Pamtim,
pod blagim kutom oronulih nada
stepenište do duge ravne ceste,
a na ogromnom posteru pisali su sinovi:
„Svi stilovi života duplo vrijede“.
Ma, ne bojim se izbrojati sitne kovanice
baciti u zdenac,
jer niti jedna želja nije ispunjena,
dok ne zaroniš pogled u bistru vodu,
ali ni to ne vrijedi,
osim osobnog razmišljanja,
ako želiš čuti u trenutku
kad te nema tko zamijeniti,
osim tebe same
s izvezenim imenom na potiljku.
Posudim svoj ponos što me se odrekao,
okrenem desni pa lijevi obraz
na istok pa k sjeveru,
a ključevi života smiju mi se u lice
intuicija mi govori naglas:
„Hvala za pokušaj na početku“.