KORACI NA KIŠI
nestajem u rasprsnutim kapima
ostavljam boju suza
bjelini odsjaja papira
danas ih imam mnogo
za pokloniti, darivati
od srca zatajiti
da ne osjeti tugu
koja ulazi u moje misli
tonem u svaku ispisanu riječ
kapima crnog nektara
hladnoga pogleda na jednu točku na zidu sobe
gdje dim cigarete poželi mi dobru večer
a ja nit' ne čujem njegove riječi
zamišljam tvoj lik pored sebe
lagani dodir prstiju
osmijeh očiju
zabranjenu želju
pratim tvoje usne zamalo nijeme,
lijeno se pomiču
izgovaraju posljednje riječi
prije nego što koraci krenu
stopljeni sa kišom u bijegu
i nikada se više nisu vratili
otpuhujem dim cigarete
shvatim
da kiše i dalje padaju
u tami noći
odzvanjaju tvoji koraci
nikada se u istu priču ne vraćaju
Pejak Mirjana Peki (Prow. Quantum.Xm) (xir)
