Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






subota,14.02.2009.

Kad se dogodi Ona




Svaku večer zalegneš
U njen pogled,
Pokriješ se mjesečinom
U drjemljivosti
Naslaganih čekanja,
Pritajiš u krvotoku,
Ušuškaš se mislima
Od glave do pete
I vrućim snovima
Utoneš u hladovinu
Dugih trepavica.

Jutrima se probudiš
Kao poljubac čežnje
Na propupalim usnama,
Dok te kupa drhtajima
Nudeći ti prvi gutljaj
Zaslađene okrjepe
Zažuboriš njenim žilama,
Zaoreš brazdu duboku
Na plodnim oranicama,
Sjeme oplemeniš
Pa zasiješ u redovima,
Žanjući poslije strukove
Vlastitih plodnih isklijanja.

Ona, žena koja stavom,
A ne stasom obećava, sa
Mirisom beskrajnih ispunjenja,
Smještenim u nosnicama,
Ali i na pregibima prepona,
Sa prstima što vezu
Tvoju ustalasalost,
Dodaje te u uzavrelu samoću
Kao prstohvat snova,
Pa te porađa kao
Dijete ostvarenih želja,
Krsti te titrajima
Probuđenog tijela
Obilježavajući te
Žigosanim poljupcem
Po uzdrhtalim bedrima
Njenim zauvijek.


stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje



Photobucket
- 00:02 - "Mirisni trag" (17) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.