Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






ponedjeljak,27.10.2008.

E, pa neće moći




Poseban dan kao ovaj, u kojem
Počivaju svi milodari neba.
Nema spoticanja sebe o sebe
I razmimoilaženja jučer i danas
Moj stav je isti, jasan i dovoljno glasan,
Da zaledi riječi svim nerazumnima
I ozari lice onima koji se ne predaju.
Hrabrost je nositi srce na otvorenom dlanu
I visoko podignutog čela koračati svijetom
U kojem se obraz mjeri debljinom đona
A istina iskazuje gledanjem oči u oči.
Uvijek sam se znala igrati pravim riječima
U kojima je istina bila svo moje oružje,
A sirova snaga i bijes bili su tvoj izraz moći.

Sad bi htio onako kako si to zamislio,
Ali, ovaj puta to neće moći, neće ti proći.
I kad mi počneš rušiti nosive zidove
I opsuješ mi temelje rođenjem sazidane
Šutnjom ću te kazniti za sve one misli izrečene
Željeznom pesnicom tvoje nadobudnosti.

Ako se jednom i ugrizem za vrh jezika
Bit će to zato što nisam brojila do deset
Nakon što me se dotakla tvoja jadna,
U nemoći i bijesu izrečena kletva.


stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
- 00:02 - "Mirisni trag" (3) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.