Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






nedjelja,14.09.2008.

Zaobiđi me i u tragovima




Nagluhost osjećaja odavno te prati
Besćutnost si načeo obljubivši mene
I sad bi htio izvor da ti budem
Da napajam tvoje usne kamene.

+ + +

Jednostavno, ne razumiješ me
Nisam se tek tako prolila svijetom
Zapljusnuvši gole obale istine
U dotoku tvojih sirovih objašnjenja.
Na ramenima ponosa sjedim
Sigurna u čistoću svoje duše,
Pa otkud ti onda pravo, drzniče,
Da se gostiš mojom iskrenošću
Plaćajući to jeftinim razmahivanjima.
Pod srcem mi profinjenost spava
A ti bi je blatom svijih laži zaprljao.

Kad si me ostavio da spavam
Sama, među bodljama kupine
Mislio si, rane ćeš mi onda
Liječiti listovima grmolike koprive
Što ti iz dlanova neprestano raste.
Takvom se podmuklošću
Ni hijene ne mogu pohvaliti
Kad u pohod pustošenja kreću.

Kad si mi rekao da se ne ljutim
Jer počivaš odavno u nedoumicama,
Jesi li želio da te na koljenima molim
Da svojom čistoćom prođem kroz tebe
I rasteretim te grijeha pohranjenih
U utrobi tvoje nečiste savjesti.
Jesi li htio da se motam u kolutove
Sa posuđenim zmijskim jezikom
Da bi sam sebi izrodio opravdanje.

Jednostavno, ne razumiješ me,
Fanatizam tvog rušilačkog postojanja
Iz tebe je iscijedio sve prirodne sokove
I nametnuo ti licemjerstvo kao najteže okove.
A ja sam rađala bezgraničnim opraštanjima
Podojena iskrenošću majčinog mlijeka.
I sad stojim na pola puta između razuma i ludosti
Pitajući se jesam li se samo lucidnošču omotala
Dok zapažam sve ovo mjerljivo u protjecanju,
U kojem tvoja duša porađa propadanja
iako je spretno, sa iskustvom, balzamiraš.

stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
- 00:02 - "Mirisni trag" (0) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.