutiti) jer na kraju dana ostajemo sami sa sobom, a čim pričaš o tome da imaš masku to znači da postoji trenutak kada ju staviš na noćni ormarić.
05.05.2014. (16:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
meni je u toj unutranjoj rapsravi pomogao Hesseov Stepski vuk kad sam shvatio da svi mi imamo bezbrojne svijetove u nama, i svaka ličnost u nama želi ponekad biti na kormilu našega tijela. Kada prihvatiš da je raspodijeljenost normalno stanje stvari onda je lakše. Mi smo hodajući paradoksi i nekako mi je normalnija osoba koja je hodajući oksimoron nego netko tko nije promijenio mišljenje za ćitavog života.
30.04.2014. (15:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tiana
@neverin ja bih ti se onda sigurno svidjela....
30.04.2014. (22:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
indiferentnost i apatija su zla modernog vremena. Ako si cijepljena na to dvoje onda bi mi se vjerojatno svidjela ...
02.05.2014. (00:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tiana
Više kao dobra šala, neuspjela u svakom slučaju. Aluzija na nekog tko zna a u drugom trenutku ne zna. Još prije vrtića /da i onda je bilo vrtića/ zavladala neka epidemija i sva djeca cijepljenja od svih nepoznatih bolesti budućeg modernog društva.
Naravno za prvu sam bila u zadnjem redu pa sam dobila samo koktel nekog cjepiva, tako da većim dijelom u fazi indiferentnosti na sve gluposti dnevno-političkih događanja, a apatija (kad saznam što je reći ću ti)...
02.05.2014. (00:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
ma zapravo sam bio spomenuo ona demona koje Dickensov duh sadašnjeg božića drži pod skutama. Baš sam imao ilustraciju pred nosom. Ne uspijevam biti indiferentan pred dnevno-političkim kretanjima kad sam u gradu, samo kad sam u prirodi i bavims e zemljom e onda sam u nekoj drugoj dimenziji, čim se vratim prihvaćam ulogu građanina poput nekog Pirandellovog lika, stavljam masku.
02.05.2014. (10:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tiana
Sreća da ponekad možeš skinuti masku. Moja je kao "željezna maska" brata blizanca francuskog dvora. Srasla s mojom kožom - nevidljiva.
02.05.2014. (12:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
ako si ikad čitala Pirandella... meni je postao najdraži u srednjoj talijanskoj koju sam pohađao (zato imam bolji uvid u talijansku nego hrvatsku književnost), čovjek je objasnio da nosimo društvene maske iza kojih se sakrivamo. Zato volim toliko karneval, jer paradoksalno stavljamo masku i ponašamo se onako iskonski kako bismo htjeli bez tuđeg osuđivanja, zapravo skidamo našu društvenu masku koja nije od lijepila i papira. Da se nadovežem na Pirandella,u njegovoj noveli La carriola (tačke, kolica, karijola) uspiješni advokat se vraća s poslovnog puta i nagovještava kako jedva čeka doći doma da nešto napravi. Dovoljno da se čitatelj non stop zapita što se on to sad to sprema? Uglavnom dođe doma, poljubi ženu i djecu te se zatvori sam sa psom u svom uredu. Čitatelj već pomisli kakav je ovo sadist i na što se sprema kad on samo uhvati psa za zadnje noge i igra se poput djeteta kao da je pas karijola upravo. Čak i pas nije takvo nešto očekivao i gleda ga prijezirom jer takvo nešto može očekivati od njegove djece ali ne i od njega koji ima masku uvjerenog muškarca, uspiješnog advokata.
Takvu slobodu imam samo kad sam u prirodi, nitko te ne tlači s kakvim oibovima i izmišljenim papirima. Čista sloboda i nula maski. A onda kad sam nazad u gradu osjećam potrebu da se ponovo stopim samo što mi duh ne dopušta da stojim sa strane i napadam državu iz kafića već se hvatam u koštac s onim konceptom građanstva što su ga usadili Grci koji su smatrali da u obnovu kruga smiju samo oni koji su se borili, a ne stajalai sa strane. Za ovo je pak kriv profesor grčke povijesti sa fakulteta....
Ne vjerujem da ne umiješ skinuti masku, svi mi umijemo, čak i najtvrdokorniji lupeži jer smo ipak krvavi ispod maske.
02.05.2014. (12:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tiana
Ne znam da li da ti odgovorim. Ona dvojba da li zadovoljiti svoju stranu ili obzir prema tebi, neverin.
Greška u peru, umijem ali ne želim. Lakše, jednostavnije i uvijek mi ostaje ono "sutra". Kao što ti imaš to zadovoljstvo stopljeno s prirodom, bez kao što sam kažeš civilizacijsko birokratskih smetnji, tako i ja osim što nije priroda nego maska.
Puno više znanja je kod tebe u odnosu na mene, i upravo zbog toga volim izmjenjujući riječi obogatiti i sebe.
Spomenuo si karneval koji meni nikad nije uspio pružiti užitak opuštanja maske.
Ni krik na vrhu brda, ni suza koju nitko ne vidi.
Hvala ti za užitak izmjenjivanja misli. Indiferentnosti se prepustiti mogu sve do trenutka, dok od mene netko ne zatraži potvrdu nečeg s čime se ni u stanju kome ne bih složila.......Zato bježim od ljudi jer.....i zato mi riječi znače
02.05.2014. (15:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
bez obzira Tiana molit ću lijepo. Pišem neovisno o tome da li ću dobiti odgovor :)
to o maski ti i dalje ne vjerujem (nećeš se ljutiti) jer na kraju dana ostajemo sami sa sobom, a čim pričaš o tome da imaš masku to znači da postoji trenutak kada ju staviš na noćni ormarić.
05.05.2014. (16:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tiana
@neverin možda i ja u to povjerujem....
05.05.2014. (17:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
sve je moguće :)
06.05.2014. (12:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tiana
ne vjerujem u čuda (ako nekad i jesam) a ovo bi bilo ravno tome.....;)
06.05.2014. (13:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...