BUDITE MOJA SVJETLOST
Nemojte, molim vas,
nemojte večeras aplauzom uništiti
malo srce što se kotrlja ispod rebara.
Čekam da prestanete disati
ili pokušajte disati malo tiše, i recite mi,
osjetite li toplinu svjetlosti osobe pored vas?
Jeste li sigurni, da to nije zavist ili želja da tonete?
Strah vas je priznati?
Jeste li je uopće pogledali,
upoznali, tu, pored Vas sjedi?
Ni ja nisam mogla vjerovati,
da ću biti obilježena.
Nisam odgovarala na pitanja kao niti vi sada.
Da, meni su postavljena.
Jedino što sam se usudila pitati je bilo:
''...oprostite, da li je slobodno mjesto pored vas?''
Obećala sam, da neću biti dosadna,
jer dolutala je prilika da na udici
na kojoj se klati moj život umjesto crva,
upravo ja postanem ribolovac.
Uvjeravam sebe, da nema poante i da ništa
zaista ništa ne znači
kada u ždrijelu nosiš trakavicu gladi.
Oslonac, tko pita za oslonac?
Nema ga, ne postoji.
Do današnjeg dana nisam znala
za bolnu točku na piru
kad ostaneš praznog tanjura,
a glad besramno uzima mjesto pod kožom disanja
daleko od kraljeva, princeza i dvoraca...
Tiho, molim vas,
večeras slušam glazbu, koja me osuđuje,
kaznu mi sprema.
Budite moja svjetlost, bez zavisti,
jer izlaskom u noć,
tonut će moje riječi,
i ja sa njima.
autorica: Pejak Mirjana Peki
