KRAĆI PUT PRIKRIVENIH MINUTA
Posjedujem nekažnjen život s pečatom povjerenja
da sam znala
nikada ne bih pokušala
skandal lijepiti jumbo plakatima snova
dok nevolja pronalazi mjesto pored mene
izvlači mi tlo pod nogama
a ja ne znam što da učinim
osim po staroj navici
okrenem špil karata
izvršim transakciju kamufliranih minuta
zaigram na dobivenu kartu pridošlice
a korist je samo jedna
učinim li grešku
povući ću konce za sobom
prije naleta vjetra
prema sjeveru
i odabrati put koji mi je potreban
kraći put
kamufliranih želja
autorica: Pejak Mirjana Peki (Prow.Quantum.Xm) (xir)
NESTALA TIŠINA
Uvijek nađem način da izgubim
i kada me pitaju zbog čega dolazim na rub
zbog čega uzimam infuziju smisla
promijenim ime.
Sakrijem sve što me podsjeti na mene samu
pravim se da se ne sjećam od kuda sam potekla
niti adrese se ne sjećam
od kuda mi misli dopiru
promijenim sve
i papir na kojem pišem mijenjam plastičnom omotnicom
jedino DNK ne mogu
uspavana je kao krivica u relativno dobrom stanju
prije smaknuća na giljotini
kao fusnota na praznoj stranici
...nisam slomljena,
žalosna sam,
nestala je tišina...
autorica: Pejak Mirjana Peki (Prow.Quantum.Xm) (xir)
LI. - "ZRNA SLOVA MOJE MAJKE"
...neka ostane tajna skrivena
posjetim je često
za dobra stara vremena
na rubu plača
nekoliko koraka
dijeli me od tebe
i suza
svraćaš li često na mjesto
na kojem si ugledao
što nitko nije nikada
moje suze u očima...
CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 890826.
ISBN 978-953-6582-17-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvu obliku, niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
BUDITE MOJA SVJETLOST
Nemojte, molim vas,
nemojte večeras aplauzom uništiti
malo srce što se kotrlja ispod rebara.
Čekam da prestanete disati
ili pokušajte disati malo tiše, i recite mi,
osjetite li toplinu svjetlosti osobe pored vas?
Jeste li sigurni, da to nije zavist ili želja da tonete?
Strah vas je priznati?
Jeste li je uopće pogledali,
upoznali, tu, pored Vas sjedi?
Ni ja nisam mogla vjerovati,
da ću biti obilježena.
Nisam odgovarala na pitanja kao niti vi sada.
Da, meni su postavljena.
Jedino što sam se usudila pitati je bilo:
''...oprostite, da li je slobodno mjesto pored vas?''
Obećala sam, da neću biti dosadna,
jer dolutala je prilika da na udici
na kojoj se klati moj život umjesto crva,
upravo ja postanem ribolovac.
Uvjeravam sebe, da nema poante i da ništa
zaista ništa ne znači
kada u ždrijelu nosiš trakavicu gladi.
Oslonac, tko pita za oslonac?
Nema ga, ne postoji.
Do današnjeg dana nisam znala
za bolnu točku na piru
kad ostaneš praznog tanjura,
a glad besramno uzima mjesto pod kožom disanja
daleko od kraljeva, princeza i dvoraca...
Tiho, molim vas,
večeras slušam glazbu, koja me osuđuje,
kaznu mi sprema.
Budite moja svjetlost, bez zavisti,
jer izlaskom u noć,
tonut će moje riječi,
i ja sa njima.
autorica: Pejak Mirjana Peki
TRŽNICA STARINA
Sakupljenim kovanicama života
kupujem sitnice.
Za nekoga možda bezvrijedne,
ali vjerujte, meni mnogo znače.
Starina, unikatna djetelina sa četiri lista
bakrene boje iz herbarija uspomena,
ispunjenih želja
svejedno je kupujem
plaćam životom,
ali ne zbog sreće koju donosi
nego zbog sebe,
da prizemljim lude misli
dok prošlost spremam u kut sobe
što miriše na žute dunje.
Tražim i kupujem
postelju prekrivenu pupoljcima, poljupcima...
i nju želim kupiti.
Rasprodana je kao slamarica najljepših snova
u bescjenje,
prve zore, ranih buđenja
isplakanih suza,
poslije noći punog mjeseca.
Kupujem i medaljon
rukom izrađen u obliku srca,
jednu notu ispisanu u pjesmi
nastaloj u šetnji tišinom,
snovima ...
To je sve...
Ništa više ne kupujem,
a plaćam životom ...
autorica: Pejak Mirjana Peki (Prow.Quantum.Xm) (sinix)
OKRUTNA STVARNOST
Lome se misli budnih lica
sumornim vremenom u otrcanoj halji,
dok tuga ciničnim smijehom
stvara stazu zla
kako bi mnoge povela do kraja.
Ponosno nosim trud na plećima,
umjesto krhotine stakla u očima
suze mi kroje dan
u nadi
drhtavih koljena
prigrlim na grudi
djetelinu sa četiri lista.
Ponovim molitvu ranom zorom
gazeći uskom i prašnjavom stazom,
osluškujem ne bih li čula glasove,
osjetila,
umjesto razlivenog voska,
miris crvenih ruža,
upravo onaj miris
kao u proljeće
izviranjem pupoljaka ispod snijega.
Zadržim dah
sustiže me nevrijeme
kao preplašenu pticu u letu
što traži svoje gnijezdo,
a dobro znam...
oduvijek sam tu,
jer ni na kojem drugom mjestu
disati ne bih znala.
autorica: Pejak Mirjana Peki (Prow.Quantum.Xm)
NIKAD TI NISAM REKLA, ŽIVJELI!
Mogla bih, ali neću
nazvati ovaj trenutak ljutnje ili bijesa
poderanim, pokrpanim zaključkom čitanja,
gledanja u slike što vise na zidu kao paučina
proljetna,
koja zimi izgubi sitne kovanice
ispod mladog trsa vinove loze, za sreću...
... Tako mi svega,
svaki dan mi govore, a ne vjerujem,
jer sorta kraljice vinograda...guta sve
sve što želim reći u ovom trenutku.
Osjećam se
kao sa druge strane ograde napuštenog imanja
s umazanim bijelim cipelama djetinjstva...
Djeluje prilično spetljano, dok izgovaram ove riječi
vjerujem, svjedok sam živi, ispod neba...
ne brinem za glasine, koje se šire kao mutna rijeka,
jer danas slavim godišnjicu uglednog čovjeka,
prvi otisak stopala
jedini detalj koji pamtim
izgubljena u pojmu vremena.
Rekli su mi, da je potrebno pratiti slijed... ne znam čega
možda berbu mladog grožđa kad muljača proždire,
a njegov sok slijeva se niz žedno grlo...
Rekli su mi mnogo toga, a ja... nisam brinula
ostavila sam zaradu života skrivenu od same sebe
prikovala je na zid kao sliku
jedino, svojevoljno, molila sam je
da ostane tu...
na hladnom zidu u visini mojih očiju...
Nikada ti nisam rekla, živjeli!
Pejak Mirjana Peki (Prow.Quantum.Xm)
AKO MI TE ZABRANE
Šaputat ću srcu ….
kuj žezlo od mjedi
pripremi početak usprkos bijedi,
pazi i čuvaj što je voljeno
k˙o dijete prvi put povijeno
….ako mi te zabrane
Ruke čvrsto da sklopljene ima
dušu da hrabre što izdaje je snaga uma
i nebeskoj svjetlosti uputit ću molitve
latice cvjetova neka su proklete
….ako mi te zabrane
Ne bio mjesec brat netaknutih zvijezda
što se meškolje u vedrini noći mekih gnijezda
Ne bila rosa suza na papiru što se ispiše
ni dodiri pokisli od ledene kiše
….ako mi te zabrane
Neka tuga hara danima mog života
sve što je i nije dano od Boga
plamen što dušu pali na osami
staklom mi oštrim izrezani dani
….ako mi te zabrane
Stablima korijenje neka istrune
čuda svijeta neka se pobune
i pepeo od njih postane
ludilo da nikada ne prestane
….ako mi te zabrane….
Autorica: Pejak Mirjana Peki (Prow.Quantum.Xm)-"Strah svitanja"
Lektura: Zvjezdana Karmela Hercegovac
PUT POKORE
Naklonost dajem trnovitom putu
stazi na kojoj je svaki kamen isplakan,
svetom mjestu gdje pokora me čeka
do posljednjeg leta
kao pticu kad poleti ka njedrima neba.
Čekaj me, čekaj brate,
kad dođe vrijeme
tvoja će mi pomoć biti potrebna,
podigni me na noge,
pruži ruku, da se uspravim
i zamahnem krilima.
Prvi puta kad zastanem
rane ću ti cjelivati,
stegnut će se grlo,
da ne zaplačem
sjećanjem na djetinjstvo
i dječje igre.
Klonem li u molitvi,
budi uz mene
tješi me, brate moj.
Na drugom mjestu molim za pokajanje,
dlanovima dotičem trnje za tebe
skupljam svu snagu u molitvi
suzom gasim žeđ i tijelo hranim
za tebe, brate moj.
Do trećeg mjesta rosom napajam krvava koljena,
na četvrtom budim sjećanja,
tiho jecam kao mladost pri umiranju,
laticama bosiljka skrivam suze, brate moj.
do petog mjesta da ih ne vidiš,
nije mi teško za tebe klečati
nije težak teret što nosim na starim ramenima.
Na šestom mjestu tijelo odmaram
prisjećam se svatova i berbe u jeseni.
Sedmo mjesto, brate moj,
krikom označavam,
vrisak se gorom ori,
srce klone od boli,
sjećanje donosi taj tužni dan,
tamu ispod vjeđa i ugasli pogled...
Lagano ću, brate moj,
do osmoga mjesta,
čekaj me samo tren,
tu prinosim dio života,
koji je umro
kada se otvorio tvoj put do neba.
Podigni me na ruke i ponesi do devetog mjesta
kao što si me u djetinjstvu nosio
s osmjehom na licu,
ispričat ću ti priču
kako je živjeti bez tebe.
Na desetom mjestu suza suzu tješi,
nalazim majčinu krunicu,
ostavljam suze da je dočekaju,
ako navrati kao nekada
u tople večeri kad crkvena zvona utihnu.
Jedanaesto mjesto, brate moj,
označava godine
bez oca, majke i tebe,
ne brini,
imam snage krenuti dalje
do dvanaestog mjesta
gdje bol se nastavlja i ne prestaje.
Na tom mjestu
osuda za dobro u kamenu sniva,
a na trinaestom mjestu
otac me čeka da mi kaže riječ ili dvije
i da me poljubi u molitvi za nakanu.
Osjećam toplinu ljubavi
što budi se u venama,
bez obzira na krvava koljena,
jer iz njih teče topla krv
i rane cjeliva.
Tu sam, brate moj,
na posljednjem mjestu, pored tvojih skuta,
na mjestu gdje se duše susreću,
u kolu me dočekaj s anđelima nebeskim,
bijelo mi odjeni
i neka me tvoja ruka vodi.
autorica: Pejak Mirjana Peki – „Latice krizantema“ (Prow.Quantum.Xm)
NE ZBOG
Zavezanih očiju silujem profil života
nagomilane guste dane
odstajale kao mlijeko na suncu.
Činim li zadovoljstvo biću ili samo
izigravam žrtvu prekrivenu kožom?
Spremna na svaku porugu kad me gledaju
dominacijom nazivam svaki čin
treperenja glasa
dah žrtve prizemljene duše.
Tada zapravo potkradam osjećaje
i reći ću vam
nosila sam pod rukom majčinu torbu
u sitne sate dok grlila me glad…
Ne bih ni znala da sam budna
da nisam čula glas sa zvonika
patila od nesanice
ispraznila džepove
i tražila plamen da mi obje ruke izgore
…molila...
Za što sam živjela, Bože, kad svaku sekundu
povrijedih tvoju dobrotu?
Osjećaj krivnje nagriza me kao trulu jabuku
ne vodim brigu o autoriziranoj riječi
srušenim snovima
uvjerenju
samo patim s pregrštom samosažaljenja
dok promatrači uzdišu
pokušavaju suosjećati, ali neću im smetati
ni lagati...
Nije dovoljno prolaziti kroz život prekrivenih očiju
klimati glavom, a u blizini srca nositi zadovoljstvo
sebično ga čuvati i ne dijeliti nikome.
Nema tu tajne
sve ovisi u drugim pogledima
jesi li žrtva ili trag pobjednika...
autorica: Mirjana Pejak
POŽELIM DA TI KAŽEM
Objavljeno u prvom Zborniku Udruge Vjekoslav Majer "Majerove lanterne"
Želim
da ti nikada ne dosade naši mali razgovori
šetnje parkovima
gledanje ponoćnih premijera
svakodnevno rješavanje problema
želim
da mjeseci zamijene godine
suze ustupe mjesto smijehu
poželim da ti kažem
to je ono što tražim u nama
da se nikada ne zasitiš mojih pogleda
Znam da želiš tugu od sebe odagnati
sreću nam poželjeti
nebom nas ogrnuti
suncem nas obasjati
ispod mjeseca spavati
jutarnjom rosom nas buditi
budan uz mene sanjati
za ruku me držati
Poželim da ti kažem
to sve što sam tražila u tebi
želeći da me budiš pred svitanje
toplinu naših tijela raspiruješ
našu ljubav
i vjernost obećanu kao kap vode čuvaš
Poželim
zauvijek te imati i voljeti
sreću s tobom dijeliti
samo da ti kažem
da je to sve što sam tražila u sebi
autorica: Pejak Mirjana Peki
