Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






četvrtak,11.09.2008.

Naša istina




Sad dišemo snagom mojih pluća,
A trajemo jačinom tvoga krvotoka

* * *


U procijepu lijeve i desne komore
Dva mi umora spavaju,
Rastegnuta i raspoređena
Između nemila i nedraga.
U sumraku svebitnosti
Posežem za sivilom oblaka
Da se uklopim u svakodnevnicu.

U raspuknutom nebeskom glasu
Samo se brecaji prepoznaju
Što nas na molitvu prozivaju,
Raskriljene iznad gubitništva,
I u misaonim izvedenicama
Na sveopće sjedinjenje pozivaju.
Istrula i nataložena čekanja
U ravnoteži izgubljenog jučer
I onog obećavajućeg sutra,
Današnjicom učmalom vibrirajum
I više se ni herbarijem upornosti
Ne prepoznaju i ne deklariraju.

U želji da me iskonski ljubiš,
A ne samo u finom maniru obljubiš,
Ni usne se više usaglasiti ne mogu.
Požudom i ljubavlju se dodiruju
Spajajući se u poljubac trenutka.
Mi trajemo na prkosima neshvaćenih,
Ukoričeni u svetu knjigu novopostanka.
U ljetopisima se prepoznajemo,
Kao znanci iz višestoljetnog kalendara,
Što se kroz ogledalo dušama dodiruju.

Katarzu ćemo dočekati
Na poljima tamarisa,
Obilježeni strpljenjem.
Po kamenolomima duša
Zelenilo ćemo sijati,
Zavještano, za nova pokoljenja,
A ne za svoja promaknuća.
Naučit ćemo ih da se ne ide na gubilište
Tek tako, za sva, pa i ona najmanja posrnuća.

I prije i sada i za ubuduće,
Usaglašavat ćemo se oko imena
Ovog nama nametnutog stolovanja
Jednoga u drugome, za vijeke vjekova
Gdje smo znamen, kao amen, zapečatili.


stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
- 00:02 - "Mirisni trag" (1) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.