Već 272 godine u malom muzeju u Waldenburgu, gradiću u njemačkoj regiji Saksoniji, sačuvano u formaldehidu u čaši visokoj 40 centimetara, nalazi se zastrašujuće biće. Zovu ga «pile-čovjek». Hm, već čujem zvuk trljanja ruku svih onih koji zagovaraju ideju o ciljanim genetskim manipulacijama od strane izvanzemaljaca. A evo kako je to bilo.
Davne 1735. godine je 28-godišnja domaćica Johanna Sophia Schmied iz Tauchea, sela pokraj Leipziga, zatrudnjela četvrti put. Prva tri puta je rodila zdravu mušku djecu. Četvrti put na redu je bilo «čudovište». Dr. Gottlieb Friderici iz Leipziga, koji je bio nazočan porodu, sačuvao je stvorenje u formaldehidu da bi budućim kolegama dao mogućnost da riješe misterij čudnog bića. Friderici je napravio i obdukciju o kojoj je napisao izvještaj na latinskom na 32 stranice, s medicinskom povijesti majke i pedantnim izvještajem njegova ispitivanja.
Tako znamo i detalje, poput toga da je u vrijeme poroda Johanna Sophia Schmied bila udana za «grbavca». Bila je «niska i zdepasta i imala je kolerično-melankolični karakter» i već je rodila tri potpuno zdrava dječaka. Tijek njene četvrte trudnoće bio je prilično neobičan: prema dr. Fridericiju, fetus nije trbuhu dao primjerenu veličinu. Porod je trajao sedam sati. Kad je vidio što se rađa, doktor je smjesta unajmio crtača na vlastiti trošak. Nakon kratkog pregleda izvana, doktor je odlučio da neće čekati već se bacio na obdukciju stvorenja.
Tijek obdukcije precizno je opisao u tekstu pod naslovom «Unutrašnja anatomija nesretnog čudovišta». Ustanovio je velika odstupanja od «normalne ljudske anatomije». Prevelika glava nije bila hidrocefalična jer je ta tumoru nalik izraslina bila upotpunosti popunjena moždanom materijom. Anomalije je pronašao i u plućima i srcu. Srce nije imalo srčanu vrećicu (osrčje ili perikardij) već se nalazilo unutar «neobično tanke membrane». Osim unutrašnjih organa , i struktura kostiju se po mnogim karakteristikama bitno razlikovala od ljudskih kostiju. Niti ruke (kod ljudi - kosti ulna i radiusa) niti noge (kod ljudi – kosti fibula i tibia) nisu se sastojale od dvije kosti te nije bilo kosti koja pokriva koljena.
Neobičnog stvora i danas možete pogledati «uživo» u muzeju u Waldenburgu u Njemačkoj. Ili, ako imate dobre oči, na ovih par sličica.
Otvaram natječaj za naj(-lucidnije, -dosjetljivije, -duhovitije, -ozbiljnije) objašnjenje porijekla ovog bića. Žiri ima jednog člana (pogodite tko je to) koji će, po kriterijima koje će stvarati u hodu, do petka odlučiti koji mu se odgovor najviše sviđa te ga objaviti na blogu. Pisati možete na komentare ili na mejl, svejedno je. U sklopu svoje akcije rješavanja davno pročitanih knjiga, pobjedniku šaljem dvije sf-knjige s moje police (Gene Wolfe: Noćna strana dugog sunca i Jezero dugog sunca).
|
RSS
| Komentari da/ne?
