Uvijek nađem način da izgubim
i kada me pitaju zbog čega dolazim na rub
zbog čega uzimam infuziju smisla
promijenim ime.
Sakrijem sve što me podsjeti na mene samu
pravim se da se ne sjećam od kuda sam potekla
niti adrese se ne sjećam
od kuda mi misli dopiru
promijenim sve
i papir na kojem pišem mijenjam plastičnom omotnicom
jedino DNK ne mogu
uspavana je kao krivica u relativno dobrom stanju
prije smaknuća na giljotini
kao fusnota na praznoj stranici
...nisam slomljena,
žalosna sam,
nestala je tišina...