Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






petak,12.09.2008.

Vrijeme ljubavi




U slijepom čekanju sam se odrodila,
Da bih se u tvojim rukama preporodila.

* * *

Svaki centimetar tijela mi obuhvati
Rasporedi me na ispruženim dlanovima,
Srce mi nježno u grudi presadi,
Da otkucavamo u istim damarima.
Raširi ruke, neću da nepozvana uđem,
U griješnost trenutno zaiskrenih želja.
Htjela bih da se rastačem po tvojim rukama
Raspojasana, puna ushita i veselja.

I ljubi me, kreni putanjom moje čežnje,
Što mi se u drhtavosti tijela ocrtava.
Na pregibima strasti ureži mi titraje,
I baklju požude upali, da trajanjem dogorijeva.
Zaori plugom po oranici nezasitne mene,
Brazdu oplodi našom postojanošću,
I stalno me obilazi, da nam se slučajno
U besćutnosti svijeta ne zatre sjeme.

Pusti neka ti sunce iz očiju sijeva
I opožari me obnevidjelu cijelu,
Pa me onda letom do zvijezda ugasi
Ostavljajuci tragove sreće na tijelu.
I rastvori me, razgoliti, čitajući zapise
Sa zidova čvrstih, na bokove oslonjenih,
Koje si davno svojim usnama uklesao
U kricima moći, požudom osokoljenih.


Mi smo se dodirnuli u međunožju Svemira,
I zaiskrili svim sjajem zvjezdanog neba,
Vrijeme smo u korist sebe okrenuli,
Razigrani na mliječnom putu strasti,
Raspamećeni uživajmo u gozbi naših tijela,
Večeras, ni ja tebe ni ti mene, nećemo krasti.

stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
- 00:02 - "Mirisni trag" (0) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.