DA SAM...
Da sam bar malo dulje zastala šutnjom
korak na hridi molila
prije nego li sam željela zaljubljenost
prekratkog posjeta
zamornih obilja pred tvojim koljenima
molila...
O, da sam bar malo dulje disala
u iščekivanju odsjaja glasnih šumova
prije nego li sam sreću poklanjala
posljednji put za tebe
odanost misli i bistrinu uma
postavila na stol kao hranu
za sve rijetke trenutke
prerijetke da bi uplašenost zaštitila...
da sam barem...
Večeras
osluškujući hladnoću uz tvoje tijelo
zavijena u bijelu šutnju
da sam bar...
Pejak Mirjana Peki (Prow.Quantum.Xm) (xir)
nitko nije kriv
Ne gasite svjetiljku ionako tinja tračnicama pustim
zvižduku lokomotive dok ulazi u napuštenu stanicu
slušajte jecaje u hladnim noćima, osjetite
da li je istina ljubavi u kupeu hladnih limova
zaslužila da bude voljena.
Kasnio je vlak kao i uvijek
zamrznuta stakla injem ukrašena
slutila su da pogled neće biti kao svaki dan,
ako kasne minute u pravcu sna
dok na stanici Sreće
čeka biće sa toplim zagrljajem ljubavi.
I nitko nije kriv, nitko
niti bjelina snijega
niti mjesec što je srebro svoga sjaja
prostro preko smrznutih ravnica
niti strojovođa kojeg čekaju u domu dva plava oka.
Nitko nije kriv, a krivac optužen bješe bez dokaza
zbog toga što je dušom sanjara iskreno volio
dok na hladnim čeličnim šinama
vlak do stanice Sreće sporo se kretao.
Pejak Mirjana Peki (Prow.Quantum.Xm) (xir)
čuvam što mi je sveto
čuvam spisak ljudi meni dragih
svaki lik u mislima nosim
osmijehe stvaranja prijateljstva
veselih zgoda
ispijanja kava na terasi snova
spisak ljudi meni dragih
svaki lik u mislima nosim
početak sreće zajedno smo snivali
na bjelini papira poeziju pisali
ljetu se radovali
za zimu spremni bili
svatko je pahuljicu želio
na dlanu da nosi
toplom rukom prijateljstva
sivim oblacima da prkosi
i ne mora biti rima
da se poezija piše
osmjeh uz osmjeh
uvijek diše
u svakom slovu je srce veliko
onoliko, koliko ga dajemo i želimo dati
....a ja
čuvam spisak ljudi meni dragih
i svaki lik u mislima me prati
Mirjana
CVIJET NA KLUPI POKRAJ PJESNIKA
Pruži mi ruku
davno je zora svanula
rosa s listova nestala
osmjeha na mome licu više nema.
Hiniš nevjericu, da vrata su iza nas
zauvijek zatvorena.
Ne ispuštaj više niti glasa
dobro je zatvorenih očiju slušati tišinu
vlatima trave ubirati mirise
krajičkom oka dohvatiti oblake
snivati dan za mene.
Kreni na mjesto gdje smo ostavljali svoje šapate
na klupi gdje je list staroga hrasta
u sasušenim tragovima sjećanja
prepoznao naše tragove.
Sjeti se crvenila na mojim obrazima
iskre u očima
znam, voljeti te nisam smjela.
Kada stigneš kraj staroga hrasta
ostavi cvijet na klupi pokraj pjesnika
svratit ću pred veće sa starom gitarom
da otpjevamo pjesmu našeg susreta....
autorica: Pejak Mirjana Peki (Prow.Quantum.Xm) (xir)
INTUICIJA MENE
Pamtim,
pod blagim kutom oronulih nada
stepenište do duge ravne ceste,
a na ogromnom posteru pisali su sinovi:
„Svi stilovi života duplo vrijede“.
Ma, ne bojim se izbrojati sitne kovanice
baciti u zdenac,
jer niti jedna želja nije ispunjena,
dok ne zaroniš pogled u bistru vodu,
ali ni to ne vrijedi,
osim osobnog razmišljanja,
ako želiš čuti u trenutku
kad te nema tko zamijeniti,
osim tebe same
s izvezenim imenom na potiljku.
Posudim svoj ponos što me se odrekao,
okrenem desni pa lijevi obraz
na istok pa k sjeveru,
a ključevi života smiju mi se u lice
intuicija mi govori naglas:
„Hvala za pokušaj na početku“.
Mirjana Pejak Peki (Prow.Quantum.Xm) (xir)
PREDAJEM TI SEBE
Srce na dlanu
dobro znani osjećaj
kada te ugledam u jesenjoj noći
prije svitanja
ispred svih odgovora na pitanje, volim li još
i tvoje najdraže rečenice,
„snivaj san do ponoći, a ja ću do jutra“...
Predajem ti sebe,
dok ne prestane mi daha
i onaj trenutak kad sjeverac dotakne potiljak
odnese na drugu stranu svijeta moj život,
a ostavi na rubu mladosti riječ ili dvije
„pronađi na stazi povratka korijen života“
u kolibi snova prostrt ću stol za dvoje...
Dan-dva prije, nego nestanem,
izvijat će iz dimnjaka dim stare cedrovine,
a u kutu sobe na staroj klupi
ostavit ću dva češera da te podsjete
na utkane misli u stazi kojom je suza krenula
u kasnu večer
kada je zadrhtao život na proplanku
posljednji put...
Ako poželiš,
potraži me niz padinu
prije nego li magle jesenje dotaknu bedeme sna
a nabujala rijeka odnese sjećanja,
tada iza tame na sjevernoj strani
posljednji odsjaj dana pospremi u košulju
neka te griju
moje misli ...
autorica: Pejak Mirjana Peki (Prow.Quantum.Xm) (xir)
PROMOCIJA - ''TRI PJESNIKINJE I NJIHOVI POETSKI BISERI"
autorica slike: Mirjana Pejak Peki
dana 5.11.2015. u 18h u knjižnici Bogdan Ogrizović, Preradovićeva 5, u Zagrebu, bit će održana promocija zbirki poezije pod nazivom: "TRI PJESNIKINJE I NJIHOVI POETSKI BISERI"
SONJA SMOLEC
“KAD ZADRHTE TRAVE”
"KORIJENI"
Sonja Smolec rođena 1953. u Puli, Hrvatska hrvatska je književnica i pjesnikinja.
Od 1956. do 1985. živjela u Zagrebu, a trenutno živi u Velikoj Gorici.
Počevši pisati još u ranoj dobi, Sonja Smolec gaji interes kako za pisani oblik tako i za slikarstvo.
Kao učenica osnovne i srednje škole, bila je aktivna u izvan nastavnim programima kao učenički predstavnik školske knjižnice.
Osim toga, njeni radovi povremeno su objavljivani u školskim časopisima. Bila je članicom likovne grupe '69 ", ali se zbog obiteljskih obveza nije više mogla ozbiljnije posvetiti i slikarstvu.
Priče iz knjige Tajna ima krila, Div i Snježana, dramski su obrađene i izvedene na Prvom programu Radio Zagreba, Obrazovni program, u izvedbi poznatog hrvatskog glumca Pere Kvrgića i članova Dječjeg kazališta iz Zagreba. Priče Renata i Helena emitirao je Hrvatski katolički radio.
Urednica je nekolko knjiga poezije domaćih i inozemnih autora.
Članica je Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade, Svjetske udruge pjesnika (WPS), Udruge Jutro poezije.
Kao gost – književnik, svoje je knjige i poeziju osobno čitala ili na druge načine predstavila u školama i knjižnicama diljem domovine i inozemstva.
Godine 2009. Sonja Smolec postaje član Svjetske udruge pjesnika (W.P.S.) Kao član Udruge umjetnika Spark iz Velike Gorice neko vrijeme bila je glavni urednik njihovog istoimenogčasopisa. Urednik je nekoliko knjiga poezije domaćih i inozemnih autora.
Od godine 2004. član je Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade a 2011. postaje član udruge pjesnika Jutro poezije.
Krajem 2011. godine, na međunarodnom natječaju koji organizira El Museo de la Palabra, iz Španjolske, Kordoba, za kratku priču od sto riječi, „Night Howl”, napisanu na engleskom jeziku, osvojila je jednu od prve tri prestižne i ravnopravne nagrade koje se dodjeljuju trojici autora različitih kulturnih sredina. Nagrada se dodjeljuje iz fondacije Cesar Egido Serano.
Godine 2014. zbirka poezije Korijeni na natječaju Webstilusa proglašena je najljepšom zbirkom poezije te je tiskana u njihovoj nakladi.
Godine 2015. dobiva potporu Ministarstva kulture za tisak romana za mlade, Moja sestra Sarah koji će biti tiskan u nakladi Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade.
Objavljena djela:
Zbirka pjesama Sonje Smolec “Korijeni” nagrađena je kao najljepša pjesnička zbirka prispjela na natječaj Websti lus kluba 2014. godine.
Pjesme u ovoj knjizi nastale u razdoblju od 2012. do 2014. godine i ne treba ih sve doživjeti kao osobni dnevnik.
Mnoge su samo fikcija, odraz i potreba autora za pjesničkim izražavanjem. Sonja Smolec objavila je i nekoliko knjiga poezije na engleskom jeziku.
Na hrvatskom jeziku objavila je zbirku poezije pod nazivom Kad zadrhte trave.
Od radova za djecu objavila je knjige priča za djecu Tajna ima krila, Kamen Tvrtko i romane za djecu i mlade, The Girl with pink glasses, Kineski zvončići, Halo, Zemlja zove Snježanu koja je nominirana za nagradu Grigor Vitez, i Djevojčica s ružičastim naočalama. Neke od priča iz knjige “Tajna ima krila”, objavljene su u časopisu “Modra lasta”. Prvi program radio Zagreba, Obrazovni program i Hrvatski katolički radio odabrali su, dramski obradili i objavili nekoliko priča po svom izboru.
Nekoliko nezavisnih kratkih priča objavljeno je u zbornicima Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade.
Mnoge pjesme pohvaljene su ili nagrađene, te objavljene u mnogim domaćim i međunarodnim časopisima i zbirkama poezije, u SAD-u, Mađarskoj, Južnoj Africi, Švedskoj, Izraelu, Kanadi, Kosovu.
Poezija i proza prevedeni su na engleski, španjolski, njemački, makedonski, nizozemski (Dutch) i Albanski.
MIRJANA PEJAK
"ZRNA SLOVA MOJE MAJKE"
Svoj prvijenac „Zrna slova moje majke“ posvećujem pokojnoj Majci i Ocu za svu ljubav koju su nam pružili, meni, mojoj sestri Jadranki, braći Borisu, Mladenu i Ivici.
O sebi pisati ne mogu, mogu samo zamisliti klice iz sjemena nastale uz nježnost i ljubav u šezdeset i jednoj godini Oca i sedamdeset četiri godine života Majke, njihovih osmjeha koje smo izgubili kada su nam bili najviše potrebni, da budu uz nas u životu i onda kad nas bičuju riječima, i onda, Oče i Majko kada padnemo na koljena.
Rođena sam 6. svibnja 1962. godine, pola sata prije ponoći.
Već ispričana priča u pjesmi, kada su munje parale nebo i označile moj život.
Rođena sa sitnim srcem, sitnim, malim kao mrvica kruha, a uz nju još četiri mrvica uz koje sam živjela. I ništa mi nije bilo potrebno osim ljubavi koju sam imala i koja me je oblikovala.
Mirjana i 64 člana FB grupe „Udruga zlatna kočija stihova“ Sisak su stvorili Knjigu uspomena na članove istoimene grupe 2014. godine.
Knjiga uspomena je položena u vremenski trezor Zagrebačke banke, dana 15. srpnja 2014. godine s karakteristikama uspomene na sve Mirjanine prijatelje i prijatelje njenih prijatelja bilo na uži ili širi krug.
Knjiga uspomena je izrađena od srca. kako je vrijeme bilo veoma kratko, Knjiga uspomena nema svoj registarski broj u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, ali ima svoju vrijednost koja će nakon sto godina obznaniti stvaranje i način života ljudi, knjiženika, ustanova, udruga, ulica, gradova, događaja i mnogo više na što je mirjana uz svoje članove ponosna.
- sadrži 370 listova, dimenzija 29x19 cm, papir 80g za tekstove i 130g za fotografije (Knjigu je bilo potrebno obrezati kako bi ispunila zadane uvjete formata, Zagrebačke banke (30x20x10), no niti jedan tekst niti fotografija nisu oštećeni
- debljina (predmeta) Knjige uspomena za vremenski trezor Zagrebačke banke bila je dozvoljena do 10 cm.
JADRANKA VARGA
“SJENA DUŠE” – reizdanje
“PLESAČ NA ŽICI”
“NA TRGU PTICA”
“DUŠA ANĐELA”
Jadranka Varga, rođena je 5.5.1957. u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu, gimnaziju općeg smjera i Ekonomski fakultet, stečena stručna sprema VŠS.
Od 1976. do 2014. je bila zaposlena, sad je u mirovini, živi u Zagrebu, udata, bez djece.
Poeziju piše od 1969. godine kad je u dobi od samo 12 godina napisala svoje prve 3 refleksivne pjesme i od tad se nije zaustavila.
Objavila je 7 zbirki pjesama, u digitalnom i tiskanom obliku i to:
"Sjena duše"; digitalne-knjige.com 2011.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
"Predvorje bijele tišine"; digitalne-knjige.com 2012.
http://www.digitalne-knjige.com/varga2.php
"Gola žena "; digitalne-knjige.com 2013.
http://www.digitalne-knjige.com/varga3.php
"Plesač na žici"; digitalne-knjige.com 2013.
http://www.digitalne-knjige.com/varga4.php
"Na trgu ptica"; digitalne-knjige.com 2013.
http://www.digitalne-knjige.com/varga5.php
"Duša anđela"; digitalne-knjige.com 2014.
http://www.digitalne-knjige.com/varga6.php
"Izbrisano lice"; digitalne-knjige.com 2015.
http://www.digitalne-knjige.com/varga7.php
(U)SKRAĆENI ŽIVOT ZA JEDNU STANICU
Jutro i malenkost mog lika
pozdravlja stanicu zabluda
uspoređujući je s izlivenom rijekom iz korita
nestalog disanja...
Pokušavam dokučiti od kuda je iznikla zraka sunca
prožimajući razdjelnicu asfalta
brišući dvojku plus istom maramicom
kojom sam maloprije zamagljen prozor doticala
a željela bih da sam ista kao netko
što gene rasipa kao da nisu dio sna
Uskoro stižem na kolodvor stanice obrasle dračom
ostavljam dio nedovršenog sna
mislim, pokopat ću ga povratkom
naravno
ako ostane u komadu ispod brzog vlaka
Luda je vožnja bez semafora
prazna linija betonskih pragova
dok na MP4 Sheryl Crow dere Ryn, Baby, Run
i boli ju za davno prekriženu stvarnost
a ja bih samo htjela malo mogućnosti disanja
Brzina 119 km/h
strah me da do sljedeće stanice raspast će se bubrezi
ili ću ih do Lekenika pronaći kao organe
rasprodane na tržnici nemoćnih
S desne strane prolazeće stanice, tako mi se barem čini
osamljeni jablan s ogromnom krošnjom
pored panja starog hrasta izvezenog za ogrjev u kasnu jesen
postojan i uzdignut ostaje iza brzine
Ludilo
Enrique Iglesias i Bailamos
ideeeeeeeš
ne vidi sedamdesetogodišnjaka pored kontejnera
nazivanog bogatstvom PVC ambalaže
s mislima o uskraćenom ručku subotnjeg dana
ili se možda varam
Turopolje.... 82 km/h
trepnem li okom već je stotka na šinama
a meni potpuno odgovara
i ne pada mi na pamet da pišem prigovor
dok Lovefool The Cardigans štuje riječi
spaja čekanje nadolazećeg vlaka iz smjera Zagreba
„Prodaje se zemljište“ natpis na tabli još od prošlog stoljeća
digitalni pokazatelj je zatajio
97 km/h ispod dalekovoda
umire brzina
Ludilo, a mene pere šestina sna što je rasipam
kao ćaća prije četrdeset godina
kad bi mi darovao dvije banke za kuglu sladoleda
Ne pitam se što se događa do Mraclina
jedva stignem napisati rečenicu polomljenog stiha
a pored mene nema niti sjene Alzheimerova simptoma
jedino stara žvakača na sjedalu zalijepljena
Sklad nasipa uz kanal mutne rijeke
rascvjetali lopoč simbol subotnjeg jutra
a brzina 119 km/h nazire zgrade propalih obrta
ostavljenih kamata na glavnici
pljesnivih naplata – nikada...
Uskoro stižem...teta na razglasu
vjerujem da niti kavu nije popila
uvjerava putnike da će skoro stanica...
Velika Gorica, izlaze, a meni žao
jebeš zabilješke kad nas je ostalo malo
a taman sam pomislila bit će mesa
da napišem prvi red romana do fabule razmišljanja
Stoji.
Ja sjedim.
Sunce s istočne bande prati sjenu pinkala
vreba hoću li ga spomenuti u vremenskom dijelu raspona
od stanice do stanice složenih pragova.
Gas... 119 km/h
sjedim
nebuloza
prolazimo ispod mosta prekrivenog grafitima
...... odlazi, a otišao još nije
...sigurnost je u vašim praznim džepovima...
a danas je subota, jutro i Odra zagrebačka
nepokošena trava, niče ambrozija,
majčina dušica i mlada kopriva
Do Buzina dva tri zamaha krilima
nekoliko plakata
mesnica sa ili bez mesa i još jedna prazna stanica
ali mislim da sam vidjela komarca
pijanog, od sinoć
zalutao kao i ja u kabinu brzog vlaka
Ne stignem više, spora sam...
a digitalac slika Zagrebačku Klaru sa 113 km/h
Netko je kihnuo, treće sjedalo iza mojih leđa
„na zdravlje“ kažem, prirodna pojava
a pogled mi se zaustavi na betonskoj klupi
uspavanog Mraclina
Manje od 82 km/h
razgledavanje prema sjeveru
Medvednica ponad Zagreba
telepatija, usporavanje,
ulazak u velegrad vodoskoka, šetača i pasa,
ispijanja kave ...
Dobro jutro, sljedeća stanica Zagreb - Glavni kolodvor
a ja skraćujem život za 0 km/h
Mirjana Pejak Peki (Prow.Quantum.Xm) (xir)
hvala ti, Pjesniče...
Hvala ti
što stojiš s moje desne strane.
Dotakla me tvoja pjesma kao žar na srcu.
Nema ni godina dana
kako je procvjetala mlada trešnja
i ove godine cvijet na cvijetu sniva,
a ispod krošnje, Pjesniče moj,
žive sjećanja koja nikada ne umiru.
Jedino stari kolovrat cijelu priču zna,
uz njega je mater dan u noć suzama prela,
a noću zlatnu zoru vezla.
Kolovrat šuti, Pjesniče moj,
šuti kao tuga na srcu
čeka, da ga drhtava ruka zagrli
za sva vremena
i u kolijevku prošlosti spremi.
Prošlo je mnogo godina, Pjesniče,
tisuće priča je ispričano,
a niti jedna nema kraja
nastavljaju se kroz stoljeća
urezane u koru starog hrasta
da izrode mlade grane zlatnog ploda.
Priča ih tlo pod nogama,
dok jutarnjom rosom ljubi travu
izraslu na mjestu gdje duše snivaju.
Hrvata?
Ima, ima, Pjesniče, što stojiš
s moje desne strane
ima ih kao mladih lastavica u ljeto.
Ima i bit će ih kao vatre u ognjištu,
srčanih misli, djela i stvaranja
pod stijegom naših boja
uzavrele krvi, modrog neba
i bjeline čiste kao duša djevice.
Takva je i Ona, Pjesniče moj,
što stojiš s moje desne strane.
Rađat će mlade ptiće,
bit će u krunu upleteni
zlatnim nitima za sjećanja
i upravo ta kruna
ocrtavat će svoju sjenu
u dubinama mora,
pod korom crnice,
a jednoga dana
kad budućnost donese
osmijeh na svako lice,
utonut ću mirno u vječni san,
Pjesniče moj.
Nije me dotakla rumena zora
pod bijelom plahtom hladnih ruku,
još mnogo ruža moram posaditi
na mjesto gdje je međa.
Da, Pjesniče moj,
biti će to granica
od ruža bez trna.
Pejak Mirjana Peki (Prow.Quantum.Xm) (xir)
KORACI NA KIŠI
nestajem u rasprsnutim kapima
ostavljam boju suza
bjelini odsjaja papira
danas ih imam mnogo
za pokloniti, darivati
od srca zatajiti
da ne osjeti tugu
koja ulazi u moje misli
tonem u svaku ispisanu riječ
kapima crnog nektara
hladnoga pogleda na jednu točku na zidu sobe
gdje dim cigarete poželi mi dobru večer
a ja nit' ne čujem njegove riječi
zamišljam tvoj lik pored sebe
lagani dodir prstiju
osmijeh očiju
zabranjenu želju
pratim tvoje usne zamalo nijeme,
lijeno se pomiču
izgovaraju posljednje riječi
prije nego što koraci krenu
stopljeni sa kišom u bijegu
i nikada se više nisu vratili
otpuhujem dim cigarete
shvatim
da kiše i dalje padaju
u tami noći
odzvanjaju tvoji koraci
nikada se u istu priču ne vraćaju
Pejak Mirjana Peki (Prow. Quantum.Xm) (xir)
JA NE ZNAM
ja ne znam
u kojem tajanstvenom stihu da te krijem
da živiš i traješ u njemu
ili da napišem slova „samo tebi“ ili „samo ti“
to ne mogu
jer ovo ludo pero pamti
ostavlja trag suza
na pepelu spaljenih pisama
i kamenu što lomi svjetlo
u ludilu vremena
blijedi pogled
ispisuje bijele vijence
ukrašava uspomene
na obali u kriku galeba
po raspucanoj zemlji
rasipa
papirnate suze iz ostatka pepela spaljenih pisama
ja ne znam
u kojem isplakanom stihu da te krijem
Pejak Mirjana Peki (Prow.Quantum.Xm) (xir)
NEMAM SNOVA
Istrgnuta iz prašnjavog života
rukom pod uzglavljem sna
kao nijema sjena
što kisne ispod siva oblaka
jedino mi preostaje
prednost moga iskoraka
danom i mjesecom rođenja.
Cilj života ostaje uvijek isti
jedva sam to shvatila
prvim pogledom,
a ne znam ni kamo bi krenula
dok iz ruke u ruku prebacujem misli
ukradene od same sebe,
jer nikada nisam ulazila
na stražnji ulaz..... života.
Nisam znala
izbjeći iscrtane prizore
kako mi pogled ne bi vidio
ono što ne želi vidjeti,
jer i konac je tanji od niti života
povezanog s korakom,
dok riječ britka u srušenim snovima
predstavlja brid litice
oštar, a gladak
krikom prodirem do neba
„ja nemam snova“.
autorica: Pejak Mirjana Peki
BEZ LAŽI
Večeras vam neću lagati
ne samo što nije bilo gramatičkih pogrešaka
u životu
već razočarenje razapinje uboga slova
prodaje ono najvažnije
očekivane mašte ulizica
al' nedovršenih misli
dok nude izravne želje
kako bi savjet stigao na vrijeme
pet minuta do jedanaest sati.
Neću vam ništa savjetovati do podne
osim sebi
jedino, moram biti načisto sa svojim željama
ili bolje rečeno, prohtjevima ...
Večeras mi se pjeva najtužnija melodija
tužnija od rose kad ispire bore sa lica...
autorica: Mirjana Pejak Peki (Prow.Quantum.Xm) (xir)
XVII. - ''Zrna slova moje majke"
......kako brzo prolaze trenuci
dok spašavam ljubav
susretom pružene ruke
nastavljam živjeti
s kamenim srcem u grudima
izmrvljenima u nježnost peludi
čovjekom ostajem
s dušom i tijelom....
CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 890826.
ISBN 978-953-6582-17-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvu obliku, niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
