Za nekoga možda bezvrijedne,
ali vjerujte, meni mnogo znače.
Starina, unikatna djetelina sa četiri lista
bakrene boje iz herbarija uspomena,
ispunjenih želja
svejedno je kupujem
plaćam životom,
ali ne zbog sreće koju donosi
nego zbog sebe,
da prizemljim lude misli
dok prošlost spremam u kut sobe
što miriše na žute dunje.
Tražim i kupujem
postelju prekrivenu pupoljcima, poljupcima...
i nju želim kupiti.
Rasprodana je kao slamarica najljepših snova
u bescjenje,
prve zore, ranih buđenja
isplakanih suza,
poslije noći punog mjeseca.
Kupujem i medaljon
rukom izrađen u obliku srca,
jednu notu ispisanu u pjesmi
nastaloj u šetnji tišinom,
snovima ...