NEMAM SNOVA
Istrgnuta iz prašnjavog života
rukom pod uzglavljem sna
kao nijema sjena
što kisne ispod siva oblaka
jedino mi preostaje
prednost moga iskoraka
danom i mjesecom rođenja.
Cilj života ostaje uvijek isti
jedva sam to shvatila
prvim pogledom,
a ne znam ni kamo bi krenula
dok iz ruke u ruku prebacujem misli
ukradene od same sebe,
jer nikada nisam ulazila
na stražnji ulaz..... života.
Nisam znala
izbjeći iscrtane prizore
kako mi pogled ne bi vidio
ono što ne želi vidjeti,
jer i konac je tanji od niti života
povezanog s korakom,
dok riječ britka u srušenim snovima
predstavlja brid litice
oštar, a gladak
krikom prodirem do neba
„ja nemam snova“.
autorica: Pejak Mirjana Peki
