Početak......
Osjećam se poput nekog pisca, koji je objavio svoje veliko književno djelo, i sad svi očekuju novi nastavak..Još bolji i još veći hit....Onaj koji će napuniti džepove izdavača, knjižarama osigurati veću zaradu i naravno pri tome će i sami pisac ponešto zaraditi.
Ali sad kad sam već krenula da nešto i napišem....
Zašto se tako osjećam? Prvo pa pitanje? Kažu da kad osoba na pitanje odgovara pitanjem, onda djeluje inteligentno jer je odgovor sam po sebi bio očit. Mozak mi vrvi mislima i osjećajima, a sposobnost pisanja je u tome da to uspijemo i prenijeti na papir, ili ekran kao u ovom slučaju. Voljela bih doživjeti osjećaj čitanja ovog što pišem. Dan kada počinjem sa pisanjem svog bloga, za mene je pravi kaotičan dan. Dan prekretnica ili dan u kojem mi se toliko neuspjeha u životu skupilo da sam pomislila da više ne mogu, da više ne želim. Ovo baš i nije do sada bilo ono što je u naslovu, ali je početak i zato prelazim na temu naslova....
Zašto lažemo? Čak i onda kada to nikako ne trebamo, čak i onda kada je laž toliko opipljiva i onome koji laže. Istina zna boljeti, kada nije lijepa, kada nije ugodna, ali je ipak samo istina. I uvijek je bolja od svega drugoga. Za sebe ne bih rekla da sam lažljivica, ali imam sposobnost ne izreći istinu. Laži ne izgovaram ali se i ne povjeravam. Primjer društvenih mreža, stranica za druženje.....Ljudi se njima služe kao maskom kojom se ukrase za maskenbal. Zašto? Zar nismo isti i u svijetu u kojem nam se oči gledaju, i u svijetu u kojem nas riječi zbližavaju. Ja kažem da jesmo. I trebali bi biti. Zašto da budem najljepša od svih, ako to nisam. Naravno, da je odgovor samo jedan. Lažemo samo sebe. Često su mi govorili da me vole, da sam draga, da sam elokventna. Još češće sve to skupa nisu mislili. Volim i želim vjerovati ljudima, ali da li to mogu? Puno puta sam bila nezamjenjiva i davala od sebe puno. I pri prvoj pogrešci bila odbačena i zaboravljena, kao da nikad nisam ni postojala. Oprostite što previše osobnog sam unijela u ove laži ali uvažite da je ovo jedan početak. U moru ovih silnih riječi, htjela sam dobiti vaš glas i vaše riječi...
Bilo bi lijepo da vas pročitam u mojim mislima i mojim osjećajima. Bilo bi lijepo da bude tračak svjetlosti u mojim budućim blogerskim pričama....
Post je objavljen 21.04.2014. u 22:36 sati.