Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






ponedjeljak,15.09.2008.

Sjaj lažnog Apolona




Jutros mi se ni ne javljaj,
Odavno si već pročitan,
Ali mi je danas razum ogrnuo
Pa se prostirem uže od opraštanja.

* * *

Koliko stvarnih života imaš,
Da znam koliko ćeš me puta
Raniti, plus toliko na kvadrat.
Da se znam pomnožiti,
Prije nego me se dokopaju strijele
Tvoje arogantne misaonosti.
Jer kad me dohvatiš jezikom očajnika
Tada ćeš se i na "entu" potencirati
I rušiti me apokalipsom svog života.
Ako bih ti htjela i opravdanje naći
Zasvrbila bi me Ahilova peta,
Upozoravajući me na veliki oprez.
Čemu vrisak dana podrediti
Eksploziji tvojih naravoučenja,
Jer ih sipaš u duginim bojama
Lažno predstavljajući novog Apolona.
Kloni me se, odavno si već pročitan,
Neću da se cjenkam s tobom
Na tržnici rasprodanih snova,
Radije ću posuditi mjesec na tren,
Da se umijem vjerom vječnih nadanja.
Danas hoću da preskočim vrrijeme,
I da se konačno ubacim u orbitu razuma.
Želim da isfiltriram iz sebe sve tvoje otrove
I sve tvoje frustracije koje od postanka udišeš
Ti, u toksičnim očajanjima zabludjelosti, jedino dišeš
I sve što je radost, prosipanjem lažne moći brišeš.

E, pa ne dam ti svoje orošene godine,
Da o njih svoja prljava stopala otireš.



stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
- 00:02 - "Mirisni trag" (0) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.