Srce na dlanu
dobro znani osjećaj
kada te ugledam u jesenjoj noći
prije svitanja
ispred svih odgovora na pitanje, volim li još
i tvoje najdraže rečenice,
„snivaj san do ponoći, a ja ću do jutra“...
Predajem ti sebe,
dok ne prestane mi daha
i onaj trenutak kad sjeverac dotakne potiljak
odnese na drugu stranu svijeta moj život,
a ostavi na rubu mladosti riječ ili dvije
„pronađi na stazi povratka korijen života“
u kolibi snova prostrt ću stol za dvoje...
Dan-dva prije, nego nestanem,
izvijat će iz dimnjaka dim stare cedrovine,
a u kutu sobe na staroj klupi
ostavit ću dva češera da te podsjete
na utkane misli u stazi kojom je suza krenula
u kasnu večer
kada je zadrhtao život na proplanku
posljednji put...
Ako poželiš,
potraži me niz padinu
prije nego li magle jesenje dotaknu bedeme sna
a nabujala rijeka odnese sjećanja,
tada iza tame na sjevernoj strani
posljednji odsjaj dana pospremi u košulju
neka te griju
moje misli ...