Ne gasite svjetiljku ionako tinja tračnicama pustim
zvižduku lokomotive dok ulazi u napuštenu stanicu
slušajte jecaje u hladnim noćima, osjetite
da li je istina ljubavi u kupeu hladnih limova
zaslužila da bude voljena.
Kasnio je vlak kao i uvijek
zamrznuta stakla injem ukrašena
slutila su da pogled neće biti kao svaki dan,
ako kasne minute u pravcu sna
dok na stanici Sreće
čeka biće sa toplim zagrljajem ljubavi.
I nitko nije kriv, nitko
niti bjelina snijega
niti mjesec što je srebro svoga sjaja
prostro preko smrznutih ravnica
niti strojovođa kojeg čekaju u domu dva plava oka.
Nitko nije kriv, a krivac optužen bješe bez dokaza
zbog toga što je dušom sanjara iskreno volio
dok na hladnim čeličnim šinama
vlak do stanice Sreće sporo se kretao.