Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






srijeda,24.09.2008.

Može ti biti




Da smo se kojim slučajem sreli
Negdje u proljeće rascvjetano,
Bi li nam ova jesen plodna bila,
Ili bi ti, u želji za nestajanjem
I u listu što pada, prepoznao krila?

* * *

Oduvjek sam znala kako samoća
Ima otužan, trpak i bljutav okus,
Ali mi ni ovaj ponuđeni koktel ne prija,
U polumraku, uz smijurenje sa strane,
Ja i ti zajedno, ispijeni u žurbi, na ex.
Nakon tebe, u ustima mi uvijek gorčina,
Ali šutim i trajem, jer nemam drugog načina.


Ako već mogu birati kaznu, koja je onda veća,
Da gazim bosa dok me obavija pustinjska oluja,
Ili da pokisla hodam dok me pere pljusak očaja?
Reci mi, da bih ono, suprotno od tvoga, odabrala,
Znajući kako je tebi ionako svejedno padam li
Ili se utapam u mračnim dubinama bez dna.
Tebi je najvažnije kad ti dođe tvoja žuta minuta,
Da me nigdje nema, da se sklanjam sa tvoga puta.

Dovoljno me poznaješ, siguran si kako mene
Nikad ne probodu i ne zabole duga ćekanja.
Naučio si kako tvoj odlazak suzom ispratim,
A povratkom ti se cijela na dlanu razlistam,
Pa možeš kako hoćeš, jer ti može biti,
Znaš da ću te, ako treba, vječno čekati.

Dovoljno je samo da mi ponudiš zacakljeni pogled
I ja ću ti iz očiju vaditi izbrušene dragulje varljivosti.



stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
- 00:02 - "Mirisni trag" (2) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.